Iskoristite svaki trenutak koji priliči dobrom vremenu kako biste ga proveli na svojem najdražem spustu ili usponu te probajte savladati neke tehnike ili unaprijediti već postojeće.
Kako ćete opravdati godišnja ulaganja u svoj bike, pretplatu na Biker, nove cipele, pedale i dresove ako na kraju ne iskoristite svoj maksimum i ne ostavite trag u toj šumi ili na nekom otoku, krojeći zavoje, pumpajući stazu kao profić :)? Nećete, ako se ne uhvatite vožnje, zaboravite na blokade i date sve od sebe. Staze su se posušile, ekipa koja je prošla prije vas napravila je velik posao vozeći i modelirajuću putanje svojim gumama, na vama je samo da se sjurite u svom najboljem izdanju.
Da bi sve to mogli odraditi, morat ćemo vas upozoriti na neke možebitne greške i promašaje koji vam ne dopuštaju da avansirate i napravite bolji rezultat na domaćem terenu.
Da bi jurili i hvatali krivine kako dolikuje ozbiljnom vozaču, potrebno je odrediti poziciju koja najviše odgovara tom stilu vožnje. Predlažemo da bradu držite iznad lule volana, na taj način ćete prisiliti cijelo tijelo da se postavi kako je i potrebno za takvu vožnju. Ukoliko se naginjete previše na prednji kotač, rezultirat će gubitkom trakcije stražnjeg kotača te ćete na kraju “flisnut usred zavoja” jer niste održali putanju stabilnom. Slično će se dogoditi i ako ste previše ravnotežu bacili na stražnji kotač, prednji će produžiti ravno kroz zavoj i opala, eto vas opet na zemlji. Da bi to izbjegli, lagano se spustite cijelim tjelom i nagnite prema naprijed i pazite da brada ne ide dalje od lule volana. Obzirom da je sve na kraju trening, poželjno je da nađete određenu malo blažu krivinu te da metodom pokušaja ponovite barem 15 puta prolazak i da pritom budete kreativini, da prolazite krivinu koristeći razne objekte kao oslonac kotača kako bi povećali trakciju i prednjeg i stražnjeg kotača. Kamenje, korjenje i ostali prirodni elementi su nagibi na koje se “možete nasloniti kroz zavoj” i koristit oslonac za veću trakciju.
Iako niži položaj, važno je da budete lagano plutajući iznad sjedala kako bi što lakše mijenjali položaj tijela prema potrebi.
Spreman na promijene
Kad ste došli do mjesta koje je isprano od kiše pa je korjenje nadvladalo mekoću terena, potrebno je u potpunosti promijeniti, i to naglo, poziciju sjedenja i ravnotežu kako bi prelazak bio gladak i brzina konstantna. Smisao je da ne neki način lebdite preko vrhova korjenja i neravnina kako vam kotač ne bi ronio u brazde i time vas usporava, da ne spominjemo da vam izbaci zadnji kotač i da “preletite preko nosa” cijelu dionicu. Tada vam neće baš pomoći kaciga ako se spretno ne dočekate. Dok sve to radite, jako je važno da poznajete teren i stazu i da ste ju prošli par puta laganom vožnjicom i upoznali se sa svim što vas može iznenaditi. Tek kad savladate tehniku, ćete se baciti na nepoznate staze i iznenađenja pod naslovom “ništa vas ne može iznenaditi” :). Dakle pred samom liticom, nazovimo ju tako, morate preseliti poziciju tijela prema stražnjem kotaču, blago iza sjedala. Ruke lagano raširene u laktovima kako bi upijale udarce prednjeg kotača o korjenje, prsti na kočnicama. Jedna noga, obično jača neka bude naprijed i savinuta u koljenu. Dionicu promatrate kao cijelinu, pogled fokusirajte na kraj dionice kako biste vidjeli putanju koja vam je potrebna za što glađi prolaz. Položaj tijela koji je zabačen prema stražnjem djelu bicikla oslobađa težište sa prednjeg kotača kako bi njegovo poskakivanje i odbijanje od korjenja bilo što blaže, stražnji kotač će u tom slučaju odraditi glavni posao uz vaša koljena koja također moraju upijati kretnju bicikla prema gore i dopustiti da se bicikl pozicionira prema reljefu terena bez previše otpora.
Na nizbrdici kada ulazite u krivinu, napadnite teren sa stavom, lagano nagnuti prema naprijed za bolju trakciju prednjeg kotača, također brada iznad lule volana, ne više od toga osim ako niste stvarno sigurni da će vam to samo pomoći ukoliko položaj prebacite još više naprijed. Vanjski lakat neka prati krivinu, neka opisuje radijus kao šestarom.
Pumpanje bicikla
Često se događa da uz sve napore i mučenje na stazi i ponajviše teško pedaliranje ne uspjevate dostići onog “mulca” ispred vas koji jedva da okreće pedale, i s lakoćom odrađuje teren koji je prepun hupsera i neravnina. Stvar je u pumpanju bicikla preko zadanog terena, a to ne znači da ćete sa malo boljom pumpon i nekim ventilom koji je na okviru negdje smješten napumpati bicikl na željeni pritisak i odradit stazu brže od “mulca” :). Potrebna je vještina vožnje koja se tako zove ili ne zove, ali uglavnom ju tako zovu. Naziv je dobila po načinu na koji upravljate biciklom koristeći hod suspenzija i hod tijela odnosno koljena. Pedaliranje po neravnom terenu zna biti “pain in the ass” ili ti veliki problem, potrebna je velika koncentracija kada nagaziti, kada ne kako biste uvijek imali trakciju i tečnost pedaliranja. Pumpanjem smanjujete pedaliranje na minimum i cijelim tijelom upravljate biciklom. Kada dolazite do hupsera na koji je potrebno uspeti bicikl, potrebno je da imate određenu brzinu kretanja koja ne mora u tom trenutku biti dostatna za savladavanje hupsera, ali dostatna za kretanje, po samom dolasku prednjim kotačem, povlačite prednji kotač prema sebi i lagano cijeli bicikl kako bi omogućili što lakši pristup stražnjem kotaču da se približi hupseru. U istom trenutku prednji kotač prelazi hupser i BB se nalazi iznad samog vrha, vi se lagano podižete cijelim tijelom kako bi smanjili pritisak cijelog bicikla na hupser i oslobodili stražnjem kotaču što lakši prelazak. Zatim bicikl započinje poniranje u spust, u tom trenutku potišćete volan i cijeli bicikl u rupu hupsera te se primičete slijedećem hupseru s već malo većom brzinom gdje ponavljate radnju. Ukoliko sve odradite dovoljno tečno i jednolično ne samo da ćete zadržati brzinu već i povećati na svakom hupseru.
Različite prepreke moguće je zaobići odnosno savladati preskakanje. Kako odraditi taj posao pita se većina vozača koji dobro voze, ali nikada se nisu upustili u svladavanje tehnike preskakanja koja je naizgled teška, ali na kraju je samo još jedna jednostavna tehnika pokreta tijela. Kada prilazite prepreci koja je visoka nekih 10ak cm, potrebno joj je prići na nogama, pedale u vodoravnom položaju, pete spuštene prema dolje i naginjete se prema stražnjem kotaču. Cijeli pokret se odvija tako da pokušate svo težište prebaciti u centar stražnjeg kotača i bicikl komprimirate prema podlozi. Kada je kompresija došla do kraja, započinje drugi korak kada se bicikl vraća iz kompresije i tu inerciju i položaj tijela koristite da bi odvojili prednji kotač od podloge te ispružili koljena. Tim pokretom se bicikl odvaja od podloge i sljedeći korak je da volan odgurnete od sebe što će dodatno odvojiti stražnji kotač od podloge. Važno je da pratite putanju bicikla, da se i vi lagano bacite u skok paralelno sa biciklom inače mu nećete dati mogućnost da se odvoji od podloge. Ako ste otpustili pritisak s bicikla, naglim guranjem volana od sebe, zbog kuta u kojem se bicikl nalazi, odvojit će se stražnji kotač od podloge i krenuti u vis. Ako vam je sve to još komplicirano, možete koristiti za početak nižu prepreku koja će vam služiti kao skakaonica koja će odbaciti bicikl u tom pravcu, prvo prednji zatim stražnji kotač. Ako date dovoljno slobode biciklu prelazeći takvu prepreku, shvatit ćete što je s biciklom potrebno učiniti za skok.
Brže se penjati nije samo dodatno uništavanje mišića dokle ide, potrebna je i neka vrsta planiranja, tehnike i kalkulacije terena.
1. Prvo je važno odabrati točnu brzinu, dakle nije važno samo da se penjete, važno je koliko se trošite na određenim dionica, dobar odabir brzine i kadence u svakom slučaju igra veliku ulogu u tome. Ako vrtite pedale ko mikser za kavu, vjerojatno ćete odraditi uspon, ali mišići će biti neupotrebljivi za sljedeći. Dakle, naprijed srednja šajba, nazad najveći lančanik bi trebao biti optimum. Čak i ako vam fali kondicije, noge imaju snage pa iskoristite to u svoju korist, podesite omjere brzina da vam bude teže, pa malo sporije vrtite pedale. Noge će izdržati, a slezena vas neće boljeti.
2. Postura pri usponu. Nemojte se dići na noge i navlačiti volan kao da je ljuljačka, ima tu dosta sitnica na koje treba obratit pažnju. Nagnite se iznad lule volana, tako da budete čim više naprijed, ruke skvrčite u laktovima kako biste se mogli sagnuti više prema volanu, pomaknite se preko sjedala naprijed. Prilikom pedaliranja povlačite lagano volan radi jačeg potiska na pedale. U toj posturi je važno da se približite tlu i da raspodjela vaše težine bude podjednako na prednjem i stražnjem kotaču kako bi osigurali trakciju i izbjegli odizanje prednjeg kotača od podloge.
3. Gledajte naprijed, to smo ponovili već dosta puta, ali nikad nije dovoljno, čim se usredotočite na točku ispred prednjeg kotača sve staje, gubite ravnotežu, koncentraciju, tečnost penjanja i naposlijetku ćete i stati, a onda ćete teško krenuti ako je velika uzbrdica. Gledajte čim dalje od sebe na stazu kako biste iskrojili u glavi liniju koja je najlakša i kojom ćete s manje napora savladati uspon. Zadivit ćete se koliko ste lako odradili neke terene samo zato jer niste skenirali svaki korijen ili kamen ispred sebe.
4. Brzo penjanje se zasniva najviše na održavanju momenta, dakle da ne stanete ili nemate nagle promjene tempa i jedino tako ćete savladati tečno i brzo uspon koji je pred vama. Zato ako se ispred vas nađe veliki kamen ili korijen, povucite prednji kotač na sebe, olakšajte mu prelazak, isto tako se lagano zabacite prema naprijed kako biste omogućili stražnjem kotaču da isto tako tečno savlada pepreku. U početku će biti možda nezgrapno, ali s vježbom ćete savladati tehniku što će vam značajno unaprijediti tok uspona.
5. Kalkulacija i procjena uspona je zlatno pravilo. Svatko može krenuti na uspon svom snagom, ali samo mudri će doći prvi na vrh. Prije samog uspona procijenite i budite svjesni uspona, dužine i visinske razlike kako bi mogli odrediti pravilan tempo koji vas neće dotući prije samog kraja ili možda još negdje u samoj sredini. Kod uspona se teren mijenja, imate oštrijih i blažih sekcija, nemojte odmarati i sjediti na blažim, već održite brzinu i pripremite se za oštriji uspon pred vama. Za sve to je potrebna kondicija, ali u ovom tekstu pretpostavljamo da neku osnovnu kondiciju već imate.
Photo: Biker
