Mi smo se na ovaj event uputili u petak nakon posla i dok smo vozili prema Poreču iz Zagreba, na cesti se moglo vidjeti dosta automobila sa cestovnim biciklima na krovu. Game is on. Ide se na utrku i već samim time vikend je lijep iako, na putu je lijevala kiša veći dio vremena. To nam i dalje nije pokvarilo raspoloženje :). Morali smo se malo požuriti jer se registracija morala odraditi do 20h najkasnije u petak. Dolazimo u Poreč, jurimo u hotel ostaviti stvari i bicikle. Valamar Diamant hotel je udalje od centra Poreča nekih desetak minuta hoda, tako da smo laganim hodom došli do punkta za registraciju natjecatelja. 
Sreća, po dolasku u Poreč, sunce je već bilo jasno vidljivo i oblaci su gotovo nestali. Registracija vozača na rivi Poreča je bila logistički dobro organizirana, a start paket je bio izdašan. Cijena startnine je viša u odnosu na one koje smo navikli plaćati u Hrvatskoj, ali zato smo dobili platnenu vrećicu, dres majicu Istria 300, bidon s logom utrke, gelove te energetske pločice za utrku i bezalkoholno Heineken pivo :).
Nakon registracije odlazimo do centra gdje je na trgu sve već spremno za jutarnji start i Expo zona u kojoj se moglo vidjeti poznatih brendova poput Giant-a, Cube-a, Ktm-a i Garmina.
Odlazimo u hotel na #carboloading# večeru koja nam je već poznata kako smo u Valmar Diamantu često boravili na zimskim vožnjama. Sve je prepuno biciklista i osjećaj je kakav treba biti. Druženje, dogovaranje i planiranje sutrašnje vožnje. 
Ujutro je u hotelu doručak na dan utrke već od 4:30 kako bi se mogli na vrijeme najesti i pripremiti za start. Pun pogodak, nakon jela odlazimo staviti brojeve na bicikle i dresove i lagano krećemo s biciklima prema centru Poreča. Na startu sve vrvi od nabrijanih biciklista i vlada jedna neobična tišina :D, hladno je i još je rano. Ali polako se zagrijava atmosfera i kreće odbrojavanje do starta. Utrka kreće lagano jer je ulica uska, a skoro 800 biciklista započinje svoju vožnju. 
Mi smo između tri ponuđene staze odabrali najkraću koja je 152 km duga i ima 2200 visinske za prevaliti. Na raspolaganju su bile još dvije, 224 km sa 3600 visinske te 300 km i 5300 visinske. Nama se činilo da je za gušt dovoljno i 152 kilometara. 
Velimir Kokot i ja krećemo nešto življe na početku da se probijemo do nekih grupa koje će nam odgovarati i sa kojima možemo držati tempo. Ulice su preplavljenje biciklistima i svi love nekog, tako da je atmosfera odlična. Bilo je dosta friško, rano je jutro, puhala je blaga bura, ali slojevito odjeveni s navlakama nekako se nosimo s time :D. Uz cestu tokom cijele rute stajali bi ljudi i pljeskali biciklistima koji prolaze ;).
Krećemo iz Poreča prema Funtani, pa Vrsar, prolazimo Kanfanar pa prema Pazinu. Nakon prvih 30ak kilometara već smo dobro zgrijani i držimo tempo do prve feed zone u koja se nalazila u Svetvinčenat. Feed zone su baš kakve trebaju biti. Na njima je bilo sve posloženo i pripremljeno te kao na ozbiljnim utrkama u novim bidonima je bio izotonik pa si mogao ostaviti svoj stari prazni i ubacit novi te nastaviti dalje. Istra je prekrasna za cestovni biciklizam i tko nije bio, mora otići i mora obići Istru biciklom. Cesta je bila odlično označena uputama za smjer kretanja te je svako oštećenje i svaka rupa na cesti bila označena vidljivim bojom kako bi ju mogli izbjeći. Druga Feed zona nešto malo prije Oprtlja na prekrasnom vidikovcu gdje se moglo pojesti i paštu s tartufima. 
Nakon Oprtlja, ruta postaje nešto lakša sa manje intenzivnih uspona i prosječna brzina se diže te lagano jurimo prema Poreču. Mi smo svoju vožnju završili za 5 sati i 20 minuta i zatim smo se našli u centru Poreča sa finisherskim medaljama u ruci :). 
Odličan osjećaj koji traje i danima nakon povratka kući. U sklopu događanja smo imali i ručak gdje se moglo odabrati bolognese tjesteninu, vegetarijansku ili tartufe te popiti piće. Večer završavamo s proglašenjem u društvu biciklista koji su taj dan odvozili jednu od ruta koja će im zasigurno ostati u sjećanju. Voziti rutu koju ste već vozili, ali u društvu 800 biciklista je nešto sasvim drugo. Iduće godine podižemo ljestvicu i idemo na 224 km ;), a vi?
photo: sportgraf, velimir kokot
