Ujutro rano krećemo prema Krku, u Zagrebu je tmurnjikavo, ali idemo na more, ne može nas ništa obeshrabriti. Nama će sjati sunce makar padala kiša svugdje okolo, barem se nadamo tome. Skupljamo Velimira u Jastrebarskom i nastavljamo za Krk. Laganom vožnjom probijamo se kroz Gorski kotar, prolazimo Ravnu goru, izlazimo iz tunela Tuhobić i ulazimo u drugu klimatsku zonu. Sunce grije, oblačci kao ovčice, tmurno vrijeme i sivilo je iza nas.
Sada je već želja da sjednemo na svoje elektro bicikle jača. Baterije smo punili cijelu noć, ovaj put nismo pratili kada su se stvarno i napunile. To ćemo ostaviti za tehnikalije. Ono što nam je vrlo važno i moramo spomenuti jest da je bicikle moguće jednostavno prevoziti Thule krovnim nosačima ako im se ukloni baterija, a to ide vrlo jednostavno, potrebno je samo ključem otključati bravicu i ukloniti bateriju. Bicikl s Yamaha motorom ima nešto veću bateriju, ali zato ima manji motor, dok je to kod Boscha obrnuto. Budući da su okviri nešto širi s obzirom na motore, bicikle smo još dodatno osigurali s gurtnama. Prateći većinu ograničenja na cesti, nismo osjetili nikakvu razliku u putovanju s elektrobiciklima na krovu. Nadamo se da nije ni auto. Prešavši krčki most, već smo uočili nekoliko lijepih lokacija gdje bismo se sparkirali i poćeli svoju avanturu, ali Baška nas čeka na drugom kraju otoka. Već se lagano osjećamo kao da jurimo prema lunaparku i gubimo strpljenje. Po prometu na otoku zaključujemo kako smo ulovili zadnji vikend pred početak lagane sezone, još su pripreme u tijeku, po cesti srećemo po koju stranu tablicu i uglavnom dostavna vozila i kamiončiće.
Ulazimo u Bašku, konačno, pogled prema moru i plavom nebu stvara osjećaj ugode i rasterećenja. Na nekoliko sati smo potpuno zaustavili kaos svakodnevice u kojem se mnogi nalaze, jureći za izgubljenim vremenom, jureći za neodrađenim zadacima. Iako u pozadini procesi i dalje idu, mi ćemo se danas barem pretvarati da je sve stalo osim nas na biciklima. Bicikli su punili baterije sinoć, a sada počinje punjenje naših baterija. Strategiju ture razvili smo ad hoc u obližnjem kafiću s Illy kavom koja je neizostavni dio naših života. Ovo je jedna od rijetkih koju pijemo u miru.
Na samom početku otoka vegetacija je podsjećala na kopnenu, ne onu pravu proljetnu, falilo je boja i zelenila. U Baškoj je sve nadoknađeno, ovdje se miješaju zelene boje svih godišnjih doba, stapaju s plavom, i čine neizbrisive prizore. Kako smo ispili kavu, popeli smo se autom na groblje po serpentinama, od tamo se otvorio pogled prema jugu, Baška na dlanu, Prvić odmah iza nje, Rab u daljini. Od uzbuđenja smo se bojali da ćemo zaboraviti osnovne stvari. Budući da još ne znamo razliku između ova dva bicikla, nismo se ni svađali tko će na koji, na kraju krajeva, u jednom trenutku ćemo se morati i zamijeniti kako bi mogli jedan drugome istaknuti razlike, prednosti i nedostatke na ovoj turi. Bicikli su dolje, baterije postavljene, prilagođen tlak u gumama, kako se radi o hardtail biciklima odlučili smo gume voziti na nižem tlaku zbog konfiguracije terena. Rezervne zračnice su u ovom slučaju neophodne budući da je teren kao stvoren za bušenje guma. Nadamo se samo da ćemo ih imati dovoljno. Spremni smo, prateća ekipa je na biciklu pogonjenom samo vlastitom snagom pa ćemo danas dobiti i prve prave usporedne rezultate.
Odvoziti ćemo turu od 32 kilometra kilometra s ukupnim usponom od 530 metara. Vidjet ćemo kako se ponašaju baterije na takvom usponu. Početak rute je uspon koji na elektro biciklima doslovce ne osjećamo, ali pedaliramo, tempo smo donekle prilagodili onome koji nema pomoć motora. Budući da nam je izdržljivost ovih baterja nepoznata, a brojkama na papiru ne vjerujemo jer se ipak radi o previše faktora i dinamici koji će presuditi, postavljamo ekonomični mod u kojem motor najmanje pomaže, još uvijek dostatno za ugodno pedaliranje bez pretjeranog napora. Singletrackom s pogledom na more, serpentinama se penjemo do najviše točke našeg puta s koje ćemo vidjeti jedne na drugu stranu otoka. Teren je relativno zahtjevan budući da je na putu dosta rahlog kamenja koje izmiče pod kotačima. Na takvom terenu zaključujemo kako će za elektrobicikl ipak biti potrebna neka prilagođena tehnika vožnje. S normalnim biciklom vrlo jasno osjećamo stražnji kotač i kontakt s podlogom, lako određujemo moment kojim ćemo prijeći preko neke prepreke ovisno o njenoj konfiguraciji, ovdje potisak na pedale pokreće motor koji odradi jedan dio posla za nas. Zbog toga je potrebno naučiti kako reagira motor na potisak pedala. Prvi, ujedno ozbiljniji uspon osvojili smo kao da smo pedalirali na posao. Iako smo navikli na pedaliranje, sviđa nam se i ovakav naćin provoda u prirodi. Ako se osvrnemo na vozne osobine elektrobicikala, uz dobro raspoređenu masu, njihova težina od oko dvadesetak kilograma nije nam predstavljala problem. Iako su bicikli samo s prednjom suspenzijom, udobni su i vozljivi, ali da se nas pita radije bismo se zavalili na stražnju suspenziju. Kada smo na desetom kilometru shvatili da će baterije ostati napola pune po završetku naše ture od tridesetak kilometara, postavili smo najagresivniji mod na postavkama i pojurili. Ovaj put nismo čekali prijatelja na biciklu već smo odmjeravali snage. Bez problema smo postizali maksimalne brzine do kojih motor pomaže pri pedaliranju (25km/h) i to na blažim usponima. Uživali smo u mirisima primorskog bilja, nečujno jurcajući po stazama južnog Krka. Ovaj kraj stavljamo na vrh popisa mjesta na koja ćemo se vratiti, obiluje stazama koje su naprosto savršene za bicikliranje, ne samo za bicikliranje elektrobiciklima. HaiBike bicikli dali su nam priliku da se prepustimo prirodi i uživanciji vožnje, nismo morali štedjeti svoju energiju. Istaknuli bismo kako su nam jedino bušenja guma usporila napredovanje i došli smo do zaključka da moramo staviti neke masivnije gume s jačom zaštitom za ovakve terene. Uvodna vožnja elektrobicikala upoznala nas je s Baškom, jedom od najljepših destinacija za brdski biciklizam koje smo do sada u Hrvatskoj posjetili. Na povratku kući je dogovor pao - do ljeta se moramo vratiti još jednom!
