Nakon prijeđenih 750 km i višesatnog sjedenja u automobilu, spuštamo se niz padine brda prema velikom jezeru Lago di Garda, na čijoj sjevernoj obali je smješten predivan, slikovit gradić, Riva del Garda.

Ulaskom u grad, gdje god da se okrenem i pogledam vidim samo bicikle, čitav gradić preplavili su biciklisti iz cijele Europe.

Organizatori tvrde da je ovogodišnji, 21. po redu, Bike festival posjetilo oko 35000 posjetitelja! Uz maraton koji sam došao voziti, u ovih 4 dana Bike festivala Garda Trentino, tu se još u četvrtak 01.05., vozi City Eliminator, 02. svibnja Specialized-Sram Enduro Series, uspon Canyon Cnack den Kurschat, u subotu 03. svibnja,  Maraton Rockey Mountain powered by Vaude te u nedjelju 04.05., utrka za djecu Scott Junior Trophy.

Smještamo se u apartman, u kojem smo odsjeli i prošle godine. Naime, sada već tradicionalno u Riva del Gardu za vrijeme održavanja Bike festivala, putujem s obitelji. Pored predivnog krajolika s nebrojenim šetnicama, parkovima prirode, kulturnim znamenitostima, izuzetno je raznovrsna turistička ponuda i ovaj festival svi zajedno koristimo kao odmor „za dušu i tijelo“. Prvo jutro osvanulo je tmurno i kišno, te je već nagoviještalo da će sutradan na maratonu biti zanimljivo. Nakon obavljene kupovine osnovnih namirnica otišao sam riješiti prijavu za maraton. Te sitne obveze riješene su tijekom jutarnjih sati, a u ostatku dana nadao sam se da ću uspjeti napraviti đir na bicikli po okolici grada, da malo opustim teške noge, umorne od dugog puta, ali kiša je bila neumorna i cijeli dan nije stajala. Tako da smo dan proveli u apartmanu. Željeno opuštanje na bicikli morao sam kompenzirati  istezanjem! Poslijepodne prije trke uvijek provodim tako da malo pregledam biciklu, zamijenio sam prednju šajbu na 30,  jer poznam stazu i brda koja su strašno strma i s 32t, ne bi se dobro proveo.

Pošto je start maratona bio ujutro u 7:30, budim se oko 5:30. Pogled vani i brza analiza. Nema kiše, suho, dan je obećavao. Doručak, spremanje svega potrebnog, bidoni, gelovi, čokoladice. Lagano sam se uputio prema startu i na  zagrijavanje. Čim sam izašao iz apartmana, doslovno iz svake ulice su izlazili biciklisti s brojevima na biciklima, dakle natjecatelji. Što sam se više bližio startu, broj je bio sve veći.

Četiri različite dužine maratona ukupno je vozilo skoro 3000 biciklista. Ja sam, kao elite vozač  nastupao na najdužoj Ronda Extrema 93km i 3815 m visinske razlike, još možete birati između Ronda Grande 75km 2822 m/v,Ronda Piccola 45km 1523m/v i Ronda Facile 28km 700m/v. Vozeći se po gradu dok sam se zagrijavao susreo sam neke poznate bicikliste, prvo naletim na Albana Lakatu, zatim sretnem Roela Paulisena, a dolaskom u predstartni prostor gdje smo čekali prozivku na start oko mene sve svjetska biciklistička elita. Tako sam na startu stajao uz Jaroslava Kulhavya, ispred nas je bio Urs Huber, Markus Kaufmann, te jos dosta poznatih lica svjetske mtb scene. Nas elitaša nije bilo pretjerano puno, 70-ak. Tako da sam odmah znao što me čeka, gaženje da ostanem u što boljoj grupi. Ostali su bili složeni po boxevima od 500 natjecatelja, te su startali u razmacima od nekoliko minuta, da bude što manja gužva. Uslijedio je start, prvih 10-ak km je bio blagi uspon kroz grad i okolna mjesta te nisam ima problema ostati u prvoj grupi vozača.

Nakon 10 km dolazi prvi pravi uspon, oko 12km i 1000m visinske razlike, tu sam osjetio da su noge malo teške od puta, ali dobro me išlo sve do ulaska u šumu gdje su počeli lagano blatni uvjeti.

Već na prvom spustu se ne osjećam ugodno, ipak sam ja s kamena i kod nas u Dalmaciji nema blata, pa nisam baš vičan vožnji u takvim uvjetima!

E sad dolazi drugi uspon, koji je po meni najteži na utrci, betonska podloga, ali jako, jako strmo, neke dionice preko 25% (tu je šajba 30 dobro došla). Preživim njega i dođem na spust koji je bio gori od onog prvog, ali lagano „hvatam ruku“ i ide me sve bolje, na dnu je feed zona gdje mijenjam bidon za novi pun isotoničkog napitka. Feed zone su jako dobre, ponuda odlična, od gelova, banana, raznih kolača, vode, kole i ono što je najbolje, na najdužoj stazi ne trebate stajati jer vam dodaju nove bidone s isotonikom, tako da tu ne gubim vrijeme. Slijedeći uspon je opet jako dug ali i strm te se ide na preko 1500 m, nakon čega slijedi duži dio valovitog terena s dosta tehnički zahtjevnim dijelovima. Odlično se snalazim i vozim sve bolje, zadnji uspon na 15 km do cilja sam odradio vrhunski. Prestigao sam nekoliko natjecatelja, nakon čega slijedi jako, jako težak i tehnički zahtjevan spust koji sam odvozio bez greške.

Tu sam uspio prestići još par natjecatelja i dolazim na poznat dio jer se tu spajamo na prvi dio staze, po kojem idemo prema cilju. U cilj ulazim s 5 sati i 39min, zadovoljan! U konačnici 44. elite i 65. ukupno. Lijepo je bilo vidjeti nakon toliko borbe s blatom i usponima suprugu i naše curice, koje su me iščekivale na ciljnoj ravnini. Neopisivi trenutci kad se miješaju umor, sreća, zadovoljstvo, ponos…

Rezultat bi vjerojatno bio i bolji da su uvjeti na stazi bili nešto bolji, jer se nisam snalazio najbolje na blatu, pogotovo u prvom djelu utrke, ali izuzetno sam zadovoljan sa svime skupa, predivnom stazom, koja iako ima jako puno uspona, stvarno posjeduje dionice za uživanje! Na samom cilju je bilo razno razne vrste okrjepe,od voća do pašte. Osigurano je bilo i pranje bicikla. Baš svaki detalj u organizaciji ove manifestacije je besprijekorno odrađen.

Poslijepodne iskorištavamo za šetnju predivnim šetnicama uz plažu jezera i kroz parkove. Grad je predivan zajedno sa svom okolicom! Dan nakon utrke sam iskoristio za malo obilaska štandova s opremom dijelovima i biciklima, nema im kraja i mislim da su tu bili skoro svi proizvođači koji nešto znače u svijetu biciklizma.

Poslijepodne je uslijedila lagana vožnja uz jezero od nekih 60 km kroz predivna mjesta smještena uz obalu, a opet na rubu planina. Narednih dana sam iskoristio za penjanje na okolne planine, tako da sam odvozio, sveukupno s maratonom, oko 220 km i 7000 m/v u 4 dana.

Proveo sam u Riva del Gardi 6 dana i svakom tko imalo voli bicikle i biciklizam savjetujem da jednom posjeti ovaj Bike Festival. Sam kraj će vas ostaviti bez riječi! Sve je podređeno biciklistima, planinarima, jedriličarima, surferima… Tako da u ponudi imate nebrojeno Bike shopova, raznih trgovina sportske opreme, kafića, restorana, preko 50 hotela i tko zna koliko apartmana, svi na visokoj razini uređenja i čistoće. Osoblje u smještajnim objektima i trgovinama je nadasve susretljivo i uslužno. Ja sam tu treću godinu za redom, a  sigurno idem i iduće godine, kada se nadam sresti puno više hrvata, jer nije to tako daleko, a stvarno vrijedi doći posjetiti ovaj mali raj na zemlji i biti dio festivala!