KOTLI
Zašto baš Kotli u centralnoj Istri? Odgovor je jednostavan. Prijatelj je pronašao povoljan smještaj u luksuznim malim vilama. Odličan komoditet i sve što nam treba za jedan avanturistički vikend izlet biciklima. Volim ta mala istarska mjesta skrivena u unutrašnjosti. Uvijek kriju različita prirodna, a i gurmanska iznenađenja. Pristup Kotlima automobilom je jednostavan. Nakon prolaska tunelom Učka potrebno je sići s autoputa na izlazu za Lupoglav i dalje nastaviti lokalnim cestama te slijediti putokaze. Što se više približavate svom odredištu, to su i ceste uže, a miris avanture sve bliži dok u konačnici ne završite na makadamu. Stigavši u petak u večernjim satima, nakon zdravice s domaćinima, prilikom koje smo degustirali veću količinu lokalnog ljekovitog bilja u tekućem stanju, vadimo i razgledavamo karte za sutrašnju rutu biciklima. Skupio nas se poveći broj miješanog društva različitih biciklističkih mogućnosti. Skoro pa odmah je odlučeno da će subotnja vožnja biti prilagođena «svima», dok će ona nedjeljna biti za one koji «žele više». Selekcija - prirodna. U nedjelju se kreće u ranim jutarnjim satima, tako da oni umorni od subote mogu spavati u miru :)
IZ NEKOG DRUGOG VREMENA
Kotli je malo mjesto interesantnog naslijeđa smješteno na rijeci Mirni odnosno Rečini, u njenom gornjem toku. Tu se rijeka, preko nekoliko kaskadnih slapova, prelijeva sve do manjeg jezera nekoliko desetaka metara niže i starog zaštićenog mlina. Prilikom silaska do jezerca, rijeka je na svom putu izdubila u kamenu manje i veće kotlaste bazene, po kojima je mjesto i dobilo ime Kotli. Inače, kotle su posude za kuhanje u ognjištima karakterističnog oblika.
Interesantno je da su stare kuće u Kotlima većinom katnice, što svjedoči o nekim boljim i bogatijim vremenima. Dio kuća je renoviran i prilagođen za smještaj gostiju, a ostatak zaštićen i spada u povijesnu baštinu. Premda u Kotlima ima samo petnaest kuća, obitavalo je tu i stotinjak ljudi koji su bili većinom zanatlije. Raseljavanje stanovništva dogodilo se nakon Drugog svjetskog rata, kao i u većini drugih malih istarskih mjesta. Ostale zanimljivosti preporučam da otkrijete sami prilikom neke vaše buduće avanture u ove krajeve.
DAN PRVI
Kako su Kotli smješteni u nizini, kuda god krenuli, predstoji vam uspon. Društvance nije oduševljeno time da odmah u startu forsiraju uspone, ali postoji i svijetla strana te medalje: ako se sad uspinjemo, znači da ćemo se na povratku spuštati ili barem bi tako trebalo biti :) Postoji nekoliko varijanti kamo krenuti, a od kojih su neke i označene na terenu. Obzirom da tek krećemo, a i društvo je raznoliko, odlučujemo se za uspon uskom asfaltnom cestom koja vodi u Hum – najmanji grad na svijetu. Put nas vodi preko sela Brnobići i prvog kraćeg spusta na konačni uspon do Huma. Vjerujem da je malo ljudi koji nisu čuli za taj mali pitoreskni gradić na samom vrhu brda. Vrijeme je za prvu pauzu i okrjepu u lokalnoj konobi. Razgledavamo taj mali povijesni gradić i uživamo u pogledima s vrha te kujemo plan za nastavak naše vožnje. Ne obaziremo se puno na table s oznakama biciklističkih staza, već se odlučujemo za vlastito istraživanje. Dan je još mlad i vremena je na pretek.
POČINJE AVANTURA
Usprkos biciklističkim oznakama koje pokazuju prema drugom smjeru, odlučujemo se za izazovan spust prema Rečini, rijeci koju mještani već ovdje nazivaju Mirna, ali će vam na kartama biti označena kao Rečina. Početak spusta iz Huma djeluje obećavajuće i još uvijek smo svi na biciklima. Staza je označena rijetkim planinarskim markacijama. Nakon prvotnog laganog makadamskog spusta i kratke ravne dionice, staza se sužava i kreće strmo dolje. Na dijelovima je poput bob staze, s većim strminama, manjim skokovima i ponekim kolutajućim kamenom. Volim tehničke dionice i ova me odmah ponijela. Puštam kočnice i uživam na tankoj crti između savršene kontrole i neizbježnog pada. Nekolicina nas pojurila je naprijed pod adrenalinom, ostavivši drugove daleko iza sebe u tehničkim nevoljama staze. Zastajemo i čekamo uz prepričavanje. Znam da će ostatak ekipe ovaj dio prohodati, ali nizbrdo je i stoga nije neki problem. Uskoro smo svi uz desnu obalu rijeke i nastavljamo s uživanjem u danu. Prvobitan plan je bio, radi veće i raznolike skupine, izabrati neku lakšu stazu, ali na kraju smo završili na tehnički jako interesantnoj dionici. Put bi nas trebao od tuda voditi samo nizbrdo nazad u Kotla i to je istina, ali ono što nismo znali je da će pred našu skupinu staviti cijeli niz malih tehničkih izazova prije nego dođemo do našeg odredišta. U nekoliko navrata se u potpunosti suzio, stvarajući bojazan da će možda i u potpunosti nestati.
TEHNIČKA ZAHTJEVNOST
Vozimo se uz rijeku kroz prekrasnu prirodu. Prolazimo uz nekoliko ruševnih starih kuća i nadgrobnog spomenika. Kad bi mogli čuti kamen kako priča, tko zna što bi sve saznali o raznim putnicima koji su ovdje prošli prije nas. Sad se krećemo uskim obraslim putićem, prolazeći povremeno kroz blato i vodu vijugajući uz rijeku. Podloga se često mijenja, pa je potreban oprez. Ima svega, od glatkog i suhog zemljanog puta pa do blata, kamenja, korijenja vode i vijugavih uskih zavojitih prolaza. Nakon nekog vremena put počinje jačati i širiti se obećavajući lakšu vožnju. Iznenađenje slijedi ubrzo. Suočavamo se s prvim prelaskom puta preko rijeke. Na svu sreću, stvarno je toplo, pa nitko nema ništa protiv malo namakanja. Bio je to samo prvi takav prolaz od nekoliko koji su se nanizali prije nego smo se vratili do naše baze u Kotlima.
REZIME PRVOG DANA
Bez obzira što je staza po kilometrima nešto kraća, doživljaj je bio odličan u svakom pogledu, a kako su neki i rekli, kakav bi to bio doživljaj ako nećemo o čemu imati kasnije pričati. U svakom slučaju, preporučam ovu stazu u proljetnim i ljetnim mjesecima gdje će vodeno osvježenje biti poželjno, a vodostaj nizak. Naravno, ukoliko su temperature visoke, ne zaboravite se dobro opskrbiti vodom i energetskim pićima. Mi smo nakon vožnje osvježenje potražili u kotlastim bazenima Mirne i njenim slapovima. Dan smo završili uz dobar zalogaj i priču do kasno u noć, otprilike onako kako završavaju priče u stripovima o Asterixu i Obelixu.
DAN DRUGI – SAMO ZA USTRAJNE
Bez obzira što sam bio odlučio odmoriti u nedjelju, znatiželja za novim putevima je bila prevelika. Na zbirnom mjestu u jutarnjim satima našlo nas se četvero veličanstvenih. Na brzinu se opremamo i krećemo put povijesne staze, takozvane Glagoljaške staze. Početak do Huma je isti kao i prethodnog dana, jedino je tempo drugačiji. Jurimo po uskom istarskom asfaltu i kilometri se brzo nižu. Uživamo u lijepom makadamu, a ovaj put pratimo oznake biciklističke staze. Makadam je brz s hupserima i prava je uživancija za ispucavanje viška energije. Dolazimo ponovno do asfalta i nakon Cerovlja se ponovno vraćamo na makadam, koji bi nas u laganom spustu trebao dovesti do Draguća. I dalje smo na označenoj biciklističkoj stazi, ali iznenađenje je veliko kad se fini zemljani makadam pretvara u noćnu moru: veća dionica spusta u dužini nekoliko kilometra friško je nasuta kamenjem veličine lopti za pilates! Uz prigodnu komunikaciju kakva obično ide u takvoj situaciji, nekako se ipak puževom brzinom probijamo uz sam rub makadama. Nakon nekoliko mučnih kilometara «biciklističke staze» izbijamo na put za Draguć i odmah zaboravljamo sve protekle nedaće. Zaustavljamo se na piću i pogledu iz Draguća na dolinu i jezero Butoniga.
LAKA I TEŠKA ODLUKA, IZBOR JE PREDVIDIV, A NAKON ODLUKE UVIJEK JE LAKŠE U ŽIVOTU ILI?
Odavde su dvije varijante. Laka i teška. Laka bi bila da se nastavi dalje cestom iz Draguća i pri tome se ne gubi na visini već se vozi po grebenu preko mjesta Oslići sve do Krušvara i od tamo strmim asfaltnim spustom sve do Kotla. Naravno, izbor je pao na težu dionicu odnosno makadamom preko Korelića uz značajan gubitak visine sve do jedne od rijeka koje se ulijevaju u Butonigu, a onda dalje strmim makadamskim usponom na drugi greben. U svakom slučaju izbora puteva, stazica, makadama i cesta za biciklizam ovdje ne nedostaje, a mi smo sigurni da ćemo se nanovo vraćati!
Tekst: Dario Rocco
Photo: Dario Rocco
dario.rocco@outdoors.hr
Za GPS trag pošaljite upit na email