Dakle, da, to su prave cijene, a kreću se od cca. 900 pa do čak 1500 kuna. Ako pomislimo koliko će dugo odnosno kratko naše dijete taj bicikl voziti prije nego li ga preraste, a košta skoro kao i naš bicikl ili samo duplo manje, naravno da nam ništa više nije jasno i samo možemo zaključiti da su ti biciklistički dućani malo iskrivili sliku o odnosu cijene i kvalitete. Ali to nije tako. Cijenu su iskrivili baš oni drugi dućani poput trgovačkih lanaca, trgovina dijelovima za automobile, dućana s igračkama i mnogi drugi koji su htjeli brzo do zarade, a žrtve smo bili baš mi. Nerijetko bi se dogodilo da takav bicikl koji smo kupili, naše dijete uopće ne želi voziti, a ako se ipak na to odluči, postajemo čest posjetitelj lokanog servisera jer nailazimo na probleme. Naravno, svjesni da smo bicikl kupili jeftinije spremni smo na nešto malo kompromisa, ali kada na kraju priče podvučemo crtu i na papir stavimo posjete servisu u vremenskom i novčanom obliku, gubitak vrijednosti na kraju amortizacije (na kraju nam ostaje takav bicikl baciti, ili pokloniti nekome uz najavu: gle, ali to treba složiti…) te nezadovoljstvo djeteta, onih 400 kuna za dječji bicikl i nije više povoljna kupnja. Bili smo svjedoci nebrojeno puta kako u servis ulazi majka s djetetom i moli da se na biciklu od sina, koji je nakon popodnevne doze ''eurokrema'' nabrijan na gradsku jurnjavu, podesi kočnice jer joj se čini da ''malo slabije'' koči. Na njeno razočaranje, serviser joj objašnjava kako se te kočnice ne mogu podešavati zbog materijala korištenih u izradi samih kočnica te kako se one potpuno iskrive kod kočenja – zamislite, ne mogu niti površno obavljati svoju funkciju. Majka, već blago ljuta, objašnjava serviseru kako taj bicikl i nije bio jeftin (500 kuna u nekom od trgovačkih lanaca) i kako je to nemoguće…serviser ju uputi na ''ovlaštenog'' servisera i tu je priči kraj. Nije uštedjela na razlici u cijeni već je ''bacila'' 500 kuna, a ostaje još i kupiti pravi bicikl.
Prednosti kupnje kvalitetnog dječjeg bicikla
Ako želite da vaše dijete zavoli vožnju biciklom, kupite mu kvalitetni bicikl koji će mu to i omogućiti. Kočnice će uz oprugu prilagođenu djetetu, uistinu i kočiti, moći ćete podesiti visinu volana, sjedala i visinu pomoćnih kotača, sjedalo će biti udobno, gume se neće bušiti u normalnim uvjetima, ležajevi kotača i pogona će biti kvalitetni pa će se lako vrtjeti pedale (sve je to važno kako bi vaše djete uživalo u vožnji). Kasnije ćete moći skinuti pomoćne kotače i učiti dijete vožnju bez pomoćnih. Dijete će narasti i kupiti ćete mu veći bicikl, a drugom djetetu, onom mlađem ostaje još uvijek solidan bicikl na kojem će se voziti. Kada sva vaša djeca prerastu taj bicikl, na divno čudo, moći ćete ga i prodati za neke novce. Ako podvučemo crtu i uzmemo u obzir cijenu od cca. 1100 kuna – dvoje djece je naučilo voziti, prodate ga u najgorem slučaju za 300 kuna što na kraju znači da je svako dijete vozilo odličan bicikl za svega 400 kuna.
Naravno, nemojte kupovati rozi bicikl svojem prvom djetetu, ako je drugo muško jer ćete si ograničiti pregovaračke mogućnosti. Sinovi nekako ne vole voziti bicikle roze boje, barem većina, a kćerima će i zelena biti dobra za razliku od ''muške'' crne boje.
Možda vam ova perspektiva pomogne da donesete konačnu odluku oko odabira!!!
