BITI ILI NEBITI, ODNOSNO KRENUTI ILI NE
Službeni je početak vikenda i službena prognoza kaže kiša u cijeloj Hrvatskoj. Grozničavo pregledavam manje službene portale ne bi li pronašao neku prognozu koja mi se više sviđa. Nakon dužeg surfanja bespućima Interneta ipak pronalazim jednu stranicu na kojoj i nije sve tako crno i oblačno nego je i malo sivo i to u predjelu oko Zadra. Hm, malo je daleko i dok tako razmišljam stiže poruka: «kume, spakiraj se i dođi da skupa napadnemo Tulove grede sutra». Hej, pa to je u ravnini Zadra. To je dovoljno dobro. Ideja mi se svidjela odmah na prvu jer se već dugo brusim na taj dio Velebita, a osim toga uklapa se i u moji projekt povezivanja Hrvatske biciklistički interesantnim putevima, stazicama i makadamima. Ekipa me čeka u Selinama. Krenuo sam ranom zorom iz Zagreba i putem mi je kiša pljuštala zavidnom jačinom sve do tunela Sv. Rok. Po izlasku na morsku stranu kiša je prestala, ali je i dalje puhala južina. Ekipa je spremna i nakon obilatog uskršnjeg doručka krećemo u pustolovinu.
POLAZNA TOČKA
Vozimo se starom cestom prema Obrovcu i na križanju za Obrovac umjesto desno skrećemo lijevo, preko malog nadvožnjaka prema Velebitu. Tu ostavljamo vozila na makadamskom proširenju, opremamo bicikle i krećemo.
Zapravo to je stara cesta iz 19. stoljeća čiji je konstruktor isti onaj Knežić koji je konstruirao i Luizijanu. Prvi kilometri su asfaltirani sve do interesantnog znaka iznad ulaza u tunel Sv. Rok na kojem stoji «Kraj asfalta». Kako smo mi krenuli, krenula je i kiša. Asfaltna dionica idealnog je nagiba i visinske metre brzo skupljamo. Nakon osmog kilometra točno iznad ulaska autoputa u tunel kreće lijep uglađeni makadam uklesan u stijene Velebita. S izložene strane makadama izrađeni su kameni branici karakteristični za ovaj uspon i prepoznatljivi na mnogim fotografijama.
USPON NA SEDLO
U nekoliko idućih oštrih zavoja osjetno dobivamo na visini, a sa svakim pogled je sve veličanstveniji, bilo da se gleda prema Tulovim gredama ili prema moru. Ova naša Hrvatska posjeduje stvarno jedinstvene ljepote i raznolikost terena na relativno malom području. Sam uspon makadamom me oduševljava. Naime, u ovim krajevima često su makadami jako grubi i praktički nevozljivi, dok je ovaj nagibom i podlogom kao stvoren za vožnju brdskog bicikla. Kiša staje na trenutke, a onda se vraća u još jačim naletima. Četvero nas se uputilo u ovu avanturu preko Velebita i u principu smo svi dosta dobro opremljeni, ali nam Velebit bez obzira na kasni period četvrtog mjeseca i blizinu mora ipak pokazuje tko je ovdje gazda. Pojačan vjetar i oštri naleti kiše na visini od 900 m nadmorske visine skidaju temperaturu za više od 10 stupnjeva celzijusa. Oprema na nekima od nas ipak nije na visini zadatka. Ipak se uspinjemo još malo i za vrijeme jednog jačeg naleta kiše i vjetra tražimo zaklon u blizini velikog kamenog zida.
TRENUTAK ODLUKE
Trenutak je odluke: nastaviti dalje i ići do kraja ili se vratiti sad, odmah. U ovakvim situacijama važno je procijeniti sigurnost u odnosu na mogući rizik za sve sudionike bilo da se radi o fizičkim razlikama ili manje adekvatnoj opremi nedorasloj situaciji. Nakon kraćeg vijećanja dolazimo do zaključka da se najbolje podijeliti u dvije grupe po dvoje. Tihomir i ja bolje smo opremljeni. Ostatak ekipe se vraća u bazu. Kod donošenja ovakvih odluka, posebice u ovakvim planinama poput Velebita, nastojite formirati grupe od bar dvoje biciklista jer osim što je tako zabavnije neusporedivo je sigurnije, a dodatan razlog za takve odluke je i česta nepokrivenost GSM signalom na svim pozicijama.
NASTAVAK U NEPOZNATO
Podigli smo se preko velebitskog stjenovitog zida i makadam nas sad vodi smanjenim nagibom preko visoravni na cca 1000 m n/v. Pogled na more je ostao za nama, a ispred nas ukazuju se najrazličitiji stjenoviti oblici karakteristični za Tulove grede. Sve skupa dijelom podsjeća na prizore iz filma Gospodar prstenova. Dakako vremenski uvjeti u tome imaju svoji udio. Oblaci nam periodički skrivaju, a potom ukazuju na ljepote razvedenih stjenovitih oblika. Uopće me ne čudi što se o ovom kraju isprepliću razne mitske priče i legende.
OPREZ!!!
Uz sam makadam na ovom su mjestu česti spomenici žrtvama domovinskog rata koji podsjećaju na krvave borbe vođene u ovim surovim uvjetima. Vodite računa da ni u kom slučaju ne silazite sa označenih puteva, a posebice nikako se nemojte šetati uokolo. Držite se isključivo dobro vidljivih i prohodnih makadama jer na žalost, u ovim je krajevima još uvijek velik broj zaostalih mina.
SEDLO
Obzirom da nas je sad samo dvoje, osjetno se ubrzava ritam vožnje, a i Tihomir ima u nogama neke Brevete što se itekako osjeti. Ubrzo stižemo i na samo sedlo. Prešli smo greben Južnog Velebita i sad slijedi brzi spust širokim makadamom. Spust traje nekih 5 kilometara za kojih se izgubi oko 200 visinskih metara sve do jednog oštrog zavoja na kojem se potrebno odvojiti desno i krenuti u šumu nešto slabijim zemljanim makadamom.
ŠUME, LIVADE, ČISTINE, PA OPET SVE PONOVNO
Ovaj me dio oduševljava sve više i više. Osim što je kiša u potpunosti stala, čak se malo i razvedrilo, a podigla se i temperatura. U početku me malo bilo strah da ćemo izgubiti previše visine koju ćemo poslije morati nadoknaditi na povratku, ali su moji strahovi bili nepotrebni. Makadam ima lagane promjene visine, ali većim dijelom prati izohipsu. Gladak je, brz i sa kratkim hupserima koje više od polovice izvlačimo na inerciju od prethodne nizbrdice. Dolazimo do malog zaseoka gdje se susrećemo sa krdom krava koje se vraćaju sa ispaše na obližnjim proplancima. Obzirom da makadam nije dovoljno širok za nas i krdo krava, a i ne znam tko ima prednost u ovakvoj situaciji, obojica bez riječi i puno premišljanja, kao prava gospoda, trenutno se izmičemo sa puta četveronožnim gospođama. Dok tako prolaze slobodne, razmišljam si, ovo je pravo mlijeko sa velebitskih pašnjaka. U ovom je dijelu sve šumovito sa velikim zelenim pašnjacima. Čista suprotnost u odnosu na stjenovitu stranu prema moru. Sve podsjeća na pitoreskne opise iz poznate švicarske novele o Heidi (djevojčici iz Alpa). Sve gledam okolo hoću li negdje ugledati Heidinog djeda s bijelom bradom.
POVRATAK
Nakon tridesetak kilometara od početka vožnje na ovim proplancima dolazi se na križanje i potrebno je ponovno skrenuti za 180 stupnjeva. Križanje nije potpuno logično pa je potreban oprez i dobra karta ili jednostavno zatražite od mene da vam pošaljem GPS trag. U svakom slučaju nije pogrešno niti ako ovdje produžite ravno. Makadam će vas u oba slučaja dovesti na kraju do asfaltne ceste koja vas vodi na početnu točku. U slučaju da ste se ipak odlučite u potpunosti ponoviti našu vožnju, budite spremni na tehnički i fizički najzahtjevniju dionicu cijele vožnje. Prije izlaza na asfalt, nekoliko je tehnički i fizički jako zahtjevnih uspona i spusteva, ali je nagrada neposredna blizina najčudnijim kamenim oblicima. Na zadnjem makadamskom spustu potrebna je povećana koncentracija i oprez. Ne preporučam ga slabijim rekreativcima. Moguće je dostizanje većih brzina na jako nestabilnoj i rušljivoj podlozi. Na 9 kilometara ovog spusta izgubi se više od 650 visinskih metara!
REZIME
Fantastična tura, vozljiva u potpunosti ako se ide opisanim smjerom. Obrnutim smjerom ne ginu vam kilometri guranja bicikla uzbrdo osim ako niste svjetska klasa. Tehnički, vožnja je primjerena i za srednjeg rekreativca sa izuzetkom zadnjih nekoliko kilometara koje je moguće izbjeći na gore opisani način. Usprkos izuzetno nepovoljnim vremenskim uvjetima uživancije nije nedostajalo, a siguran sam da ću se vratiti ponoviti ovu turu još koji put, ali ću ipak sačekati da prognozu potvrde i oni malo službeniji vremenski autoriteti :)
U svakom slučaju bez obzira na prognozu svakako ponesite adekvatnu opremu i dovoljno tekućine, posebice u ljetnim mjesecima jer vode baš i nema putem, a Velebit je ipak Velebit!
Tekst: Dario Rocco
Foto: Dario Rocco
rocco.adventure@gmail.com
www.roccoadventure.com