Matija reci nam s koliko godina si počeo trenirati biciklizam? S koliko godina bi preporučio mlađim uzrastima da se krenu baviti biciklizmom?
Počeo sam s biciklizmom 1993. Sa nepunih 12 godina. To je nekako povoljno vrijeme svakome za početak. Čak je bolje kasnije krenuti nego ranije od toga.
Za koji klub trenutno voziš i za koje sve klubove si do sada nastupao?
Trenutni klub Gourmetfein Simplon team. Nastupao sam za BK Zagreb (bivši Metalia Comerc), Radenska Rog, Perutnina Ptuj, Amica Chips Knauf, BK Loborika, Zheroquadro Radenska, Tusnad Team.
Kakav si status imao u ovoj sezoni u klubu za koji voziš? Da li si zadovoljan s tim statusom?
Ove godine su me uzeli u ekipu kao jedno od pojačanja. Dobio sam slobodne ruke za ostvarivanje rezultata ali igrom slučaja se u ekipi našao vozač Ricardo Zoidl kojem je ovo bila sezona života. Zbog toga sam u više navrata bio podređen pomaganju njemu što znači ujedno i timu. Zoild je svojim rezultatima i našom pomoći osigurao sebi pobijedu u Europa tour Rankingu te 4. mjesto ekipe Europe tour Rankinga. Nakon prošlogodišnje drame s klubovima gdje sam bio na rubu prestanka karijere ova sezona je više nego dobro završila.
Koji su do sada najbolji rezultati koje si postigao?
2x Utrka kroz Srbiju generalna pobijeda. 1x Utrka kroz Rumunjsku, 2.GP Schwarcwald višestruki državni prvak u kronometru. Ima sad tu još dosta pobijeda na utrkama Europa kupa na kategoriziranim utrkama međunarodnog karaktera.
Ovdje možete pogledati sve značajnijie Matijine rezultate unazad nekoliko godina.
U sezoni 2013. koje su najveće utrke na kojima si nastupao i kakvi su bili rezultati?
Tour de Austria 2.HC 3.mjesto etapa, 10.generalno.
Tour of Sibiu 2.1 2.mjesto etapa, 2.mjesto generalno.
Bohemia Tour Češka pobijeda etape, 3.generalno.
Svjetsko prvenstvo 30.mjesto.
Koliko vremenski dnevno provodiš na treningu?
Radni prosijek je 3,5h postoje puno kraće ali također i puno duže vožnje, treninzi.
Po tvom dosadašnjem iskustvu i mišljenju koji su neki od odlučujućih faktora ukoliko netko želi postati uspješan biciklist?
Huh teško pitanje. Upornost, marljivost, predanost, disciplina u ishrani, treningu, kontinuitet treninga jer se u biciklizmu kampanjski rad brzo primijeti. Jedan od možda najvažnijih faktora je da si do jedne granice `psihopat`. Samo tako je moguće izdržati sve napore, treninge, utrke, stres koji nastaje uslijed svih napora i odricanja itd.
Kad se sve to i još poneka sitnica uklope treba još samo onaj zadnji dio, a to je sreća i uspjeh je skoro sigurno zagarantiran.
Znamo da si nedavno nastupio na cestovnom svjetskom prvenstvu, reci nam gdje se održavala, koliko je duga bila utrka, koliko vozača je ukupno startalo?
Start je bio u mjestu Luca, a cilj u Firenzi na krugovima (10 krugova po 16,5km). Od Luke do Firenze je bilo oko 110km, skoro sve ravnica, a onda u gradu krugovi po puno težem terenu. Sve ukupno visinske razlike u 272km je bilo oko 5000 mnm. Svaki krug je imao po dva brda. Prvo od 4km prosjeka 6% i drugo nešto kraće 1km prosjeka 12%. Broj biciklista na startu bio je 208.
Osim tebe tko je još od naših vozača nastupio na toj utrci?
Kristijan Đurasek i Radoslav Rogina.
Kakvo je bilo vrijeme na utrci?
Proveo sam prije utrke 10 dana na lokaciji staze, Italija Toscana. Temperatura nije u to vrijeme nikad pala ispod 20 stupnjeva. Sve se to poremetilo na zadnjem danu svjetskog prvenstva kad je bio predviđen start `elite` kategorije. Sve prognoze su objavile već par dana prije da nas na utrci očekuju taj dan velike količine padalina. Sjećam se da smo dan prije provjerili sve moguće web stranice koje se bave vremenskim prognozama u nadi da ćemo pronaći neku bolju, vedriju stranu sutrašnjeg dana. Nismo uspjeli svi su imali istu najavu“ Heavy Rain“.
Kako su najavili tako se i desilo. Oblačno i kišovito vrijeme je počelo već sredinom noći. Jutro smo se svi probudili i vidjeli da je vani uistinu jaka kiša. Prije starta je ljevalo kao iz kabla pa se malo smirilo. Bilo je sve tmurno i zatvoreno ali navijače to nije previše obeshrabrilo. Sami start je bio po laganoj kiši na temperaturi od 13 stupnjeva. Kasnije tokom utrke je kiša pojačavala pa oslabljela ali nije stala sve do zadnjih 20min utrke. Bilo je trenutaka kad je toliko padalo da se nije vidjelo više od par metara u daljinu. Najveće iznenađenje tokom vožnje same utrke su za mene bili navijači kojih je bilo po dužini cijele staze od Luce do Firenze.
Koliko dugo je trajala utrka?
7sati 26min vrijeme pobijednika 272km
Znamo da većina vozača danas koristi razne power meter za mjerenje snage, koliki je bio prosjek watt-a na utrci?
307watta je bio moj prosijek nakon 7sati i 28minuta.
Što si sve jeo i pio tijekom utrke da bi izdržao toliko dugo na biciklu s takvim tempom vožnje i po takvim vremenskim uvjetima?
Relativno malo sam pio iz bočica budući da je kiša konstanto padala pa voda ulazi u usta automatski ali sam normalno konzumirao napitke s elektrolitima i običnu vodu. U pravilu svaku utrku startam s jednim bidonom iso drink-a, a u drugom bidonu voda, a nakon toga se opskrbljujem iz pratećeg auta ili feed zona. Hrana je bila kombinacija slani ili slatki sendviči (slani su bili kombinacija sa šunkom, a slatki sa namazima tipa pekmez ili nutella) manjih dimenzija, energetske pločice raznih vrsta, gelovi s kombinacijama kofeina i bez njega. Čak sam u jednom trenutku osjetio da sam pojeo previše što je u svakom slučaju bolje pogotovo na stazi s ovako lošim vremenom i relativno niskom temperaturom.
Koji plasman/rezultat si postigao na utrci? Kako su prošli naši ostali vozači?
Od naših sudionika jedino sam ja završio utrku na 30 mjestu od 208 sudionika na startu.
Što je za tebe bilo najteže na utrci? Na što si najviše morao paziti prilikom utrke da ostaneš u prvoj skupini i da li je bilo kakvih `opasnih` trenutaka?
Pozicioniranje u grupi je najveći problem. Treba konstanto biti napred ali ne previše. Nekako se uvijek traži idealna pozicija sa koje je moguće nadgledati okolinu, a pritom se ne izlagati čelu grupe. Budući da je kiša konstano padala puno pažnje je odlazilo na pravilno kočenje prije zavoja te odabira idealnih ne riskantnih putanja koje na tako morkom skliskom terenu znače pad. Imao sam dosta sreće da ljudi koji su padali nisu pali baš direktno ispred mene jer to se ne može zaobići. Budući da je bilo sigurno preko 50 padova što većih što manjih dobro sam prošao.
Vidjeli smo da su neka od velikih imena odustala od utrke kao npr. Cavendish, Wiggins, Paolini, Froome, Quintana i mnogi drugi, koji su bili najćešći razlozi odustajanja?
Pad na prvom mjestu, potom slabost vozača kojima ne odgovaraju kišni hladni uvjeti i na kraju slaba pripremljenost. Bilo je doduše i nekih koji su vidjevši opasnost utrke odlučili odustati i time umanjiti šanse za ozljedu. Kao što sam rekao preko 50 padova u kojima je bilo i lakših lomova. Definitivno su najveće razočaranje bili vozači engleske reprezantacije gdje nije niti jedan od 8 članova završio dok je s druge strane reprezentacija domaćin Italija koja se borila do posljednjih metara u kojoj je lider i glavni favorit Nibali uspio nakon pada u zadnjih 30km ulovit grupu te biti na kraju u samoj borbi igri za medalju.
To je samo jedan od malih pokazatelja šta motiv i odlučnost bicikliste sportaša može napraviti ako je pozitivno motiviran.
Koja je bila razlika u cilju između tebe i prvoplasiranog? Misliš li da je rezultat/plasman mogao biti još bolji da su neki uvjeti bili bolji i koji su to uvjeti?
Najveća je razlika u utrkama koje vozi prvo plasirani i ja. Recimo primjera radi moja ekipa je mala i vozimo malo utrka i većina tih utrka je na puno nižem nivou od World Tour utrka koje voze pa mogu reći svi koji su došli ispred mene.
Utrke na tom nivou grade pravu formu, a budući da ih ja nisam imao prije svjetskog prvenstva to je napravilo najveću razliku između prvih i mene. Možda sam i sam napravio grešku što sam startao svjetsko dosta opušteno ali opet motiviran željom za dobrom vožnjom. Budući da u sezoni vozim jako malo utrka sa svjetskim klasama onda dođem na svjetsko gdje nekako pokušam ugasiti želju za borbu s najboljima.
Kako si zadovoljan sa svojim statusom u reprezentaciji i misliš li da bi se neke stvari morale promijeniti?
Ono što najviše nedostaje su sredstva a potom stručni kadar kojeg nedostaje u hrvatskom biciklizmu (cestovni dio jer nisam upućen u MTB situaciju). Kad bi se ti faktori poklopili onda bi se mogla početi graditi jača reprezentacija. Međutim u `elite` kategoriji biciklizma reprezentacija ne može toliko puno pomoći jer tu su vozači obavezni raditi klubski program. Biciklizam je u načelu pretežno orijentiran na klubove dok se u reprezantaciji voze samo Oiimpijske igre i Svjetsko prvenstvo.
Kakvi su ti planovi za sljedeću sezonu? Ostaješ li u istoj momčadi ili ima kakvih novih ponuda?
Nije ovaj moj plasman neki rezultat koji bi mogao nešto bitno promijeniti tako da nekih novih ponuda na račun toga nisam dobio. Vrlo vjerovatno sam si samo popravio status u klubu za koji trenutno nastupam tako da ću i u sljedećoj sezoni ostati vezan s njima.
Da li možda sad već znaš koji bi ti bili neki od glavnih ciljeva u novoj sezoni?
Teško je govoriti u ovom trenutku jer nemam program utrka ali zasigurno će bit imperativ na Tour De Austria i na svjetsko prvenstvo ako se kvalificiram i ukoliko mi klub osigura kvalitetan program utrka prije prvenstva.
I za kraj imaš li kakvu poruku koju bi htio prenijeti svim mladim vozačima ili onima koji se to tek spremaju postati?
Biciklizam je težak, naporan te tokom početka vrlo nezahvalan sport. Međutim tko se zarazi teško se odvikne. Uspijeti se može, samo je potrebna prije sve jaka mentalna sposobnost i odlučnost .
Matija ekipa `Biker` časopisa ti se zahvaljuje za ovaj intervju, želimo ti još puno dobrih utrka, medalja i postolja u sezonama koje slijede, a isto tako ti želimo da se tvoj trud i upornost pročuje do pravih ušiju kako bi imao još bolje uvjete nego što imaš sada i kako bi nastupao na što jačim utrkama.
