Ako je suditi po našim iskustvima, svega nekoliko mjeseci kasnije, ako ste baš zaronili u svijet bicikliranja, već tražite novi bicikl, a ciklokompjuter zamjenjujete navigacijom jer sve manje od toga je neozbiljno.
Potraga za ciklokompjuterom koji će zadovoljiti naše želje i potrebe može biti zahtjevna. Naime, na tržištu se nude takvi uređaji od 100 pa do čak i 5000 kuna, što ukazuje na veliki raspon vrsta i modela i raznolikost ponude. Dakle, kao i kod svega drugoga, valja odrediti smjernice, što vama uopće treba, koje informacije za što služe, a onda suziti izbor i odabrati idealno rješenje za vas. Provest ćemo vas kroz neke osnovne karakteristike jeftinijih i skupljih ciklokompjutera. Na vama je da prepoznate što vam je potrebno s obzirom na vlastite afinitete. Nema potrebe da kupujete navigacijski ureađaj ako preferirate vožnje po vama poznatim stazama i niste istraživačkog duha.
Ulazni modeli ciklokompjutera uglavnom su žičani, a pružaju osnovne informacije poput trenutne brzine, prijeđenog puta, ukupno prijeđenog puta i vremena. Žicom povezan senzor pozicioniran je na prednju ili stražnju vilicu te šalje signal displeju koji je smješten na volanu. Komunikacija između ciklokompjutera i senzora je sigurna i stabilna, a količina informacija nešto ograničena. Kao i kod kupovine svih drugih uređaja, količina funkcija i informacija podiže cijenu samog uređaja. Ako zagrabimo u cifre iznad 150 kuna, već se susrećemo s ciklokompjuterima koji se bežično povezuju sa senzorom. Ugradnja je kudikamo jednostavnija i nema suvišnih ožičenja. Takvi kompjuteri obično i pružaju nešto više informacija, poput prosječne brzine, memorije maksimalne brzine, štoperice i durgih informacija. Nakon ulaganja u inicijalnu razliku, cijena dalje utječe na broj podataka koje ćemo iz njega dobiti, mogućnost proširenja i na druge senzore. Tako ćemo uz adekvatnu nadoplatu dobiti i senzor kadence koji pruža informaciju o broju okretaja pedala uz brzinu bicikla. Tu se opet vraćamo na priču o tome što bi nama uopće trebalo. Za nekog prosječnog biciklistu koji biciklom ide na posao i voli se vikendom malo provozati, takve informacije možda ipak nisu potrebne. Ako ste skloni nekim treninzima i razvijanju u tom pravcu, kadenca je uz puls jedna od vrlo važnih informacija. Pomoću kadence ćete moći tempirati svoje treninge i pratiti svoj razvoj na puno precizniji način. Nadogradnja na kadencu je i remen za mjerenje pulsa, jer nemaju baš svi ciklokompjuteri tu opciju, ali za kvalitetan napredak i ozbiljne treninge isplati se uložiti.
Zadnji u nizu su uređaji za navigaciju kojih je počevši od pametnih telefona i izobilja aplikacija danas na tržištu sve više. Ipak pravi navigacijski uređaji poput Garmina imaju puno kvalitetniji signal, brže se povezuju sa satelitima, samim time i preciznije iscrtavaju trag. Često si postavljamo pitanje zašto bismo kupovali jedan takav uređaj kad već u telefonu imamo bezbroj takvih informacija. Baš zbog stabilnosti tog uređaja, trajanja baterije, njegove kvalitetne i visokootporne izrade. Za razliku od takvih uređaja mobiteli odnosno pametni telefoni još uvijek nisu napravljeni da ih držimo na volanu i izlažemo kiši, blatu, prašini i svemu što će naši kotači bacati svuda okolo.
Navigacijski uređaji za razliku od ciklokompjutera neke informacije pružaju bez potrebe za dodatnim senzorima, a čitaju ih preko gps signala. Tako ćemo konstantno imati precizan visinski profil što će nam pomoći da bolje planiramo i rasporedimo energiju. Brzina je jedan od podataka koji također imamo dostupan, a ako postoji garfički prikaz karte, lakše ćemo se orijentirati. Navigacijski uređaji spremaju vaše aktivnosti u internu memoriju pa ih je naknadno moguće analizirati preko kompjutera. Gotovo svi navigacijski uređaji proširivi su senzorima poput onoga za očitanje pulsa i senzorom kadence.
Nadamo se da smo vam u ovih nekoliko odlomaka približili ciklokompjutere, njihovu raznovrsnost i namjenu te olakšali odabir.
Nosači
Svi ciklokompjuteri se izuzetno jednostavno bez alata danas mogu montirati na volan ili lulu volana. Koriste se uglavnom vezice, a ponekad i gumice. Sve dolazi uvijek u pakiranju, ali s obzirom na gužvu koja nastaje na volanu zbog poluge za vilicu, cijev sjedala i kako su lule kraće, nije loša opcija montaža na gornju cijev okvira.
Displej
Najvažniji dio svakog ciklokompjutera je displej. S njega čitamo informacije u vožnji, mora biti pregledan, dobro čitljiv u uvjetima refleksije i idealno bi bilo da ima pozadinsko osvjetljenje.
Tipke
Vrlo je bitno kakve su, gdje su smještene i koliko ih je. Idealne su one smještene s gornje strane. Nemojte se zavaravati s ekranima na dodir, takve će vas dodatne mogućnosti veseliti jedino u fotelji. Kad se nađete mokrih i blatnih rukavica negdje u šumi, klik koji vam pod prstom daje do znanja da ste nešto stisnuli bit će pun pogodak.
Žični, bežični ili GPS
Žični kompjuteri su izuzetno jeftini, ali žice i elektronika na biciklu za šumu nekako ne idu skupa. Bežični kompjuteri su u takvim uvjetima prednost, iako ćete ponekad imati poteškoća s podešavanjem senzora na kotaču. GPS uređaji su na vrhu piramide, ne trebaju im ni senzor ni žica. Dovoljno ih je montirati na volan i imate sve…
Senzori
Tri su osnovna senzora - jedan se montira na vilicu i čita okretaje kotača, te kompjuter prema opsegu kotača računa prijeđeni put i brzinu. Drugi je senzor kadence koji čita okretaje pedala pomoću magneta na polugi pedale, a za puls se koriti remen koji postavljamo oko prsa i očitava puls te ga šalje bežičnom komunikacijom u ciklokompjuter.
Photo: Biker
