Dani na Islandu znaju biti jako dugački, to ovisi o periodu godine. Naša mala biciklistička ekspedicija zaputila se na Island baš u tom dijelu godine (krajem 7. mjeseca) kad su dani dugački, a noći kratke, a neki dani nisu bili dugački samo po dnevnim satima već i po dugačkim kilometrima na biciklističkom sjedalu. Bio je ovo jedan takav dan dugačak po mnogo čemu. 
Večer prije pronašli smo savršeno mjesto za kamp uz obalu male ledenjačke rječice. Bili smo zaista sretni jer nije lako naći tako lijepo i zaklonjeno mjesto u ovoj surovoj pustinji kamena, vjetra i leda zvanoj Kjolur. Teška srca smo se ujutro pakirali i nismo se žurili s obavljanjem jutarnjih rutina, dani su i onako dugi, a i nije nam se napuštala udobnost ove naše male livade uz rijeku. Nekoliko dana bicikliranja je već iza nas i svi pomalo osjećamo umor, a prije koji dan napustili smo i udobnost asfalta koju je u početku zamijenio dobar makadam koji se postepeno mijenjao u ne tako dobar makadam. 
Nastavili smo naše putovanje na sjever Islanda. U početku je dan krenuo mirno, vrijeme je bilo stabilno i nije bilo vjetra. Podloga po kojoj smo vozili bila je potpuno izbrazdana valovima koje je napravio vjetar. Na nekim dionicama površina je bila toliko naborana da sam imao dojam kako ćemo se i bicikl i ja rastaviti od vibracija. Kasnije se podigao i stalni pratitelj na Islandu, vjetar, koji cijelu priču nije učinio nimalo lakšom. Nakon nekoliko sati pridružila mu se postepeno kiša koja će padati iduća tri dana. Visinu smo već imali, ali put bio valovit i usponi u ovim uvjetima kratki, ali zahtjevni. Svejedno smo našli vremena za uživanje u ovim pustim krajolicima i bijelim vrhovima planina između kojih smo prolazili. Običaj je bio i da prepolovimo dan na pola, a taj trenutak smo uvijek svi s nestrpljenjem čekali gladni odmora i žedni potrošenih kalorija. 
Danas smo si ručak servirali uz jezeru s pogledom na planine. Kad se ovako putuje danima, male stvari poput popodnevnog odmora na tvrdom karimatu i topla juha mogu stvarno jako razveseliti čovjeka, male stvari koje u svakodnevnom životu uzimamo zdravo za gotovo ovdje postaju euforična događanja puna veselja i smijeha. Znali smo prelaziti i preko stotinu kilometara dnevno, ali na ovom makadamu napredovanje je bilo sporo. Preostalih trideset kilometara toga dana polako se pretvaralo u muku, a onda gumi defekt. Alata i rezervnih dijelova imamo dovoljno za ovakve male popravke i zahvate, pa je guma brzo zamijenjena. Nedugo nakon toga vibracije uzimaju danak i na jednom od bicikla nosivi vijak prednje bisage se odvrnuo i u konačnici pukao ostavši dijelom u navoju. 
Panično provjeravamo i sve druge bicikle i brzo zatežemo sve vijke. Ovo je na ovakvom mjestu izuzetno neugodan kvar. Ne možemo izvaditi ostatak zaglavljenog vika, a negdje smo na sredini potpuno nenaseljenog područja na više od dan i pol pedaliranja do prvog manjeg mjesta. Prepušteni smo sami sebi. Preraspoređujemo stvari na ostale bicikle i skidamo problematičnu bisagu, ali to je samo privremeno rješenje dok ne nađemo neki zaklon. Kiša sve jače počinje padati, pa je sad već i dosta hladno, moral nam pada i potišteni smo i u strahu da nam se ne dogodi isti kvar na još nekom nosaču bisage jer smo onda stvarno u velikom problemu. Ostatak dana nastojimo voziti što je lakše moguće samo da prođemo ovaj makadam s turbulencijama. Sreća nam se osmjehnula, a s njom se pojavio i smiješak na našim licima. 
U ovoj nedođiji ugledali smo pravo malo planinarsko sklonište samo za nas. Oskudno opremljeno s nekoliko klupica, ležajeva i stolom, ali za nas u tom trenutku bio je to hotel s 5 zvjezdica. Dio ekipe baca se na pripremu večera, a ja s Ivanom izmišljam rješenje našem problemu. Osjećam se kao profesor Baltazar i A je To u istom crtiću, ali rješenje je na kraju učinkovito i izdržalo je cijeli ostatak putovanja. Bio je ovo jedan od rijetkih čvrstih krovova na Islandu za vrijeme našeg putovanja i zahvaljujući tome zadnja suha noć. Iduća tri dana padat će kiša, a o guštima kampiranja po kiši nekom drugom prilikom. Bio je ovo još jedan običan i ne tako običan dan na Islandu sa svim svojim teškoćama i ljepotama kao i svaki prije i poslije njega.
Photo: Dario Rocco
