Tome posebno u prilog ide i činjenica da uz Hrvatsku obalu nema jakih struja koje bi mogle ugrožavati kajakaše. Na oprezu treba biti jedino zbog vremena koje zna iznenaditi jakim vjetrom, ali tu uskače razvedenost obale i otoka koji će u svojim bajkovitim uvalama zaštititi kajakaša.
Sve te činjenice bile su i više nego dovoljne da se u ljeto 2009. s prijateljem Markom Demšarom odlučim organizirati kajakašku ekspediciju od najjužnije do najsjevernije točke Hrvatske obale. Kajak smo izabrali jer je on, osim što je ekološki prihvatljiv, plovilo koje vas direktno povezuje s prirodnim elementima i spaja s prirodnim ljepotama na osebujan način.
Početak naše ekspedicije kreće s plaže kod ulaza u park Prevlaka. Potrebno je obići rt Oštro na čijem samom rubu je smještena utvrda. Utvrda ujedno označava i najjužniju točku hrvatskog kopna. To je i službeni početak ekspedicije čiji je cilj preveslati Jadransko more od najjužnije do najsjevernije točke Hrvatske i to za manje od 12 dana 10 sati i 40 minuta, odnosno cilj je srušiti rekord Jadrana postavljen u 6. mj. 2008.
KAJAKAŠKI DNEVNIK
PRVI POKUŠAJ
20.06.2009. Prevlaka
Nakon opsežnih priprema u Zagrebu, konačno putujemo prema najjužnijem kopnu Hrvatskog teritorija, putujemo prema poluotoku Prevlaka, odnosno „Ponta Oštra“. Prevlaka je poluotok dužine cca. 2,5 km i širine 460 m na najširem dijelu. Po dolasku na Prevlaku upoznajemo se s Perom, ravnateljem parka koji nas upozorava na nepovoljnu vremensku situaciju.
Provjeravamo s meteorološkim centrom u Splitu kakva je prognoza za Jadran za idućih 48 sati i saznajemo jako loše vijesti. Vrijeme se drastično mijenja. Predviđeno je olujno jugo , grmljavinski pljuskovi i more jačine 3-4. Pripremili smo čamce i optimisti smo da će na kraju ipak sve izaći na dobro. Dižemo šator na plaži i sve pripremamo za loše vrijeme. Tijekom noći palo je 60 litara kiše po četvornom metru uz neprestanu grmljavinu i olujne udare juga.
21.06.2009. Prevlaka – Molunat
Ustajemo prije zore, još uvijek lagano pada kiša, olovni oblaci kotrljaju se nisko iznad naših glava, ali je vjetar popustio. Usprkos najavi pogoršanja ipak odlučujemo isploviti. Nakon dvadesetak minuta vjetar počinje naglo pojačavati. Ne zabrinjava nas pretjerano jer nam dolazi s leđa i u početku nam pomaže, ali ubrzo valovi postaju sve veći i sve je teže održavati željeni pravac kretanja.
Nakon pola sata sve skupa pretvara se u borbu za održanje kajaka na površini… S leđa nas sustiže ciklona s olujnim udarima vjetra i pokazuje nam koliko smo krhki pred silama prirode. Kajaci s vjetrom u leđa i velikim valovima povremeno dosežu brzinu od 18 km/h, dok im je krstareća brzina oko 7 km/h.
Veslamo žurno u spas Molunata. Drago nam je da smo ponovno na čvrstom tlu. Provjeravamo ponovno prognozu s centrom u Splitu i ovaj put dobivamo informaciju da će period niskog i nestabilnog tlaka koji je zahvatio veći dio Hrvatske potrajati idućih desetak dana… Odlučujemo odgoditi pokušaj obaranja rekorda do stabilizacije vremena.
PONOVNI POKUŠAJ
12.07.2009. Zagreb – Dubrovnik – Prevlaka
Ovaj put putujemo kao gospoda avionom do Dubrovnika s obzirom na to da nam je sva oprema već tamo. U Dubrovniku nas dočekuje Ivana iz agencije Adventure Dalmatia i s opremom prebacuje do Prevlake. Vrijeme nije idealno, ali je svakako obećavajuće s obzirom na prošli pokušaj.
13.07.2009. DAN 1. Prevlaka – Cavtat – Lopud 63,0 km
Noć smo proveli u napuštenom vojnom hangaru. Ustajemo nešto iza 3 sata ujutro, doručkujemo i na brzinu se spremamo. Isplovljavamo i nakon 20 minuta stižemo na sam rt Oštro, na najjužniju točku Hrvatskog kopna. Slikamo obalu i točno u 5:03 h krećemo.
Putem nas prati umjereni jugozapadnjak koji na ovom dijelu Jadrana oblikuje nešto veće valove. Nema drugih plovila osim naših kajaka i jedne usamljene jedrilice daleko na pučini. Jedino društvo su nam tune koje se povremeno bacaju preko valova. Prolazimo Molunat i od sad pa do Cavtata praktički skoro i da nije moguće izaći na obalu koju čine vertikalne stijene visoke dvadesetak i više metara.
Vjetar postepeno okreće u zapadnjak i lagano se smiruje. Uplovljavamo u Cavtat i odlučujemo pojesti i odmoriti nekoliko sati. U popodnevnim satima isplovljavamo prema Dubrovniku. Vjetar je pojačao i sad je to sjeverozapadnjak koji nas tuče ravno u prsa. Nakon višesatne borbe s vjetrom u suton dolazimo do plaže na Lopudu gdje noćimo.
14.07.2009. DAN 2. Lopud – Prapratno – Dingački školj 58,7 km
Noć smo proveli na pješčanoj plaži. Isplovljavamo prije svitanja i zora nas lovi dok veslamo uz Pelješac. Skupina delfina ležerno pliva u našoj blizini loveći ribu i ne obraćajući pažnju na nas. U uvali Prapratno kuhamo ručak i odmaramo. Nastavljamo dalje.
More je mirno i vjetra skoro da nema. Koristimo priliku i veslamo prema Dingačkom školju, našem cilju za taj dan. Noćimo na obali Pelješca nasuprot školja u mirnoj uvali. Noć je predivna, nebo nije zagađeno umjetnim izvorima svjetla i pred spavanje iz vreće gledamo tisuće i tisuće zvijezda dok lagano tonemo u san.
15.07.2009. DAN 3. Pelješac – Korčula – Šćedro – Uvala Zaraće na Hvaru 78,3 km
Već rutinski isplovljavamo puno prije zore uz noćnu rasvjetu na kajacima i veslamo prema Korčuli. Nakon dva sata diže se sjeverozapadni vjetar i ponovno nas tuče u prsa. Kratko se iskrcavamo na Korčulu, provjeravamo prognozu i nastavljamo dalje prema Hvaru. Zadnjih desetak kilometara vjetar pojačava i konačno tražimo odmor u uvali Zaraće gdje noćimo na šljunčanoj plaži uz obilje komaraca.
16.07.2009. DAN 4. Zaraće – Šolta – Veliki Drvenik 60,0 km
Pri isplovljavanju diže se vjetar koji svakim satom postaje sve jači i nepovoljniji. Jasno nam je da će ovo biti težak dan. Pred nama je Hvarski kanal. Nakon višesatne borbe konačno prelazimo kanal i odlučujemo proći između Šolte i Brača kako bi bili zaklonjeni od vjetra. Valovi su veliki i vjetar je jak, ali od nekud izvlačimo dodatnu snagu i jakim zaveslajima grabimo kroz velike valove prema Drveniku. Noć je mirna.
17.07.2009. DAN 5. Veliki Drvenik – Žirije – Smokvica 65,0 km
Jutro je tiho i bez vjetra, a takav je i ostatak dana. U akvatoriju ispred Rogoznice monotoniju veslanja nam razbija poveća skupina delfina dobro raspoloženih i spremnih na igru i akrobacije u vidu raznih skokova. Vrućina je velika. Odmaramo na Žiriju gdje ručamo i nastavljamo dalje prema Smokvici u koju stižemo u popodnevnim satima. Prognoza za sutra je nepovoljna. U ponoć se diže Jugo koje do zore jača u olujno.
18.07.2009. DAN 6. Smokvica – Sali (Dugi otok) 38,0 km
Za danas su najavljeni neverini tijekom dana! Veslamo po olujnom jugu i moru valovitosti 4-5. Smjer vjetra nam odgovara jer nam puse u leđa, ali to čini takvom snagom, dižući pritom velike valove te nam stvara probleme u održavanju stabilnosti. Koristimo konfiguraciju Kornatske obale tražeći zaklon od valova i vjetra. Dva kilometra od mjesta Sali zahvaća nas neverin.
Izuzetno je jak i cica iz nas zadnje atome snage. U tom vrtlogu vjetra, valova i kiše pojavljuje se pijavica u neposrednoj blizini koja nas je na sreću samo okrznula. Kiša pada kratko, ali nevjerojatnom snagom. Jedva je vidljiv vrh čamca. Navlačimo anorake preko nosa i usta kako bi olakšali disanje od silne vodene prašine koja se digla oko nas. Udaljeni smo jedan od drugoga svega desetak metara, ali se zbog siline kiše jedva vidimo. Dok nas tako tamni olovni oblaci zalijevaju odozgo, more nas preljeva odozdo.
Kišu uskoro zamjenjuju olujni naleti vjetra koji dosežu i preko stotinu kilometara na sat. Veslamo jako prema Dugom otoku. Vjetar je sada stabilan sjeverozapadnjak i puše brzinom od 40 km/h. Borba traje do lučice Sali gdje nalazimo spas.
Prilikom uplovljavanja u Sali, dočekuju nas znatiželjni pogledi s rive ispunjeni nevjericom da smo po ovakvom vremenu uplovili s kajacima. Kasnije nam je jasno i zašto. Taj dan velik broj plovila ostao je u havariji. Vjetar ne jenjava i odlučujemo ostati tu do smirenja vremenskih uvjeta.
19.07.2009. DAN 7. Sali – Uvala Balvanida (Lošinj) 85,2 km
Jutro je donijelo smiraj i odlučujemo nadoknaditi jučerašnji dan koji smo iskoristili za odmor i regeneraciju ruku prekrivenih žuljevima. Veslamo snažno i pred kraj dana uplovljavamo u uvalu Balvanida na Lošinju. Danas smo preveslali 85,2 kilometra bez da smo izašli iz kajaka punih trinaest sati. Nadoknadili smo jučerašnji dan.
20.07.2009. DAN 8. Balvanida – Rt Kamenjak (Istra) – Peroj 83,0 km
Pred nama je težak zadatak, preveslati Kvarner! Vremenski uvjeti su povoljni i krećemo. Veslamo otvorenim morem, idemo najkraćim putem. Negdje na sredini put nam presijeca jahta, zaustavlja se trenutak poslije, okreće i vraća se da nas poslika. Pretpostavljam da smo interesantan prizor ovako izloženi otvorenome moru.
Prijelaz Kvarnera u kajaku izniman je doživljaj. Jedini oblik orijentacije je kompas na vrhu mog kajaka, a ispred nas nalazi se 40 km otvorenog mora. U jednom trenutku obala koju smo ostavili za sobom nestaje i 360 stupnjeva uokolo vidimo samo uzburkano tamno plavo more.
Uz kompas i kartu s koje smo skinuli azimut, koristimo i GPS uređaj. On je ovdje od velike koristi jer nam pokazuje odstupanje od zadanog kursa, te time omogućava da vršimo trenutnu korekciju smjera i skratimo put. Kratki odmor na Kamenjaku i dalje nastavljamo u pratnji manje skupine delfina prema Peroju, gdje noćimo na kraju mjesta.
21.07.2009. ZAVRŠETAK – Peroj – Rt Savudrija 70,2 km
Znamo da je danas zadnji dan i to nam daje dodatnu snagu. Relativno brzo dolazimo do Rovinja gdje imamo kratku pauzu. Osjeća se nakupljeni umor, ruke su teške od do sad bezbroj učinjenih zaveslaja, na ramenima kao da su se skupile tone i tone morske vode koju smo proteklih dana razbacivali našim veslima, kapci su teški od nedostatka sna. Trzaji glave i hvatanje ravnoteže bude nas svako malo iz nekog polusna.
Pojavljuje se delfin tik uz Markov kajak. Sam je. Pljeska razigrano repom po vodi i trenutačno nas razbuđuje. Nastavljam dalje veslajući i pitam se jeli to slučajno ili neka sila pazi na nas. U nastavku se diže umjereni Maestral koji nam puše u prsa do Savudrije. Uplovljavamo u luku Savudrija u 17:09 h odnosno točno 8 dana 10 sati i 6 minuta nakon što smo napustili rt Oštro na Prevlaci. Za nama je ostalo 601,4 km i više od 270.000 zaveslaja. Novi rekord Jadrana je postavljen!
Tekst i Photo: Dario Rocco
