POTRAGA ZA JUŽNOM STAZOM
Često se susrećem sa pitanjem koji je najbolji put do mora na biciklu i, moram priznati, da sam se i sam tim pitanjem često bavio. Poznajem dosta prijatelja koji putuju biciklima, a i sam sam znao poduzimati takve akcije. Koliko god bilo ukusa što se cesta, staza i puteva tiče, mislim da se svi možemo složiti sa time da su najbolji putevi oni sa što manjim prometom motornih vozila, bili to stari zaboravljeni cestovni pravci ili makadami. Ako tome dodamo razne zanimljivosti uz cestu i lijepe vidike, imamo savršen put, a upravo sam za takvim jednim tragao ovo ljeto i pronašao ga.
PREMA VELEBITU
Prošle godine biciklirali smo od Senja do Karlobaga via Zavižan, a koju sezonu prije spojili smo i pravac Lokve – Fužine – Novi Vinodolski. U zraku je još ostao nedovršen dio slagalice Vinodolskog zaleđa koje je trebalo spojiti sa Sjevernim Velebitom da bi dobili fenomenalan, kako sam ga ja nazvao, Južni prolaz, u dužini od gotovo 200 km, većinom makadamskih putova. Ovaj dio već sam istraživao i uvidio fenomenalan biciklistički potencijal. Rijetka su mjesta gdje u isto vrijeme čovjek može uživati u samoći planinskih puteva u društvu divljih konja na obližnjim pašnjacima, a da pritom ima savršen pogled na jadranske otoke i more, i to praktički cijelim putem.
KAKO ZAPOČETI
Ovu turu moguće je započeti iz Novog Vinodolskog ili Fužina, a gdje ćete ju započeti ovisi o tome jeste li na putovanju biciklom pa putujete prema jugu zemlje ili je odluka pala na jednu kružnu klasičnu biciklističku turu. Ja sam svoju istraživačku ekspediciju započeo iz Novog Vinodolskog zbog logističkih razloga. Iz samog centra u Novom Vinodolskom moguće se biciklom odvojiti od svih prometnih magistralnih pravaca ukoliko se krene starom cestom prema Bribiru. Za samo nekoliko minuta, čovjek se nađe na usponu, sam sa svojim mislima. Preporučam odvajanje preko Svetog Vida koje će vas natjerati da prebacite u prvu brzinu, ali i znatno skratiti put, osim ako nemate posebnu želju posjetiti Bribir. Nakon što prođete Sveti Vid i nastavite asfaltnom cestom dolazi se do prvog većeg križanja na gotovo 250 metara nadmorske visine gdje se ujedno otvara i fenomenalan vidik prema moru koji će od sada pa nadalje, gotovo cijelim putem, biti dio panorame.
ORIJENTACIJA I NAVIGACIJA
Orijentacija ovom turom nije zahtjevna tako da se, uz turističku kartu koja se može besplatno dobiti u turističkoj zajednici, mogu lako snaći i oni manje iskusni navigatori. Orijentira ima zaista dovoljno, od mora sa desne strane, pa do vjetrenjača koje se vide iz velike udaljenosti, a u podnožju kojih prolazi biciklistička ruta. Izdana je također i karta sa biciklističkim stazama Vinodolskog zaleđa. Kartirano je i markirano na terenu šest staza koje su označene brojevima odnosno bojom. Na žalost, oznake na terenu koje su se nalazile u manjim mjestašcima većinom su devastirane i uklonjene što može na kratko zbuniti, ali uz kartu se i taj problem rješava bez problema.
STAZA LJILJANA
Moja ideja je bila da se dijelom držim tako zvane staze «Ljiljana» dok mi bude odgovarao pravac kretanja, a to je bio veći dio puta. Staza je na terenu naravno označena ljubičastom bojom kao što joj i ime govori, a njen pravac kretanja vodi do mjesta Bater. Tu je moguće izabrati dvije varijante. Jednu sa više i drugu sa manje makadama, ovisno o raspoloženju. Bez obzira koju varijantu izabrali slijedi postepeni lakši uspon. Mjesto Bater je blizu 500 metara nadmorske visine, a staza nas vodi do skoro 800 metara visine blagim usponom. Uživam u svakom okretu pedala. Sam sam se uputio u ovu putešestviju i ritam diktiram kako mi odgovara, bez pritiska. Dan je predivan, ljetni, a nadmorska visina čini temperaturu ugodnom. Staza osim na nekoliko detalja nema tehničke zahtjevnosti, pa misli mogu prepustiti filozofskim bespućima, pedalirajući opušteno. Sa desne strane pogled nestaje preko vrhova otoka u velikom plavetnilu, a na lijevoj strani izmjenjuju se livade i šume. Ispred mene polako se uzdiže velebitski masiv. Znam da sam na pravom putu. Skupina konja, desetak metara dalje, presijeca mi put. Zastajem na trenutak i pogledom hvatam sokola u plesu na vjetru. Zar može bolje? Život je vani, život je kretanje! Kretanje je sloboda, a sloboda je neprocjenjiva!
POČETAK ILI POLA PUTA
Prostranstvo oko mene puni me energijom. Novom snagom stišćem pedale i kilometri makadam pršte pod ripnjačama. Sitno kamenje izlijeće od pritiska poput projektila. Neko vrijeme zabavlja me ta igra kamenja na makadamu pod kotačima. Uskoro ponovno izlazim na asfaltnu cestu koja nije šira od dva metra i u potpunosti bez ikakvog prometa. Na više mjesta po sredini ceste raste već i nešto viša trava. Prizor me oduševljava. Slijedi kraći spust sa jedva nekoliko krivina, koji ostavlja dojam slijetanja kao da će završiti u moru. Ponovno sam na makadamu i jedinom tehnički malo zahtijevnijem dijelu staze. Asfaltni i makadamski put izmjenjuje se još nekoliko puta, a Suunto pokazuje da je iza mene više od 30 kilometara. Vrijeme je da počnem zaokretat svoju rutu, biti će to dosta za danas razmišljam i u tom času nailazim na križanje i makadam sa putokazom za Vratnik. Južni prolaz je pronađen. Ushićen sam ovim malim otkrićem, veselim poput velikih istraživača koji su nekad otkrivali tajne zemlje kao što su Beaglov i Magelianov prolaz u južnoj Patagoniji. Sad mogu u miru okrenuti nazad.
POVRATAK
Za povratak sam birao lakše smjerove i lovio asfaltne ceste. Nastojao sam na taj način ubrzati kretanje jer sam znao da me u «bazi», osim osvježenja u moru koje je nakon ovakvih aktivnosti poseban užitak, čeka i drugačije osvježenje uz tradicionalan roštilj u odličnom društvu. Život je lijep, a uz kretanje je još i puno ljepši. Uživajte u prirodi i aktivnostima na otvorenom jer nakon njih i male obične stvari, na koje smo već navikli, odjednom dobivaju novu dimenziju okusa, boje i mirisa.