objavio:
02. Listopada 2014.

Dva kotača, dvije banane pa na more!

Dva kotača, dvije banane pa na more!
7 fotografija

Jedan telefonski razgovor glavni je uzrok još jedne prekrasne rute koju vam donosi Dario Rocco. Saznajte kakve poveznice imaju medvjed, srna i Novi Vinodolski!

Zvoni telefon... Na drugoj liniji Šerif (Denis) iz Lokvi! Predlaže mi da doðemo u Lokve i zavrtimo pedale do Novog Vinodolskog na kupanje. Prihvaćam bez razmišljanja! Ideja mi se čini sjajnom! Sve ture do sada bile su koncipirane na način da je start bio iz mjesta gdje bi ostavili auto, a potom se nakon kružne vožnje vratili u mjesto otkuda smo i krenuli. Ovoga smo se puta odlučili na promjenu: start na jednom mjestu, a cilj na sasvim drugoj strani. Sa Šerifom dogovaramo sastanak kod mjesnog okupljališta bikera u kafiću „Floyd“.

 

Uz Denisa i mene, tu su još Marko i Šuki (Hrvoje). Iz Lokvi krećemo oko deset sati oboružani ruksacima i dobrom voljom. Kada sam prošli puta bio u Fužinama, ekonomizirao sam sa stvarima pa sam se na vožnji, kad nas je oprala kiša, a temperatura se strmoglavila u samo nekoliko minuta, sa sjetom prisjećao Gore-Tex jakne i hlača koje sam ostavio doma na krevetu. Ovoga puta sve ide sa mnom, ništa ne prepuštam slučaju. Kao što to obično biva u takvim slučajevima, vrijeme je bilo savršeno, ali da nisam ponio kišne stvari sigurno bi padala kiša!

Iz centra Lokvi krećemo prema sjeveru, pa na istok cestom koja vodi za Vrata. Nakon prelaska autoputa vozimo još cca 2 km do prvog križanja i na njemu izmeðu dvije asfaltirane ceste treba izabrati makadamski put koji vodi uzbrdo u šumu. Na ovom smo mjestu prošli puta izašli iz šume na cestu, pa okrenuli lijevo asfaltom za Vrata. Dakle, umjesto desno asfaltom za Vrata, nastavljamo makadamom. Koliko god puta došao u ovaj predio, svaki put iznova ostanem zapanjen ljepotom prirode koja nas okružuje na ovim našim vožnjama. Makadam je savršen, tvrd i gladak, vožnja teče fluidno, a kotači se valjaju kao da vozimo po asfaltu. Još jedna posebnost ove naše vožnje je da smo krenuli s nadmorske visine od 730 m, a završit ćemo na 0 m, odnosno na razini mora. Znam da će se mnogima to dopasti. Ja sam doista uživao.

Nakon 3,5 km vožnje kroz šumu u kojoj rastu stoljetna stabla, a koja svojim krošnjama daju ugodnu prirodnu hladovinu, dolazimo do Brestove Drage, prvog goranskog mjestašca. Brestova Draga smještena je na malom predivnom proplanku u srcu guste šume, nekad na staroj trasi već ranije spominjane Karolinske ceste. Te stare makadamske ceste bili su pravi poduhvati graditelja na ovako izazovnom terenu. U blizini Brestove Drage možete vidjeti fajere (od njem. Pfeiler – stup), odnosno stare upornjake u obliku kamenih piramida. Uz te upornjake vezana je tragična priča o padu diližanse u provaliju i pogibije svih putnika. Smatra se da je taj nesretni dogaðaj nagnao Matiju Weisa, projektanta trase, da počini samoubojstvo obzirom da je bilo logičnije da cesta nastavi dalje kroz šumu. Mističnost cijeloj toj trasi daju i priče o hajducima koji su često pljačkali karavane. Pa tako sada, dok se vozimo našim makadamom, osjećam se kao da putujem kroz vrijeme, a u stvarnost me vraća lagano ujednačeno zujanje lanca o zupčanike umjesto topota kopita. S vremena na vrijeme, koliko mi pogled doseže, zavirujem duboko u šumu i kao da očekujem da ću vidjeti hajduke koji jurišaju iz šume na diližansu s konjskom zapregom u punom trku, a ja gledam kako bi se sklonio na vrijeme. Ili možda samo gledam ima li medvjeda. Posebice nakon Denisove priče koji nas je počastio anegdotom o prijatelju bikeru i medvjedu. Dok se vozio biciklom, njegovom je prijatelju dotrčao medvjed i, očito iz znatiželje, trčao uz njega neko vrijeme po rubu šume. Potom se, kako se pojavio, jednako brzo izgubio u sigurnosti svoje šume… jer ovo je njegova šuma, a mi smo samo putnici u gostima.

Od Brestove Drage idućih 26 km naše trase prolazi kroz iskonsku divljinu Gorskog Kotara, u kojoj osim makadama i stare ruševne kuće nema drugih tragova civilizacije. Izlazimo na asfaltiranu cestu i krećemo desno uzbrdo preko prijevoja. Nakon nekoliko zavoja svojom nas je pojavom počastila srna koja je stajala nasred ceste. U cijelom nizu nespretnih radnji, na brzinu pokušavam izvući fotoaparat što je srna samo promatrala sa zanimanjem. Kad sam konačno bio spreman slikati, u nekoliko se vještih skokova uspela uz gotovo vertikalne dvometarske stijene uz sam rub ceste i nestala u šumi. Mislim si, kad bi bar krivolovci bili ovako „spretni“ kao ja u tim trenucima. Vožnja je do ovog trenutka bila toliko lijepa da nisam ni primijetio kako smo već prošli najvišu točku naše vožnje od 1.130 m nadmorske visine. Nastavljamo dalje asfaltiranom cestom prema moru i nakon nekoliko minuta otvara se pogled na sve strane. Izašli smo iz šume, a ispred nas se pružaju travnati brežuljci izmeðu kojih se poput zmije provlači siva vijugava cesta koja će nas dovesti do Novog Vinodolskog. Najbolje od svega je da, iako nas čekaju kilometri i kilometri, sve je nizbrdo.

Prizor s prijevoja je takav da jednostavno morate stati i promotriti ovaj predivan krajolik koji na kraju svog puta nestaje u dubinama mora. Iza nas zelene i guste šume Gorskog Kotara, ispred nas plavetnilo Jadranskog mora. Još 22 kilometra isključive nizbrdice i evo nas na kupanju na jednoj od plaža Novog Vinodolskog. Još uvijek pod dojmom vožnje, sva četvorica ne skrivamo zadovoljstvo postignutim. Sjedimo u obližnjem kafiću uz nekolicinu motorista i prepričavamo dojmove dok čekamo kombi iz Lokva koji će ubrzo doći po nas. Denis, hvala ti na ovom nezaboravnom iskustvu!

Za sve one koji bi željeli doživjeti ovu trasu u punom sjaju od Lokvi do Novog Vinodolskog, javite mi se na mail pa ću vas drage volje spojiti s dečkima iz Lokvi s kojima možete dogovoriti organizirani prijevoz nazad do Lokvi. Osim samog prijevoza, moguće je organizirati i smještaj u prostorijama MTB kluba Lokve, a na raspolaganju je takoðer i plinski roštilj. Potrebno se samo najaviti unaprijed. Vožnja Lokve – Novi Vinodolski zadovoljit će nabrijane bicikliste, kao i rekreativce u punom smislu te riječi. Staza po svojoj tehničkoj i fizičkoj zahtjevnosti spada u lagane. Visinsku razliku od 390 m koju je potrebno savladati od starta u Lokvama sve do najviše točke ture, rasporeðena je na 35 km dužine, pa imate osjećaj kao da se vozite po ravnici. Tehničkih elemenata nema, ali vas vožnja zato nagraðuje prekrasnim vidicima i doživljajem koji ćete sigurno još dugo prizivati kad se vratite u svoju uobičajenu životnu kolotečinu. Završio bih u stilu jedne od drvenih tabli koje su postavljene na nekoliko mjesta: „Proði prirodom ostavljajuči samo tragove stopa“, a ja bih možda dodao - i otiske biciklističkih guma. Do nove pustolovine budite mi zdravo i sretno!

Tekst i foto: Dario Rocco

rocco.adventure@gmail.com

za GPS trag pošaljite upit na mail

Preuzmi gps trag (kml)
Preuzmi gps trag (gpx)
Na vrh
Država
Hrvatska
Županija
Primorsko-goranska županija
Zahtjevnost
Malo zahtjevna
GPS trag
Specifikacije
Dužina57,4 km
Visinska razlika1130 m
Vrste terena
Šumska staza6 m
Makadam24,4 km
Asfalt27 m