Družeta i Jedrejčić su tako u bojama vlastitog kluba još jednu od svojih avantura započeli u konkurenciji parova, a u cilju nimalo jednostavne, a po riječima brojnih sudionika inajluđe i jedinstvene downhill utrke, zauzeli su jedanaesto mjesto! Po povratku u Hrvatsku razgovarali smo sa Dubravkom i Robertom koji nas sada već tradicionalno izvještavaju o svojim avanturama.

Biker: Dubravka, već si sa Robertom nastupila na ovoj utrci pa si otprilike i znala što te čeka. Kako ste se pripremali za utrku?

Dubravka: Da, ovo je četvrta godina za redom. Zbog obveza i posla nismo se ni približno dobro pripremili. Premalo smo vozili, a nije bilo vremena ni za kondicijske pripreme. Bit će bolje druge godine. (smijeh).

Biker: Ponovno je bila guzva na startu! Pregrst natjecatelja iz brojnih zemalja! Kakva je bila atmosfera na stazi? Jeli bilo guzve ili ste nesmetano mogli voziti svoje spusteve? Kakav je uopce teren?

Robert: Atmosfera na stazi je super. U 147 spusteva i tisuće pretjecanja bilo je samo par bliskih susreta i jedno izlijetanje i grljenje stabla. Svi su pristojni, sporiji vozači se sklanjaju u stranu, a brži imaju razumijevanja i uglavnom se ne upuštaju u rizična pretjecanja. Ekipa u kabini putem do starta uvijek podijeli vodu, hranu, prokomentira linije na stazi (čak i direktna konkurencija, primjerice tim koji je par sekundi brži ili sporiji) Pravi sportski duh. Gužve na stazi je bilo, pogotovo na početku i pred kraj utrke kada su svi hvatali što bolji rezultat. Teren je zemljan i pjeskovit. Nije previše tehnički zahtjevno, ali je podloga bila jako suha pa je bilo puno prašine i sklizavo. Brake bumpova nije nedostajalo, svaki krug su bili sve veći. Treba pohvaliti organizatore koji su cijelo vrijeme grabljali kamenje sa staze i ravnali brake bumpove. Ni oni nisu imali pauze u 24 sata.

Biker: Koliko smo pratili, staza je bila poprilično suha! Prašine nije nedostajalo... koliko je teško u takvim uvjetima zadržati koncentraciju i voziti spust za spustem?

Dubravka: Nakon nekog vremena pada koncentracija, pogotovo ako zanemariš hranu i vodu, što se lako dogodi. Napor je velik, a temeperature danju prelaze 35'C. U sat vremena odradiš 6 ili 7 spustova (15-20km) pa tu dobro dođe pomoć sa strane koja te podsjeti na te stvari.

Biker: Kakva je bila taktika? Jeste li nešto posebno planirali ili ste samo dogovorili "smjene" i krenuli probati srušiti prošlogodisnji rezultat od 145 spusteva?

Robert: Kako se nismo adekvatno pripremili, nismo imali neke planove. Cilj je bio bar jedan spust više nego lani, što smo i ostvarili. Izmjene smo radili po potrebi, ne planski. Bilo je smjena po sat i pol, ali i onih po 5 sati. Aleš i David (op.a. pratnja) su svaki krug pratili prolazno vrijeme i planirali izmjene.

Biker: Kako ste zadovoljni sa nastupima? Niste uspjeli prijeći "magičnu" brojku od 150 spusteva. Da li ste zadovoljni ili se vraćate i druge godine popraviti rezultat?

Dubravka: S obzirom na uvjete i nedostatak vremena za treninge, zadovoljni smo. Robert je imao jedan bliski susret i nagurvanje na stazi iz kojeg je izvukao deblji kraj i zrak iz gume. Spustio se po praznoj, a ja nisam bila spremna za izmjenu. Dok sam se obukla pali smo za 2 pozicije u poretku. Kasnije smo to nadoknadili, ali ostali kratki za spust-dva. Za 150 spusteva bi trebalo popraviti prosječno vrijeme za 15-20 sekundu po spustu, što nije malo. Imamo taj cilj za drugu godinu i sve od kraja utrke do početka sljedeće je podređeno tome. Svake godine se vidi napredak, prosječno vrijeme po krugu se popravlja za 10-15 sekundi a time se otvara mogućnost za više odrađenih spustova. Uz malo sreće i bez tehničkih problema, 150 nije nedostižno.

Biker: Kako je funkcionirao ostatak ekipe? Ove godine ste bili pojacani za jos jednog clana?

Dubravka: Savršeno. Ove godine je s nama išao i David, moj kolega s kondicionih treninga. Aleš je slobodno vrijeme, umjesto za spavanje, iskoristio za fotkanje i snimanje po stazi. Ne znam odakle mu energija. Bili su pravi treneri, kuhari, serviseri, psiholozi, snimatelji, fotografi...

Treba spomenuti i kolege iz UG Bukva i ŠKTD Avče, koji su se natjecali u četveročlanim timovima. Prvi put su nastupili, pa smo im pomogli sa iskustvom i savjetima, a oni nama logistikom i moralnom podrškom. Bilo je puno lakše nego prošle godine kad je sav taj teret pao na Aleša.

Biker: Ima li kakvih upala danas i da li ste se već vratili svakodnevnim životnim obvezama?

Dubravka: Ima, nakon preko 400km spusta bilo bi neobično da nema. Imamo upale i u mišićima za koje smo zadnji put čuli u anatomskom atlasu (smijeh). Već smo na poslu i život normalno teče dalje, osim što smo dva dana htjeli samo spavati i jesti.

Biker: Sezona se polako primice kraju. Koji su planovi i koje utrke slijedeće na rasporedu?

Dubravka: Slijedeće utrke u kalendaru su Soriška planina i Leški štrajf u Sloveniji te Gračišće. Planiramo i na Trnduro i enduro u Grožnjanu te što više vožnji u bikeparkovima, koliko obveze i posao dopuste. Hvala Bikeru što nas od početka prati i podržava!

Photo: Miha Skrt, ŠKTD Avče / Bikepark Semmering