Biker: Tko i što je Mia Radotić? Od kuda dolazi?

Mia Radotić: Bok, ja sam Mia Radotić, rodom Međimurka! Rođena davnih dana, ali to se ženu ne pita (smijeh). Apsolventica sam biokemijskog inženjerstva na Prehrambeno - biotehnološkom fakultetu u Zagrebu gdje i živim od kako sam maturirala u čakovečkoj prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji. Večeri provodim u teretani gdje radim kao IndoorCycling instruktor jer (za sada) ne mogu živjeti od biciklizma.

Biker: Rodena si u sportskoj obitelji?! Tata i brat takoder su se bavili biciklizmom? Tko te zarazio da i ti krenes njihovim putem? Priznaj :)

Mia Radotić: Rođena sam u obitelji u kojoj su bicikl i biciklizam način života, a ne sport. Detalja radi, ko' svako normalno dijete, kad je došlo vrijeme naučit vozit bez pomoćnih kotačića, tata me 'namjestio' na valjke i kad sam savladala valjke, više nije bilo problema. (smijeh) Deda Juraj Radotić unosi biciklizam u obitelj davnih 1950tih godina kada započinje s treninzima i trkama uz svog brata i prijatelje i vrlo rano prenosi 'zarazu' na mog tatu Zvonimira koji je biciklista već pune 42godine i tatinog brata Borisa koji se u biciklizmu zadržao ipak samo nekoliko godina. Kad je tata doselio iz Zagreba u Međimurje bio je 'malo čudan' jer u Međimurju je u to vrijeme bicikl bio isključivo prijevozno sredstvo, a ne zabava. Ali nije ga to nimalo omelo pa je 'zarazu' širio dalje. Sa otprilike 10 godina u biciklizam ulazi i Bruno, moj brat, tatin sin (opet smijeh), a znate onu, ako može stariji brat, mogu i moram i ja pa sam tako i ja cmizdrila da hoću i ja te s mojih nepunih 10godina stiže i moj prvi cestovnjak koji je još uvijek doma! Nažalost, u to vrijeme u Hrvatskoj nije bilo biciklistica pa su mene roditelji usmjeravali na druge sportove da se makar ja 'maknem' s ceste, tako sam vrlo rano krenula u potragu za sportom. Preko tenisa, pa malo gimnastike, rukometa (za školu je bila i odbojka i stolni tenis i bacanje kugle na atletskim natjecanjima, svega) da bi se na kraju 'našla' u košarci kojoj sam bila vjerna 10ak godina i dogurala s tadašnjom ekipom ŽKK Vindi Varaždin, s kojom smo igrale A2 ligu, do kvalifikacija za prvu hr ligu. Nismo se uspjele kvalificirati i baš te godine kreće i moj 'povratak' u biciklizam. Bilo je to u ljeto 2008., nakon završenih kvalifikacija u košarci, uzela sam bicikl i krenula. Pojavila sam se na nacionalnom prvenstvu na pisti i bila u obje discipline treća pa me malo 'zelo' (smijeh)! Mjesec dana kasnije vozila sam i prvu cestovnu utrku na kojoj sam završila u malo jačem padu! Fino sam se izgrebla i vratila se s kvrgom na glavi, puknutom kacigom jer me u trenutku kada sam ležala na podu netko pogodio sprintericom i pedalom u kacigu. E tek sam se onda nabrijala i sve je krenulo dalje i eto me sad u UCI profesionalnoj ekipi BTC City Ljubljana s kojom sam produžila ugovor i na sljedeću sezonu. U sastavu te ekipe, ove godine sam vozila gotovo sve najveće svjetske utrke, od Flandrije koja je jedna od najvećih jednodnevnih klasika pa do Giro d'Italia Femminile (Giro Rosa), koja u ženskom slučaju traje 10dana. Na žalost, nismo uspjeli dobiti pozivnicu za posljednju etapu ovogodišnjeg Tour de France-a, ali bit će prilike ;)

Biker: Tko ti više prigovara ili pametuje što se tiče biciklizma? Tata ili brat?

Mia Radotić: Doma su svi puni savjeta koji me puta malo piknu, ali znam da su dobronamjerni pa ih negdje u glavi pohranim i iskoristim kad je potrebno. Svaki savjet je dobar, a mislim da nema boljeg nego kad dođe od najbližih.

Biker: Na koji način si došla do mogućnosti da nastupaš za svoj trenutni klub?

Mia Radotić: Tokom prošle sezone sam dobila poziv da razmislim o prelasku u moj sadašnji klub nakon što sam se pokazala dobra na utrkama u Sloveniji. Nakon što sam na Svjetskom prvenstvu u Firenci na kronometru završila unutar 10% zaostatka za prvakinjom, stigao je i službeni poziv i ugovor.

Biker: Može li se živiti od biciklizma ili u "fušu" moraš šerafiti kod brata u radionici?

Mia Radotić: Para se nema dovoljno pa radim u teretani kao IndoorCycling instruktor, a kad sam u Čakovcu uskočim burazu u Bike Point Radotić za dodatni džeparac (pogađate, opet smijeh)!

Biker: Kako je izgledao tvoj biciklistički početak? Gdje si počela i tko te zarazio?

Mia Radotić: Zaraza nije bila, to je meni doma bio način života! Nikad biciklizam nisam smatrala ko' sport nego dio života i naše obitelji. Iskreno, nitko me nije gurao, dapače, još su me htjeli udaljiti, ali sam se vratila. Zapravo je deda bio jedini koji je stalno, od kako sam bila dijete i uvijek mali živac, svima govorio 'nju u biciklizam, ona ima Radotićevo srce' (to je bilo dedi mjerilo za upornost i borbenost). Počela sam u tatinom i dedinom klubu, BK Lokomotiva s 10 godina uzela prvu licencu kao i moj brat. A povratak sam imala u BK Dubrava, klub u kojem je tata tada vozio pa sam prešla 2011. u BK Tenna Kaizen, a sezonu 2012. i 2013. vozim za BD Sloga Varaždin.

Biker: Sjecas li se svog prvog bicikla?

Mia Radotić: Naravno, prvo sam imala narančasti tricikl, pa plavi mali bicikl koji sam naslijedila od bratića i na kojem sam se ganjala protiv buraza dok je on dobio novi bmx… Postoji doma i snimka toga! Nakon toga sam dobila prvi mtb u prvom osnovne, a prva ljubav je stigla s nepunih 10 godina! Moj prvi cestovnjak koji je još uvijek doma! Plava "pila" sa žutom trakom na volanu… aaaw (smijeh)

Biker: Trenutno si u klubu iz Ljubljane? Kako to da ne voziš za neki Hrvatski klub? Ima li uopće kluba te razine u Hrvatskoj?

Mia Radotić: U Hrvatskoj nema ni sličnog tima ovom, skoro pa da nema sluha uopće za ženski biciklizam, a kamoli dovoljno novaca da bi se formirala ekipa na toj razini.

Biker: Što se dogodilo sa Loborikom? Gdje su cure koje su vozile za Loboriku? Imate li kakav kontakt?

Mia Radotić: Nisam vozila za Loboriku! 'U vrijeme' Loborike ja sam nastupala za zagrebački tim BK Tenna Kaizen. Sve te cure su odustale, to bi trebalo njih pitati koji su im pravi razlozi, ali mene osobno su ti počeci ženskog biciklizma u Hrvatskoj još više napalili i još lakše sam se uspjevala odricati i podrediti život redovitom treningu. Posao u teretani me nije obeshrabrio nego sam si dobro isplanirala dan i nakon hektolitara znoja i suza, vratilo se.

Biker: Kakav ti je status u Ljubljani? Do kad si kod njih?

Mia Radotić: Potpisujem ugovor na godinu dana tako da sam sad tamo opet do kraja 2015. Pošto sam sprinter, kada su trke ili etape brdovite, onda sam radnik i pomažem suvozačicama, ali kada je ravan sprinterski profil, onda imam skroz otvorene ruke! Tokom takve trke ja dobivam pomoć od cura, a za sam sprint nemam pomoć u smislu 'vlakića'. Međutim, to ni nije toliko presudno! Treba se ubaciti u tuđi pa ide (smijeh)

Biker: Jesi li savladala slovenski?

Mia Radotić: Znam slovenski: 'Sam zelo pridna in luštna in ne vem kuk bom močna in kuk bo šlo naprej. Kva zdej?'

Biker: Nismo baš previše shvatili ali znamo si prevesti primjerice kranjsku kobasu! Ili rađe biraš varaždinsko zelje?! :)

Mia Radotić: Rađe biram međimursko meso z' tiblice! (smijeh)

Biker: Imas li trenera ili ti u klubu slažu plan treninga?

Mia Radotić: U klubu imamo trenera, ali i nas je puno i trener ima i druge obaveze! Ne živim u Ljubljani tako da sam dogovorila jednu novu suradnju kojoj se baš veselim!

Biker: Koliko godišnje natučeš kilometara na biciklu?

Mia Radotić: Kad sve zbrojim oko 15000 km!

Biker: Koliko uopće dnevno vremena provedeš na biciklu?

Mia Radotić: U pripremnom razdoblju više, do 5 sati dnevno! Kad se bliže trke smanjuje se duljina, na oko 3h, ali je intenzitet veći pa je opet teško . Uz to, tokom cijele sezone idu i redovite vježbe za trbuh i leđa, još oko 45min 3-5 puta tjedno.

Biker: Gdje uopće voziš? Treniraš li više sa ekipom po Sloveniji ili ste pak svaka na svojoj lokaciji i u svojoj zemlji?

Mia Radotić: Većinu treninga odradim u Zagrebu! S ekipom imam pripreme i povremeno između trka ostajem u Ljubljani, ali sve je to rijetko.

Biker: Kakva je ekipa? Tko je glavni u ekipi i koja je tvoja uloga u momčadi?

Mia Radotić: Ekipa je super! Baš smo društvo što me osobito veseli jer mi je lijepo biti s njima. Što se kvalitete tiče, isto smo na solidnoj razini kao cijeli tim, a pojedinke su i više od prosjeka. Malo strpljenja i bit ćemo vrlo opasne. Već smo u prvoj sezoni pokazale da možemo i dobile respekt u svjetskom pelotonu.

Biker: Što je s ostalim Hrvaticama u cestovnom biciklizmu? Ima li ih uopce ili je i tu stvar pojedinačnih "bljeskova"?!

Mia Radotić: Dolaze mlade nade što me veseli jer su cure zagrizle i ja im pokušavam biti dostupna koliko god to ide sa savjetima, čistom motivacijom i prijateljskim pristupom. Nas 'seniorka' na višoj razini baš nema. Za sad sam jedina Hrvatica u UCI profi timu međutim nadam se da će se i to s vremenom promijeniti.

Biker: Koji rezultat bi izdvojila kao svoj najbolji?

Mia Radotić: Hm… teško pitanje.. ono najnezahvalnije… Međutim, vjerojatno najveći je 18. mjesto na drugoj etapi ovogodišnjeg Gira gdje sam se u sprintu zadnjih 10ak km stvarno tukla za poziciju i preživljavanje. Osim što se išlo divlje, sama je staza bila zeznuta s puno skretanja i rupa na samoj cesti. Na kraju se išlo toliko divlje da je grupa popucala i samo se nas 20ak odvojilo i došlo u vremenu pobjednice doksu ostale su 'kasirale' nekoliko sekunda. Nije to za sad još nešto, ali pokazala sam da mogu ako nastavim uporno raditi. Pa motiv za nove naporne treninge ne nedostaje, dapače!

Biker: Imas li neki nedosanjani san u biciklizmu?

Mia Radotić: Naravno, ko' i svaki sportaš sanjam odlazak na Olimpijske Igre!

Biker: Nastupila si na mnogim međunarodnim natjecanjima, kako sa klubom, tako i sa reprezentacijom. Gdje si ti u cijeloj toj priči?! Borba sa vjetrenjačama ili nešto bolja slika? Kako se nosiš sa konkurencijom?

Mia Radotić: Ovo mi je bila prva ovakva sezona, moram priznati da sam se u nekoliko navrata gubila u svemu između toliko trka i putovanja pa sam neke trke i odvozila tako, bez nečeg konkretnog. Isto tako, u par sam navrata pokazala da mogu, a uvijek sam ušla u trku bez respekta i sa željom za dokazivanjem pa sam na svakoj bila aktivan vozač, a ne samo promatrač. Tako da moram biti zadovoljna sa prvom sezonom mada bi ja naravno više.

Biker: Koja ti je utrka u životu donijela najviše uzbuđenja i adrenalina?

Mia Radotić: Opet se vraćam na tu etapu Gira koja me je psihički i fizički iscijedila. Onako, 'kill me please' osjećaj (smijeh9! Isto tako, utrka u Belgiji početkom sezone oduševila me kada sam prvi puta u takvoj konkurenciji ušla u pravi sprint i pokazala da se snalazim. Tu trku UCI 1.2 kategorije sam završila kao deveto plasirana u konkurenciji preko 170 vozačica. A i pobjeda u Austriji na prvoj etapi kada sam obukla roza majicu vodeće je skroz fora, taj osjećaj 'imam ih' je vrlo dobar, odličan dapače (smijeh)!

Biker: Koji bicikl trenutno voziš?

Mia Radotić: Scott Addict, kupiš? (smijeh)

Biker: Kakvi su ti planovi za budućnost? Koketiraš i sa MTB biciklima! Možemo li te očekivati i na kojoj MTB utrci?

Mia Radotić: Mtb je za sad samo guštanje između dviju sezona, ali moram priznati da mi je to stvarno zabava do ludila. Dosta su me ove godine na to nabrijali i dečki iz Adria Bike-a koji su me vodili na razne prekrasne vožnjice diljem lijepe Naše. Ali ipak se ne vidim u XC utrkama, cesta je moj teritorij.

Biker: Prvakinja si Hrvatske u nekoliko disciplina! Koliko ti uopće znače ti naslovi?

Mia Radotić: Svaka pobjeda je lijepa i bilo bi glupo da kažem da mi to ništa ne znači. A i lijepo je biti u pelotonu u jedinstvenom dresu, dresu državnog prvaka!

Biker: Imaš li podatak koliko ste Bruno, tvoj tata i ti kilometara odvozili od kada ste počeli sa vožnjama?

Mia Radotić: Hm... Nikad to nismo računali… Ali preko pola milijuna imamo ziher, moguće da smo i 700 000 km odvalili! Ko' bi to znao :P

Biker: Da li ti je brat podrška u karijeri?

Mia Radotić: Naravno da je! Bio mi je i u jednom trenutku karijere i trener, a još uvijek mi pomaže sa kvalitetnim savjetima, ali i kao mehaničar i čista podrška kad mi zapne. Ma najjači je!

Biker: Studij? Jesi završila ili se i dalje boriš? Kako uspijevaš spojiti treninge i učenje?

Mia Radotić: Borim se sa sustavom. Dogurala sam do 6 ocjena pred diplomu sa dijelom završenim diplomskim i onda je došao novi režim da 'stare' studente treba bacit na bolonjski sustav gdje su mene odlučili, s odslušanih pet godina i položenih 38 ispita, vratiti na drugu godinu. Naša stvarnost! Kada trebaš podršku kao sportaš u usponu, dobiješ izjave tipa 'jedna kolegica je otišla na neko putovanje zbog svog sporta umjesto da dođe na ispit'! Konkretno, radilo se o Svjetskom prvenstvu, a ispit je trebao samo biti usmeni jer sam pismeni već položila. A s druge strane je bilo da je njima jako drago da imaju sportaša poput mene, ali od pomoći u konkretnom smislu ništa. Tako da za sad stojim na tome.

Biker: Kako spajaš svoje svakodnevne obveze sa treninzima i putovanjima?

Mia Radotić: Na sreću, imam super radno mjesto gdje moji izostanci ne rade probleme dokle god nađem adekvatnu zamjenu, a moji kolege su izvrsni pa mi uskoće uvijek kad moram na neki put. (smijeh)

Biker: Koja ti je omiljena destinacija za trening?

Mia Radotić: Nemam baš neku omiljenu.

Biker: Imaš li neku posebnu rutu koju često voziš?

Mia Radotić: Često sam na relaciji Zagreb - Pisarovina i okolica, ili pak Zagorje, Sljeme, Pantovčak...

Biker: Kako održavaš formu preko zime? Planinarenje, hodanje, trčanje? Nešto treće?

Mia Radotić: Standardno teretana, bicikl kad ide, mtb, ciklokros ponekad ubacim! Hodam na Sljeme ili Ivančicu i tako. Trčanje rijetko.

Biker: Kakve su reakcije muškaraca kad ti na utrkama moraju gledati u leđa? Sigurno ima onih koji te ne uspijevaju pobijediti!?

Mia Radotić: Mislim da su sad već navikli da cure nisu curice u biciklizmu i da ako neka od nas bude bolja, pomire se s time. Ili barem ne pokazuju javno koliko boli (smijeh)

Biker: Sto nakon karijere? Imaš li već neki posao na "stand by-u" kao naši predsjednički kandidati ili živiš od danas do sutra?

Mia Radotić: Imam ideja i idejica, ali za sad se ne bavim previše time nego koncentraciju usmjeravam prema biciklizmu.

Biker: Cestovni je biciklizam pravi "šah"! Kako pristupaš utrci? Tko slaže taktiku?

Mia Radotić: Svaku utrku startam sa željom za pobjedom, to je skroz sportski. A taktika ide od klupskog trenera prema samom profilu staze i tipu vozača.

Biker: Gledaju li te ljudi čudno na plaži kad vide prijelaze od sunca na tvojim rukama i nogama?

Mia Radotić: Haha, još kako! Bilo je situacija i u teretani u svlačionici gdje dobivam često lude poglede, ali i pitanja tipa 'pa šta je bilo sa nogama?' ili 'šta si bila u solariju?' (smijeh)

Biker: Koja ti je utrka posebno ostala u sjecanju? Ima li neka dogodovstiina sa utrka ili nesto slicno?

Mia Radotić: Uvijek ima nečeg posebnog! Svaka utrka donosi svoje, ali recimo utrke sa početka sezone na sjeveru (Nizozemska, Belgija) kada ima često 'pave' dijelova (kockice ili čak ubetonirano kamenje) nakon kojeg dođeš na cestu sav zdrman, s vrućim šakama i stopalima od podrhtavanja. Recimo, dan prije Flandrije, nakon laganog trening provrtavanja, meni se uklještio vratni živac do te mjere da nisam mogla ustat iz kreveta normalno nego nekako potrbuške. Za samu trku su me izmasirali i zagrijali pa je donekle išlo, a nakon trke i silnog podrhtavanja je živac otpustio sam od sebe! (smijeh naravno, i to jako jako jako dugačak smijeh) 

Biker: Gdje i s kim ti je najdraže voziti bicikl?

Mia Radotić: Volim otići na trening s tatom i bratom, uvijek mi neki savjetić ubace. A volim i s prijateljima na mtb-u napravit neko druženje. Tijekom same sezone ipak volim većinom sama trenirati da se mogu koncentrirati na intervale koje imam. Kada je dulji trening u pitanju, onda mi je i 'Fumina tura' nedjeljom super.

Biker: Kako se nosiš sa činjenicom da si zbog biciklizma morala propustiti noćni život koji je tvojim vršnjakinjama zasigurno bio aktivniji?

Mia Radotić: Vjerojatno u ovim godinama više ni nebi toliko izlazila pa me to uopće ne brine. Bude mi žao kada propustim neke bitne događaje, tipa svadbe dobrih prijatelja. Međutim, kada se to vrati dobrom utrkom, sve se zaboravi. A tu je i razdoblje između sezona kada je sve dozvoljeno (smijeeeeh)

Biker: Preporuka čitateljima Bikera za što dugoročniju i zanimljiviju vožnju bicikla?

Mia Radotić: 'Stavi misli u prazan hod' i samo vrti. Danas je teško, sutra će biti teže, ali za koji dan će ti prve vožnje postat smiješne i samo će te vući na još i još i još!

Biker: Čitaš li Biker časopis ili pak portal?

Mia Radotić: Češće časopis!

Biker: I za kraj! Većina djevojaka mašta o nekoj super bijeloj i velikoj limuzini na vlastitom vjenčanju! Na kojem se ti biciklu vidiš? :D

Mia Radotić: Giant Propel, ipak sam ja sprinter (smijeh za kraj)

Photo: Mia Radotić / Facebook