Revolucija karbonskih kotača je počela. Do prije par godina, u „ekperimentalnoj“ fazi, pogotovo u 29er svijetu, karbonski obruči su bili egzotični, te iako su se isti vrtili na cestovnjacima već neko vrijeme, na MTB-u ih je bilo rijetko za vidjeti, a u 29 inačicama, još rjeđe. Ljudi su zazirali od karbonskih okvira za bicikle, kako onda neće zazirati od karbonskih obruča? Česta udaranja o kamenje, cvikanja guma i ostale nedaće su još jedna prepreka njihovoj uporabnosti. Ili nisu? Oni koji prate legendarni Santa Cruz Syndicate downhill tim znaju da su 2009-e, dok su vozili na obručima od aluminija, potrošili 180 (sto osamdeset) kotača tijekom sezone. 2010-e, u prvoj sezoni vožnje na karbonskim obručima potrošili su 80 kotača, dok su 2011 uništili svega 11. Brojke govore sve, te ako su karbonski obruči dovoljno čvrsti (čvršći) za downhill, na XC-u ne bi smjelo biti problema.
Prednosti - koje su onda „papirnate“ prednosti karbonskih, nad aluminijskim obručima? Prvo što pada na pamet je masa. No, velik broj vozača koji voze karbonske obruče, u pravilu nisu kupili karbonske obruče zbog mase, već zbog njihove čvrstoće i krutosti. Karbon je u ovoj aplikaciji jednostavno bolji materijal, te je s manjom masom moguće napraviti daleko čvršći i krući kotač nego s aluminijskim obručem. Kolike su to razlike, da li su osjetne na stazi, da li ćete biti brži (zbog mase ili zbog lateralne čvrstoće?), da li će obruč dulje trajati, da li će kotač biti potrebno centrirati? To su prava pitanja, i pitanja na koja je teško odgovoriti bez objektivnog testiranja. Objektivno odgovoriti na ova pitanja je ujedno i naš cilj u ovom i „follow-up“ članku za par mjeseci, kada ćemo vidjeti kako se kotači drže nakon mjeseci vožnje.

Zašto Giant karbonski kotači? Na dugoročnom testu se nalaze Giantovi karbonski kotači, isti oni koji dolaze na top modelima Giant 29era, te se daju i zasebno naručiti. No, zašto baš Giant kotače? Zašto ne ENVE (Edge), Reynolds, Easton, SRAM, Bontager, Ritchey ili neki drugi proizvođač? Zato jer smo htjeli kotače koji se mogu nabaviti u Hrvatskoj, s jamstvom, a trenutno su na tržištu od 29er karbonskih kotača bili uz narudžbu dostupni Specializedovi Rovali i Giantovi P-XCR kotači. Dečki iz Gianta su uspjeli povući set izložbenih kotača prije Specializeda, a kako smo htjeli razbiti sezonu zimskih kiselih krastavaca s malo egzotičnijim i teško dostupnijim štivom, test je pred vama. Cijena u Americi je 2300USD za set Giantovih kotača. Da, dobro ste pročitali. I ne, nije specifično skupo za Giant, ima i skupljih i jeftinijih inačica od drugih proivođača, a glavna determinanta cijene je masa kotača. Ako ste htjeli naručiti karbonske obruče iz Kine, računajte da za set obruča sa ‘‘shippingom’’, carinom i porezom, morate ‘‘iskreširati‘‘oko 3000kn. Uračunajte tu skupe nabe i žbice, i već se vidi da ta igra nije jeftina, čak ni kad se naručuje direktno iz Kine.

Test ćemo probati razlomiti na općenite komentare oko karbonskih obruča, i komentare specifične za Giant kotače, tako da se mogu vući i specifični i općeniti zaključci. Kao posebni dodatak, i još jedan od razloga zašto su Giantovi kotači na testu, je činjenica da na testu imamo i Giant kotače identične konstrukcije, nabi i profila obruča (P-XCR), samo u aluminijskoj konstrukciji, 4x jeftinije i 300g teže, te ćemo ih direktno usporediti i objektivno ocijeniti da li performanse vrijede cijenu.
Vratimo se na teoriju. Karbonski obruči su doživjeli poseban procvat, posebno u 29er svijetu. Razlog tomu je veći promjer kotača, koji čini „mekaniji“ kotač. Dodatni problem su dulje noge vilice, čemu se pokušava doskočiti sa thru-axle nabama. Ako ta dva problema riješite s karbonskim obručima i thru-axle vilicom, više nema prostora za zamjerke koje ćete često čuti na stazi ili pročitati na forumima. Dodatni razlog je masa. Kod 29er kotača, budući su veći s istim materijalom i konstrukcijom, dolazimo do težeg obruča. Zato je bitno smanjiti masu obruča koliko je to god moguće, da se razlika u utrošenoj energiji u odnosu na 26“ kotač što manje primijeti. Trenutno se nećemo baviti mitom da veći kotači imaju veću inerciju zbog radijusa, jer to zahtjeva težu diskusiju, nego ćemo samo reći da je općenito za (bilo koji) biciklistički kotač, što bitnije da je masa obruča čim manja, jer se ta masa broji (otprilike) dvostruko nego masa na okviru jer je rotirajuća.
Giant nije dao masu pojedinačnih dijelova koji čine kotač, pa nam ne preostaje ništa drugo nego sami izračunati aproksimacijom. Žbice na kotačima su DT Aerolite, a ima ih 28 po kotaču (5gx28=140g). Niple su isto Dt-ove, aluminijske (28x0,31=9g). Nabe su ‘’rebrendirane’’ DT Swiss , prednja cca. 150g , stražnja cca: 266g.
Ukupna masa prednjeg kotača: 654g, a stražnjeg kotača: 758g. Ukupna masa seta 29er kotača: 1412g. Nije ni čudo da su tako drsko skupi. Iz ovoga izlazi da je masa obruča 350(-+10)g. Vrlo lagano, no i aluminijem se mogu dobiti isti, čak i lakši obruči, pa zašto bi itko kupio karbonski obruč? Zbog izdržljivosti i kvalitete vožnje, popularnog „nefleksanja“.
Stan’s Crest 29er obruči su 370g, no izvještaj težih vozača je da ih treba zaobilaziti u velikom luku ako niste spremni na mekano iskustvo vožnje i često mijenjanje obruča . Upravo tu pikiraju karbonski obruči, ne (isključivo) na superlaganu masu, već i na izdržljivost.
Krutost kotača, koliko je ona uopće bitna, koliko ju osjetimo, da li kotač uopće može biti udoban? Što se uopće dešava ako kotač nije krut? Idemo pokušati odgovoriti na ta pitanja teorijski. Prvo ćemo razlomiti krutost na
a) Frontalnu ili vertikalnu krutost, krutost koja se manifestira kada opteretite kotač „odozgora“ tj. sjednete na bicikl. Ona je vrlo velika, tj. deformacija je vrlo mala. Ispitivanje laboratorija govore da je potrebno između 150-200kg opterećenja, da bi se kotač vertikalno deformirao za svega 1mm. Naravno, prije svega toga dolazi do deformacije gume, zračnice, sic štange, sjedala, i Vas, pa je osjet vertikalne deformacije kotača praktički nezamjetljiv, i samim time pada u vodu teorija „neudobnih“ kotača u tome smislu. Još kad to stavimo u okvire široke MTB gume niskog tlaka, tu doista nema prostora za osjet pomaka od 1mm. No osjet udara karbona je drugačiji nego udar metala po zvuku (thump umjesto ping), pa je možda tu prisutan „placebo“ efekt kod vozača koji tvrde da su neki kotači jako neudobni.
b) Lateralna (bočna) krutost. Probajte približiti obruč vilici sa rukama. Taj pomak se zove lateralni pomak, te što je kotač i/ili sklop kotača sa vilicom (naba), i vilica „mekanija“, taj će otklon biti veći. Vozači to percipiraju kao „fleksanje“ ili mekani prednji dio. Ta senzacija nije naročito ugodna, i ne ostavlja osjećaj pouzdanja na vozaču, no pitanje je koliko je tko brži zbog „nefleksanja“ kotača. Ono što je sigurno je da na testovima krutosti i bočnog otkona kotača pod opterećenjem, karbonski obruči pobjeđuju nad aluminijskim. Ujedno teži (i agresivniji) vozači opterećuju kotač više nego laganiji. Ukoliko je teži vozač na mekanom kotaču, on će se više savijati, čime dolazi do oslabljivanja napetosti žbica, te ako žbice nisu tretrirane sredstvom za učvršćivanje na niple, dolazi i do rascentriravanja kotača/obruča. Ujedno će i žbice lakše pucati, a i vozač neće biti presretan s mekanim kotačem. Sve u svemu, lateralna krutost nam je bitna.
Napetost žbica – kod karbonskih obruča, moguće je doseći daleko veće napetosti žbica nego li kod aluminijskih obruča . Kako bi potkrijepili te tvrdnje brojkama, ispitali smo napetost žbica na Giant P-XCR Composite kotačima s tenziometrom (uređajem kojim se mjeri napetost žbica – ekvivalent sili opterećenja). Zašto je napetost žbica bitna? Suprotno uvriježenom mišljenju, jaka napetost žbica ne čini čvršći kotač, pod uvjetom da žbice nisu bez napetosti. Zašto je onda bitno da je napetost žbica viša? Zato jer slabija napetost žbica uzrokuje njihovo lakše savijanje, čime se lakše odšarafljuju od nipli i lakše pucaju, te time uzrokuju probleme centriranosti i uravnoteženosti kotača. Ispitivanje napetosti koje smo napravili na P-XCR kotačima daju vrlo dobre rezultate, sve žbice su vrlo uravnotežene napetosti i kotač je skladno složen. Napetost žbica je 180kgf ili 1800N, ako to usporedimo sa maksimalnom dozvoljenom napetošću dozvoljenom na Stans Crest obruču (100 kgf), vidi se razlika. Ista napetost bi potrgala i izvukla niple iz Stan’s obruča. Interpretacija rozeta napetosti (slika 1 i slika 2) je vrlo jednostavna, bitno je da rozete istih strana kotača (žbica sa istih strana kotača) budu ujednačene, bez ikakvih odudaranja pojedinačnih, ili žbica u setovima (ukoliko želite znati više o ovome i o upotrebi software-a google:park tool spoke tension spreadsheet). No, tako visoka napetost žbica ujedno može stvarati probleme, niple su pod velikim pristiskom, isto kao i nabe. Biti će zanimljivo vidjeti kako će se kotači ponašati u vožnji, i koja će mjerenja pokazivati tenziometar nakon par mjeseci korištenja.
Tehnika - kotači su besprijekorno izvedeni, razina kvalitete je vrlo visoka, kao što bi se i očekivalo za tu cijenu. Obruči su unutarnje širine 19mm, znači XC profila, u skladu s masom. Profil je tubeless ready, i kotači dolaze s DT Swiss UST trakom i odličnim tubeless ventilima, no mi smo probali koristiti i lakšu opciju Gorilla tape-a, i oboje solucije rade (za sad) bez „burpanja“, i za namještanje nije bio potreban kompresor, već obična nožna pumpa. Nabe su vrhunski obrađene, konvertibilne na sve nove osovinske standarde, koristeći DT Swiss „endcaps“. Freehub je sa 36 dodirnih točaka, DT Swiss-ov Star Ratchet. Žbice su „straight pull“, no dobavljive, pa nema straha i ako puknu.
Vožnja – kotači imaju svega dvije vožnje, slane ceste i blatni okoliš nisu najpogodnije za ovako skupe kotače i gume koje nisu složene za blato i snijeg, pa se novi kotači nisu redovno vozili, već samo na par vožnji, zbog radoznalosti. Prvi dojmovi su da su jako, jako direktni. Možda i prejako ako dolazite s fleksibilnih kotača. Nema nikakvog „zinganja“ već jači udarci bivaju potmulo ugašeni, dok se razlika u masi osjeti usprokos zimske neutreniranostine. Na nizbrdicama se možda čak i previše direktni, ne ostavljaju nikakav otklon od neravnina, no kako je tubeless bio svježe postavljen, nije se eksperimentiralo sa stanardno niskim tlakovima već se išlo na sigurno. Sve u svemu, radujemo se torturi koju će kotači doživjeti ove sezone, treninzi i XC utrke čekaju iza ugla, a dojmove ćemo prenijeti za dva broja.

slika 1 prednji kotač
Crvena linija su napetosti desnih žbica (non-disk), plava linija su napetosti lijevih žbica (disk). Dobar kotač ima uravnotežene vrijednosti, idealna kružnica. Razlike u vrijednosti između desnih i lijevih su zbog disk kotača, centar nabe je udesno, pa su napetosti različite.

slika 2 stražnji kotač
Crvena linija su napetosti desnih žbica (non-disk), plava linija su napetosti lijevih žbica (disk). Dobar kotač ima uravnotežene vrijednosti, idealna kružnica. Razlike u vrijednosti između desnih i lijevih su zbog disk kotača i kazete, centar nabe je udesno, pa su napetosti različite.