Prisjetim se razgovora s ekipom iz kluba (BK Maraton Novi Marof) s biciklijade u Ljubešćici 2014. Pričali smo baš o takvim (epic) vožnjama te se rodilo nekoliko ideja od kojih bih izdvojio Švicarsku i Tunis. Dosta je to sve bilo rano i, kako veli jedna stara poslovica – "Puno baba, kilavo dijete", tako su i naši dogovori tu stali. Dosta smo vremena provodili na treninzima za Kajkavijanu na kojima su početkom svibnja počela intenzivnija nalaženja i dogovori vezani za tu veću vožnju. Kako smo vremenski bili ograničeni na dva tjedna (16 dana), odabiremo vožnju do Švicarske. Uslijedilo je par tjedana oko dogovora rute – definirali smo plan puta, okvirne lokacije smještaja, popis opreme (da se ne preklapamo i nosimo nepotrebno). Na vožnji smo planirali proći kroz Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Italiju, Švicarsku, Lihtenštajn i Njemačku pa smo vožnju odlučili nazvati “Kroz sedam država”. Došao je dan polaska. Rano buđenje i moram još do prijatelja Tomislava po akcijsku kameru te dolazim na dogovorenu točku polaska – Novi Marof. Branimir i Marko su već bili tamo spremni za put. Sjeli smo u kafić na jutarnju kavu, pojeli sendvič, pozdravili se sa svojima i krećemo.
Novi Marof – Ravne na Koroškem
Na prvom danu putovanja cilj je bio doći do malog gradića na sjeveru Slovenije - Ravne na Koroškem. Vozimo već poznatim cestama kroz Presečno, Seketin, Beletinec i Vinicu te dolazimo do graničnog prijelaza Zavrč. Prelazimo našu kontrolu, dolazimo do slovenske i pita nas carinik – Gdje ste se zaputili? Mi odgovaramo – Idemo do Švicarske, na što će on – Vi niste normalni! Dođe to valjda s godinama… Nastavljamo dalje prema Ptuju, gdje razgledavamo Ptujski grad i centar. Posjetili smo biciklističku trgovinu gdje smo kupili rezervne pakne za Markove kočnice. Radimo prvu veću pauzu – sendvič i kava. Nakon te pauze krećemo u smjeru Maribora kroz Zlatoličje, Miklavž, Rogozu i Razvanje te dolazimo do Dvorca Betnava gdje radimo kratku pauzu za slikanje. Zbog nedostatka vremena za razgledavanje Maribor zaobilazimo u širokom luku. Slijedi nam otprilike 55km vožnje po kanjonu uz rijeku Dravu, prolazimo kroz Selnicu, Radlje i Mutu te dolazimo do Dravograda, gdje opet radimo veću pauzu – večera te provjeravamo za smještaj u Ravne na Koroškem. Malo se gubimo po Ravne na Koroškem i nakon što smo jedan uspon nepotrebno odradili pronalazimo hostel u kojem planiramo prenoćiti – Hostel Punkl. Sam hostel je vrlo zanimljiv, konstrukcija je drvena, kompletna vanjština je drvo (osim prozora, naravno), unutrašnjost također. Zanimljivi su i nazivi soba: Mošt, Klobase, Šnops, Klocne, itd. Mi smo bili smješteni u sobi Prajzlper koja ima ukupno 9 kreveta i zajedničku kupaonicu. Nakon tuširanja otišli smo do obližnjeg kafića – Apoteka, počastili se pivama i vratili u hostel da odmorimo za sljedeći dan.
Ravne na Koroškem – Pressegersee
Drugi dan putovanja - budimo se u hostelu, prva stvar koja nas je malo izbacila iz takta su tmurni oblaci na nebu i vrijeme koje "visi" - danas bi mogli voziti po kiši... Spremamo stvari i krećemo malo kasnije od planiranoga. Današnji doručak obavili smo u Lidlu koji nam je bio usput. Potrošili smo dosta vremena i lagano je počela padati kiša. Prolazimo kroz Prevalje, pokraj Šentanela prema granici Slovenija-Austrija, tu negdje na usponu počinje kiša – sve jače i jače, stajemo kod neke kvazi autobusne stanice/poštanskog ureda/oglasne ploče oblačimo kišne jakne, navlake za tenesice i krećemo po pljusku dalje, preostalo nam je još malo uspona pa spust, prolazimo granicu i dolazimo u Bleiburg – obišli smo Bleiburški spomenik i krećemo prema Ferlachu. Navigacija nas je odvela na sporednu cestu, s malo prometa i prekrasnim krajolikom. Odjednom vozimo uz Dravu, prvi dio po cesti, zatim po makadamu (dosta dugo). U jednom trenu ostajemo bez vode, pa se skidamo s makadama i nastavljamo po cesti. Slijedi nam malo valovitog terena, jedan veći uspon prema Unteraichwladu i nakon toga 10km spusta do Fürnitza. U mjestu Arnoldstein, nakon što smo posjetili dvorac, radimo pauzu i provjeravamo za smještaj – na planiranoj lokaciji nismo ništa pronašli, no u blizini ima pansion – Presseggersee. Dolazimo do pansiona, smjestili smo se, slijedi standard procedura – tuširanje, večera. Uz to radimo rekalkulaciju rute (skraćujemo) za sutrašnji dan.
Pressegersee – Toblach
Buđenje, doručak imamo u pansionu, pakiranje i krećemo dalje. Teren koji danas slijedi je u početku više-manje ravan, te kasnije ima konstantni uspon na 1200mnv. Cijelo vrijeme vozimo po kotlini. Prolazimo kroz Hermagor, Kirchbach. Dolazimo do mjesta Kötschach i tu radimo kratku pauzu. Mjesto je dosta skladno, sve je napravljeno minimalistički, ali je sve na svojem mjestu – prekrasan centar s crkvom, fontanom, cvijeća posvuda – ukratko, nekaj predivno za vidjeti. Nakon pauze slijedi nam uspon na jedan manji alpski prijevoj (Gailbergsattel) dolazimo u mjesto Oberdrauburg i nastavljamo cestom prema Lienzu. Vozimo dosta prometnom cestom i u jednom trenu nas zaustavlja čovjek na cesti i savjetuje da se prebacimo na biciklisičku stazu. Lienz nas sam po sebi nije nekaj impresioniral, popili smo kavu i nastavljamo dalje prema Sillianu (tu počinje uspon i vjetar u prsa). I dalje vozimo po biciklističkoj stazi, koja vodi sve do Italije. Na stazi smo vidjeli svašta – adrenalinski park, svako malo postoje izvori s pitkom vodom, čak su se i krave "šetale" po biciklističkoj stazi. Dolaskom u Sillian nismo imali sreće po pitanju smještaja i nastavljamo dalje do mjesta Toblach gdje se smještamo u kamp - Olympia. Uh, večera – pečeni buncek s krumpirom i zeljem, s pivom.
Toblach – Gargazon
Buđenje na 1200mnv - svjež zrak, sunca još nema, pakiramo bisage, pakiramo šatore i krećemo dalje prema Meranu. Profil rute (na papiru) je odličan – ovo bude dan odmora – spust na 270mnv i to na dužini od 100km, zatim par manjih uspona do planiranog cilja (svega 400m uspona na 140km). U Niederdorfu radimo pauzu za doručak, saznajemo da je tu start poznate MTB utrke Dolomiti Superbike. Idilu današnje rute uništava vrlo prometna cesta – svako malo kamioni. Dolazimo u Bruneck, radimo kraću pauzu i krećemo dalje prema mjestu Brixen. Prometnu cestu mijenjamo sa biciklističkom stazom, koja prati rijeku Eisack. Staza je super uređena – dovoljno izvora pitke vode, dosta tunela, mostova. Odvela nas je do Bolzana gdje smo imali manji kvar prednjeg mjenjača, te preskačemo razgledavanje i nastavljamo prema Meranu. Temperatura dostiže svoj vrhunac na 40°C što nam je dosta otežalo vožnju. Umjesto Merana, današnju rutu smo malo skratili i smještamo se u pansionu u mjestu Gargazon (na raspolaganju smo imali bazen ;)).
Gargazon – Stelvio – Santa Maria
Glavni zadatak današnjeg puta je uspon na Stelvio - 24,3km uspona, ukupno 1808m visinske i to uz prosječni nagib od 7.4%. Zbog jučerašnjeg kraćenja rute, danas imamo 60km do Prata gdje počinje uspon na Stelvio. Većinu puta vozimo po biciklističkoj stazi (Merano-Prato) koja prati rijeku Etsch i djelomično prolazi kroz voćnjake. Dolazimo u Prato, kupujemo namirnice u obližnjem dućanu i napadamo Stelvio. Uspon iz Prata na Stelvio može se podijeliti u tri sekcije. Na prvoj sekciji koja traje sve do mjesta Trafoi teško je uhvatiti tempo, jer se profil (nagib) mijenja svako malo. Druga sekcija je kroz šumu i tu su teži usponi – čak i do 14% nagiba. Zadnji dio dosta je težak, ne fizički, koliko psihički – vrh je doslovce pred nosom, no do gore je otprilike 7km i “bezbroj” serpentina. Na usponu smo radili dosta pauza i nakon 6h 34m dolazimo do vrha. Slijedi slikanje, oblačimo suhu odjeću i krećemo prema Santa Mariji. Spust je bio dosta opasniji jer nisu postojale ograde uz cestu. Dolazimo do kampa Pè da Munt, smještamo se i odlazimo u grad na večeru. U dva hotela u kojima smo htjeli večerati imali smo neugodnih iskustava i vraćamo se u kamp gladni (u prvom nas uopće nisu poslužili, a u drugom je kuhinja bila zatvorena i imali su samo salate u ponudi – još tužnije je bilo to da nismo ni dobili salatu kakvu smo naručili).
Santa Maria – Klosters
Dva "brega", otprilike 80km, ponovno kampiranje, dan odmora (Davosersee), kupanje - ma može. Preživjeli smo Stelvio, dalje sve kaj slijedi je mačji kašalj, no, jel bilo baš tak idealno? Prvi prijevoj koji nas očekuje je Ofenpass (2149mnv). Cijelo vrijeme od Santa Marije se penjemo, zadnjih 5,5km uspona u prosjeku je nagib 8,2% (gore nego Stelvio u prosjeku). Laganim tempom – bez forsiranja i uz pauze dolazimo do vrha prijevoja. Spuštamo se s prijevoja, dolazimo do mjesta Zernez – radimo pauzu za ručak, nakon kojeg krećemo u smjeru Davosa. Na putu imamo još jedan prijevoj – Flüelapass (2393mnv). Na vrhu prijevoja su dva jezera i ostaci snijega od zime. Nakon kraće pauze spuštamo se u Davos, gdje nema kampa na koji smo računali. Nastavljamo dalje prema Klostersu i na jednom dijelu "zalutamo" na MTB stazu, kaj nije baš bilo idealno za naše gume i težinu bicikala – no na svu sreću bez većih problema stižemo u Klosters gdje se smještamo u Hotelu Cresta (jer ni tu nije bilo kampa).
Klosters – Elsau
Odlučili smo da nam je dosta spavanja po Švicarskoj i planiramo u jednom naletu doći do stana u mjestu Elsau. Bilo je više opcija, no odabrali smo onu najdužu s najmanje visinske. Iz Klostersa imali smo spust sve do Vaduza gdje smo prozujali po centru, otišli do dvorca. Nakon ručka – kebaba, krećemo prema St. Margarethenu vozeći uz Rajnu. Jedno vrijeme nismo ni znali gdje smo, malo Lithenštajn, malo Austrija, malo Švicarska... Nakon St. Margarethena prolazimo kroz Rheineck i dolazimo u Rorschach gdje radimo kratku pauzu. U mjestu Arbon odvajamo se od Bodensee prolazimo kroz Kradolf, Frauenfeld i nakon žešćih uspona imamo spust i stižemo u Elsau.
Razgledavanje
Naredna 4 dana razgledavali smo okolicu (Winterthur, Konstantz – Njemačka, Pfäffikersee, Greifensee i za kraj Zürich).
Detaljnije opise sa slikama možete pronaći na web adresi: