Vladimir Miholjević danas je uz partnera Ivana Črnjarića na čelu agencije Top Sport Events, glavnog organizatora utrke po Hrvatskoj Toura of Croatia. Vladimir je iz pozicije sportskog i tehničkog direktora utrke Tour of Croatia zamislio i definirao u detalje. More i Učku, vlastiti zavičaj kojim je osobno odvozio stotine tisuća kilometara, uz mnogobrojne druge atraktivne trase, recept je koji će darivati natjecateljima Toura of Croatia od 22. do 26. travnja, a kraljevska etapa bila je upravo treća po redu od NP Plitvice do vrha Učke. Barem za one sretnike kojima 230 savladanih kilometara i 3700 metara kumulativne visinske razlike nije bilo previše.
Miholjević je rođeni Zagrepčanin koji je iz obiteljskih razloga kao dvogodišnjak preselio u Rijeku s roditeljima. Ozbiljnije se biciklizmom počeo baviti kao 12-godišnjak učlanivši se u Biciklistički klub Rijeka. Vozio je za njih devet godina, a onda, 1995., otišao graditi seniorsku karijeru.
"Jedino što je u klubu postojalo bili smo nas šestorica budala koji smo neprestano jurcali na biciklima, upotrebljavali opremu koja je bila na nivou osrednje rekreativne opreme, putovali na razne načine i hranili se onime što je bilo dostupno. Želio sam postati profesionalac."
Te, 1996. godine prešao je u slovenski klub Krku iz Novog Mesta. Kroz dvije godine momčad je postala profesionalna uz financijsku potporu Slovenskog Telekoma. Miholjević je ubrzo počeo nastupati na profesionalnim biciklističkim utrkama. I pobjeđivati.
Već 1998. godine postao je državni prvak u cestovnom biciklizmu, a nakon toga prvi domaći pobjednik ondašnjega, starog izdanja Toura of Croatia, međunarodne višeetapne utrke koja se vozila od Vukovara do Dubrovnika.
Napredak je tekao prirodno. Godine 2002. potpisao je profesionalni ugovor za talijansku Pro Tour momčad Allesija, s kojim je iste godine nastupio na Giro d'Italiji i Vuelti a España. Talijansku je utrku Velike serije završio na 35. a španjolsku na iznimno dobrome 24. mjestu. Već iduće je godine, jedini put, nastupio na Tour de Franceu. U ukupnom poretku zauzeo je 50. mjesto. Do povlačenja u natjecateljsku mirovinu 2012. godine skupio je 13 nastupa na utrkama Velike serije: 10 na Giru, dvije na Vuelti i jednu na Touru. Tri je puta na Giru završavao među 25 najboljih natjecatelja u ukupnom poretku. Najbolji plasman, 21. mjesto, izborio je 2008.
U sjećanju ostaje njegov herojski napor s Giro d'Italije 2006. godine. U punoj biciklističkoj zrelosti, s 32 navršene godine, planirao je pohod na rezultat karijere. Morao je odustati nakon 13 odrađenih etapa. Zašto? Zato što je sedam prethodnih i završnicu šeste odvozio sa slomljenom bedrenom kosti. Dok je on svojih muka i boli bio itekako svjestan, nije ih znao ili želio biti svjestan njegov klupski liječnik, kao ni klinika u Forliju, kamo je otišao na snimanje nakon sudara i pada u šestoj etapi. Opetovane snimke talijanskim su specijalistima davale negativan rezultat.
"Zamislite kako biste se osjećali da vam to kažu u renomiranoj ortopedskoj klinici dok ih pokušavate uvjeriti da bočno ne možete podići nogu i da se niste u stanju popeti se na bicikl", rekao je Miholjević tom prilikom.
Sedam etapa vožnje sa slomljenom kosti nije bilo usamljeno iskustvo. Odradio ih je Miholjević također s dvama puknutim hvatištima stražnjičnih mišića, gluteusa.
"Takav sam popravio plasman, uspevši se do 32. mjesta. Valjda samo pronašao unutarnje rezerve za koje nisam ni znao da postoje."
Nastupao je tada za talijansku momčad Liquigasa (2005.-2009.), da bi posljednje tri sezone aktivne karijere (2010-2012.) proveo u postavi Acqua e Saponea.
Nastupio je Miholjević na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine, četiri puta osvajao je naslov državnoga cestovnog prvaka, a 12 godina zaredom, od 1993. do 2004. godine, završavao proglašen najboljim hrvatskim biciklistom, ostvario je 11 profesionalnih pobjeda, slavio je na jednoj etapi Gira di Italia, vožnji ekipnog kronometra i 5 puta bio član pobjedničkog tima u ukupnom poretku Gira di Italia, 2004. pobjednik Cime Coppi, najvišeg vrha Gira di Italia, Gavie na 2646mnm.
Za razliku od legende o čovjeku koji je uporno tražio zlato uokolo dok je ono ležalo ispod njegova kućnog praga, Miholjević je svoga kućnog blaga postao svjestan trenutačno. Svjestan ga je i dalje. Baci pogled na njega više puta svaki dan, kroz okno prozora vlastitoga riječkog doma.
"Od moje kuće na Viškovu postoje dva puta – jedan koji vodi strmo uzbrdo i drugi koji vodi strmo prema moru. Kojim god da kreneš, ne gine ti patnja."
Vizionarsku je rečenicu pionir elitnoga hrvatskog biciklizma izrekao prije točno 13 godina. Blago je napokon iskopao. Dijelili su ga sudionici Toura of Croatia ali i svi vi koji ste ga proteklih dana pratili!
Izvor: Tour of Croatia
Photo: Tour of Croatia
