To su bile godine kada nismo imali automobile, ali je zato bar vremena bilo na pretek. Nije nam smetalo krenuti noćnim vlakom u petak, stići u Ogulin u ranim jutarnjim satima, a onda pronalaziti prijevoz do Bjelskog u podnožju Kleka. Ovakve motive sada je moguće tek vidjeti u filmovima, ali tada je naš prijevoz najčešće bila traktorska prikolica natovarena sjenom.
Vrste makadama
Uživali smo u takvom bezbrižnom načinu putovanja i okolici koja nas je okruživala. Od Bjelskog do doma pod vrhom Kleka ima nekih sat vremena po planinarskoj markaciji. U domu smo rijetko spavali. Obično bi u ugodnom društvu svi zajedno "bivakirali" podno penjačkih smjerova u podnožju prevjesnih stijena. Jedne sam godine konačno uspio nekako skupiti sredstva i nabaviti svoj prvi brdski bicikl. Od tada, pustolovine na dva kotača samo su se nizale, a ja više nisam ovisio ni o kakvim prijevoznim sredstvima! Imao sam svoje vlastito i činilo mi se da sa njim mogu i na kraj svijeta. Jednom sam prigodom dopedalirao i do samog doma podno Kleka u društvu prijatelja, mog imenjaka, koji je to sve ovjekovječio fotoaparatom. Vidjevši me, domar me s iznenađenjem ispitivao o usponu dodajući pitanjima komentar da su prije mene dvojica biciklista također došla do doma, ali oni su gurali i nosili bicikle koji i tako nisu bili za takvu namjenu. Umjesto penjačkih smjeri, za Hrvoja i mene izbor je bio biciklistička avantura u smjeru kazaljke na satu. Krećemo od restauracije "Sabljaci" koja se nalazi u neposrednoj blizini jezera, te izlazimo na asfalt, na cestu označenu kao biciklistička ruta. Nastavljamo našu vožnju duž jezera do njegovog južnog dijela. Pred kraj jezera postavljen je simpatičan drveni most koji će vas dovesti na asfaltnu cestu i okrenuti prema sjeveru. Ubrzo je križanje sa makadamom kojeg jednim dobrim dijelom možete koristiti, ali je bitno da se na vrijeme ponovno odvojite uzbrdo na asfaltni put, jer će vas inače makadam odvesti u puni krug oko jezera. Trenutak za odvajanje je kad vas makadam počne odvlačiti od jezera i naiđete na križanje, a odvojak lijevo je asfaltiran. Tu je nadmorska visina otprilike ista kao i kad ste krenuli, oko 325m. Ovdje počinje ozbiljan uspon, prvo asfaltom, a onda se odvajate na stari makadam na kojem se dobro vide ostaci nekih prošlih vremena. Veliko rubno kamenje je siguran znak da ste na pravom putu. Idućih sedam kilometara je uspon sve do visine od 800m, koja je ujedno i najviša točka naše rute. Makadami su od početka ugodni za vožnju, ali postaju još zanimljiviji nakon desnog skretanja na kojem je vidljiva rampa! Odvojak je zemljani, odličan za vožnju. Tehničkih poteškoća nema, valja jedino obratiti pažnju na brzinomjer prilikom spuštanja da vas ne iznenadi kakav jači zavoj. Obratiti pozornost također treba na mogućnost nailaska traktora ili drugog vozila u susret, pa posebnu pažnju usmjerite na nepregledne zavoje. Nakon nekoliko nizbrdica nailazi se na proširenje na kojem je "trokutasto" križanje na kojem treba samo produžiti ravno i uskoro se podloga pretvara u asfaltnu. Nakon kraće nizbrdice izlazi se na cestu u Bjelskom. Tu izlazimo iz šume i pri samom izlasku otvara se prekrasan vidik na vrh Kleka (1.181m) i poznate dvjestometarske stijene u kojoj su svi naši alpinisti brusili vještine penjanja. Izlaskom na cestu, ukoliko skrenete lijevo, cesta vodi prema Musulinskom Potoku, a kasnije i do olimpijskog naselja Bjelolasica. Makadam na sjever odvest će vas do predivnog izletišta na izvoru Kamačnika gdje svakako vrijedi pojesti domaću pastrvu. Mi smo se ovoga puta odlučili za smjer prema Ogulinu. Na putu prema Ogulinu sa desne strane nalaze se lijepe livade. Svakako obratite pažnju jer na jednoj od njih u blizini ceste nalazi se Obelisk Visibaba, koji je pravo čudo prirodne statike. Od tuda pa do Ogulina, sve je nizbrdo. Nešto prije ulaska u grad nalazi se i stari mlin na Dobri. Pri ulasku u samo središte Ogulina sa desne strane nalazi se vidikovac sa pogledom u Đulin ponor dubok 50 metara. Ime je dobio po djevojci koja se u njega bacila radi nesretne ljubavi. To je najveći špiljski sustav u Hrvatskoj čiji su kanali duži od 16 kilometara, a tu ponire i rijeka Dobra koja ponovno izvire kod Tunja. Od Ogulina do Sabljaka ima još 3 kilometra vožnje kroz urbanu sredinu. Ukoliko vam se javi želja za kulturnim uzdizanjem, posjetite Frankopansku utvrdu iz 16. stoljeća koja je sad uređena kao zavičajni muzej. Hrvoje i ja odlučili smo se za varijantu opuštanja na obali jezera uz marendu i piće, na koncu i zaslužili smo!
Za kraj: ukaže li Vam se prigoda da posjetite Ogulin ili širu okolicu, svakako ponesite bicikl, bilo da se radi o brdskom ili cestovnom. U okolici je označen cijeli niz rekreativnih staza. Informacije o istima možete dobiti u turističkoj zajednici. Za sve one koji su skloniji nešto zahtjevnijim stazama tu će naći kilometre i kilometre šumskih makadama. Većina makadama je dobro održavana i relativno glatka. Dobar dio su zemljani makadami koji prolaze kroz guste šume i na njima je čisti užitak voziti jer su izuzetno glatki.
Inače, Ogulin je sa ostatkom Hrvatske povezan autoputom i željeznicom. U pojedinim mjesecima vozi i vlak "Karlek" koji ima vagon prilagođen za transport bicikla. Za njega je potrebna provjera kod Hrvatskih Željeznica. Ukoliko pak dolazite automobilom, automobil možete parkirati besplatno (sada, a nadajmo se i u buduće) u neposrednoj blizini jezera Sabljaci.
Zanimljivosti Kleka i okolice!
Jeste li znali da je:
- Klek visok 1181 m
- obris Kleka na znaku HPS (Hrvatski Planinarski Savez)
- Đulin ponor sa kanalima dugim preko 16 km, najveći špiljski sustav u Hrvatskoj
- Klek najpoznatije vježbalište hrvatskih alpinista