Iskustvo iz sličnih situacija se nije moglo koristiti jer sličnih situacija nije bilo. Morali smo se osloniti na naš oportunizam i snalažljivost kako bismo pronašli način za nastavak, jer drugih opcija nema, iako u tim danima, ranim danima, punim nepoznanica, zbunjenosti, nevjerice pa i straha nismo previše mislili na svakodnevne aktivnosti koje smo upražnjavali. Sveli smo životne obaveze na puko preživljavanje, a jedna od njih, skoro pa najvažnija je osiguranje hrane i hranjenje.
Mislite da pretjerujem, ali ako se pogledate oko struka, provjerite brojke na vagi ili veličinu hlača u koje baš i ne stanete kao prije, znat ćete da sam više manje u pravu. Vi ostali, disciplinirani, ne morate dalje čitati. Tko se prepoznao neka slobodno nastavi.
Dakle, nestao je glavni motiv treniranja, a to su utrke. Budimo iskreni, ipak je važnije pripremati se za njih i lakše je misliti na formu nego na izgled ili zdravlje. Zatim putovanje, vikend u društvu, zadovoljstvo otrčanom dužinom i sve oko toga. I što smo dobili kao zamjenu? Neku psihozu zvanu „ostani doma“ koja je sobom nosila online treninge, trkačke izazove oko kauča i stola, izolaciju od društva, osjećaj nelagode ako se trči vani. Pokušaj da nam se nametne osjećaj „da nešto krademo“ ako odemo na trening van... Sve nama neka neprihvatljiva rješenja, polovične priče i demotivirajući razlozi. Ne želim ulaziti u teme o opravdanosti takvih postupaka jer će o njima svoj sud reći vrijeme koje je pred nama.
Netko je ugasio svjetlo u doba godine kad bujamo, budimo se i kipimo od energije... a jesti se mora. Jer smo kući, a u kući je hladnjak, a on je dobro opskrbljen, a ima u njemu i lako pokvarljivih namirnica pa da se ne baci... Kad to dosadi ili uvidimo da pretjerujemo, onda nađemo neko mjesto nasred stana gdje se malo valjamo, malo skačemo i još ponešto prije nego odemo na inventuru u smočnicu. I tako iz dana u dan. Od ushita do pokore i nazad.....kad li ono eto ti na vrata...
...Dan poslije
Dan kada je opet sve moguće, ili barem tako izgleda. Ne, nema još utrka, ali možemo iskoristiti ovu „stegovnu relaksaciju“ kako bi izašli i nastavili tamo gdje smo pred par mjeseci stali. Samo ćemo sad nastaviti kao energetski dobro ekipirane individue. U malim grupama na trening samo sa tekućinom jer smo gelove i energetske pločice već unesli. Lagano krećemo obnavljati kondiciju jer „šlauf“ ne podnosi dobro trening previsokog intenziteta. Moramo biti obazrivi prema našim donjim ekstremitetima jer se sada moraju nositi sa nešto više tereta, a nije da ga nosimo u naprtnjači koju možemo skinuti. Mada u svemu tome ima i nešto dobro, poput obnovljenih motiva kojima ćemo upristojiti svoj izgled ili zbog dobivenog dodatnog vremena za trening vratiti samopouzdanje koje je bilo poljuljano izostankom kvalitetnog treninga.
Dan poslije će nam najmanja briga biti naš omjer sastava tijela jer ćemo i ovako pokušati nadoknaditi sve što smo propustili pa nam dodatna rezerva energije može biti samo od pomoći.
Stoga stvari okrenite u svoju korist. Dodatnu zalihu energije u vidu masti iskoristite za duža, aerobna trčanja. Obnovite bazu jer će vam uskoro trebati, čim se počnu od nekud pojavljivati datumi utrka. Uživajte u plodovima rada provedenog pred tanjurom i oslobodite se tako nagomilanog stresa jer sad nemate opciju razmišljanja jeste li unesli dovoljno kalorija ... njih je i više nego dovoljno.
A svi vi koji se ne pronalazite u ovim redovima, neka vam bude barem malo krivo što niste iskoristili priliku da barem na kratko budete neumjereni. Možda vam se nikad više neće pružiti takva prilika.
Tekst: Darko Mršnik, nutricionist
