objavio:
05. Veljače 2015.

Vinodolska saga u dva dijela (2.dio)

Vinodolska saga u dva dijela (2.dio)
7 fotografija

Saznajte što je sve istražio i na kakve je zanimljivosti naišao Dario Rocco u drugom nastavku vinodolske sage!

POVRATAK

Nakon pet kišovitih dana uz more je predviđena dovoljno stabilna prognoza da se vratim na mistično križanje i ispitam onaj grbavi makadam o kojem je pričao njemački motorist. Subota nije idealna, predviđena je i koja kapljica kiše, ali bit će dobra za bajkanje, a nedjelja ostaje za plivanje i ostale morske radosti. Ta kombinacija s bicikliranjem i kasnije opuštanjem u moru je dobitna svaki put.

POVRATAK U GRIŽANE

RUTA 2.0

Obzirom da sam cestu od Novog Vinodolskog dolinom do Bribira apsolvirao, odlučujem ovaj put krenuti s magistrale i odvojiti se za Bribir cestom koja ga spaja sa Selcem. Istu rutu moguće je započeti i iz Crikvenice, pa krenuti direktno za Grižane. Te ceste još se uvijek dobro sjećam, makar je prošlo četrnaest godina otkada sam ju biciklom pohodio u društvu pustolovnih suboraca na svojoj prvoj pustolovnoj utrci na putu prema Mrkoplju. U svakom slučaju, kako god okrenuli, završit ćete u Grižinama.

U SUPROTNOM SMJERU

Na istom sam mjestu kao i sedam dana ranije: Križanje kod Kostelja. Odlučujem voziti ove brutalne serpentine uzbrdo. Bez obzira što sam nedavno tuda prošao u suprotnom smjeru, sve mi je nekako novo. Interesantno je to kako ista staza može izgledati potpuno drugačije kad ju vozite u suprotnom smjeru. Već na početku zamjećujem tablu sa znakom upozorenja koja mi je zadnji put promakla. Kaže: «Vozite oprezno, opasna uzbrdica». Pa opasna uzbrdice evo me ponovno, ali ovaj put u laganom ritmu jer drugačije i neće ići.

OD 300 DO 700 U 5000

Uspon i nije tako strašan kakav sam očekivao. Zapravo baš uživam. Zadnji put sam ovuda protutnjao u punoj brzini, a sad uspinjući se zamjećujem cijeli niz detalja i, naravno, imam vremena baviti se i svojim mislima, pa se tako divim i graditeljima koji su ovuda sproveli ovu usku cestu pazeći da ne pretjeraju s nagibom. Nisam se žurio i trebalo mi je nešto manje od 50 minuta da dosegnem famozno i pomalo mistično križanje gdje sam se zadnji put susreo s mađarskom porodicom i njemačkim motoristom. U pet kilometara i pedeset minuta savladao sam oko 400 m nadmorske visine.

KRAJ ASFALTA I POČETAK AVANTURE

Od križanja izabirem asfaltni put koji vodi laganom uzbrdicom kroz šumu po padini u smjeru jugoistoka. U početku je paralelan s makadamom koji vodi do vidikovca Slipica, ali za razliku od makadama, ovdje se konstantno uspinjem. Ovaj komad ceste izuzetno je zanimljiv, jer osim konstantnog uspona nema ni zavoja u dužini od gotovo kilometra, a vodi me na sam vršni dio grebena na visinu od 740 m nadmorske visine. Nijemac je imao pravo, tu završava asfalt i počinje makadam, ali ono što je njemu bilo grbavo meni zapravo uopće nije. Makadam spada među one koje s biciklom vozite bez ikakvih problema, zapravo je u ovom prvom dijelu i jako gladak.

DIVLJI SUSRET PITOMOG ISHODA

Ponovno sam u potpunoj divljini u gustim šumama vinodolskog zaleđa. Reljef terena uz makadam je krajnje negostoljubiv, često strm s puno kamenja i dubokih vrtača. Razmišljam o tome da je vjerojatno i ostalim stanovnicima šume zapravo dosta nezgodan te da sigurno i oni koriste ove makadame za kretanje, o čemu svjedoče tragovi u blatnim dijelovima, kao i neprobavljene koštice raznog šumskog voća u povećim kupićima. Put je polegnut i mogao bi juriti, ali obzirom na sve ipak sam na oprezu, pa nastojim prije svakog zavoja napraviti nešto buke i usporiti da ne bi bilo iznenađenja i iznenađenih. To se pokazalo kao mudra odluka. Prije jednog nepreglednog desnog zavoja na nekih dvadesetak metara nešto mi privlači pozornost. Kroz granje primjećujem smeđa leđa. Preda mnom se pojavljuje ždrijebe. Zastaje i gleda u mene. Osjećam olakšanje na trenutak, a zatim se iza zavoja za njim pojavljuje i cijela njegova rodbina s bakama i stričevima do petog koljena. U potpunosti su mi zapriječili put. Vlada nekakva pat pozicija dok tako gledamo jedni u druge. Htio bih izvući fotoaparat i napraviti par slika, pa skidam ruksak, a u tom trenutku dva crna mužjaka zauzimaju nešto terena preda mnom. Zaustavljam ih povikom i u isto vrijeme promatram gdje da se sklonim kako bi se u miru mimoišli, jer se očito ni njima ne baulja po ovom terenu uz makadam. Pribojavam se da se ne postave zaštitnički prema ždrijebetu te da me ne dožive kao prijetnju, pa se primičem uz rub makadama i idem polako prema njima. Oni se sklanjaju na suprotnu stranu i u miru se mimoilazimo. Bilo je lijepo iskustvo vidjeti konje slobodne ovako u divljini.

POVRATAK U CIVILIZACIJU

Makadamom se u hupserima uspinjem do nešto iznad 800m nadmorske visine pred kraj s početnih 700m. Razmišljam si kako su mi konji raščistili put, pa sukladno tome i malo ubrzavam ritam i nakon nekih osam kilometara terena evo me opet na tragu civilizacije i asfaltne ceste. Izbio sam na cestu koja spaja Lukovo s Novim Vinodolskim i to na njen najviši dio povrh uspona iz Lukova. Drugim riječima, to znači da me do kraja vožnje očekuje više od 16 kilometara samo spusta do mora. Iako se radi o lokalnoj cesti s malo prometa, ipak preporučam oprez pri spustu. Na silasku sam susreo dečke iz BK Crikvenica koji su označavali stazu za XC marathon u njihovoj organizaciji. Tereni su ovdje stvarno fantastični, pa je preporuka da si ovu utrku svakako zabilježite u vaše kalendare.

Photo: Dario Rocco


 

ZANIMLJIVOSTI

 

Oči Vinodola – naziv je projekta u kojem je u području Vinodola uređeno šest vidikovaca

 

  1. Mahavica (781 m/nv)
  2. Pridva (573 m/nv)
  3. Slipica (446 m/nv)
  4. Gradina (379 m/nv)
  5. Sviba (753 m/nv)
  6. Kuk (301 m/nv)


Preuzmi gps trag (kml)
Preuzmi gps trag (gpx)
Na vrh
Država
Hrvatska
Županija
Primorsko-goranska županija
Zahtjevnost
Srednje zahtjevna
GPS trag
Specifikacije
Dužina47 km
Visinska razlika1037 m
Vrste terena
Makadam14,1 km
Asfalt32,9 km