Hrvatska cestovna biciklistička reprezentacija sudjelovala je na 1. Europskim igrama održanim u Bakuu u sastavu Mia Radotić, Bruno Maltar, Emanuel Kišerlovski i Josip Rumac kao natjecatelji, Pavel Potočki kao mehaničar i Vladimir Miholjević kao izbornik i vođa tima koji je o svemu izjavio:
"Na igre su krenuli 11.06. i to svi osim Josipa Rumca, koji se reprezentaciji pridružio 20.06. u ranim jutarnjim satima.
Hrvatska cestovna reprezentacija nastupala je u disciplinama vožnje na kronometar 18.06., sa Miom Radotić u ženskoj konkurenciji i Brunom Maltarom u muškoj konkurenciji, te na cestovnoj utrci u ženskoj konkurenciji 20.06. sa Miom Radotić i u muškoj konkurenciji 21.06. u sastavu Bruno Maltar, Emanuel Kišerlovski i Josip Rumac.
U vožnji na kronometar Mia je zauzela 14. mjesto u konkurenciji 29 natjecateljica, što bih ocijenio kao vrlo dobar rezultat posebice jer ju je do 10.mjesta dijelilo manje od 40 sekundi. Bruno je svoj nastup završio na 24.mjestu od 40 natjecatelja, taj doseg bih ocijenio dobrim i duboko vjerujem da Bruno ima prostora za napredak, posebice jer se radi o disciplini u kojoj se može puno pridobiti upotrebom adekvatne napredne tehničke opreme, kako u treningu tako i natjecanju.
Cestovnu utrku u dužini 120km Mia je završila na 38.mjestu od 68 natjecateljica i taj rezultat bih ocijenio dobrim jer je utrka bila iznimno tehnički složena i dinamički zahtjevna, a Mia je uspjela probiti psihičku barijeru i konačno uspješno završiti jedan reprezentativni nastup prolaskom kroz cilj, a ne odustajanjem. Uvjeren sam da je rezultat mogao biti puno bolji da Mia nije dobila na težini u posljednjih 45 dana, ali to nam daje za pravo realno očekivati dobre rezultate na sljedećim utrkama.
Mušku cestovnu utrku u dužini 216km najbolje je odvozio i jedini završio utrku Bruno Maltar na 34.mjestu od 125 natjecatelja, dok je Emanuel Kišerlovski odustao radi pada i kvara na biciklu, uzrokovanog padom, a Josip Rumac je odustao na 115.km utrke radi zdrastvenih problema. Do odustajanja su svi vozili u skladu sa, na sastanku određenom taktikom te je Emanuel bio u bijegu od početka utrke, a Josip je vozio u prvom dijelu skupine i pratio kretanje belgijskog reprezentativca Toma Bonena, kao što mu je bilo zadano. Bruno je odlično vozio cijelu utrku i prolazio selekcioniranje grupe sve do predposljednjeg kruga u kojem je ostao u drugoj skupini, odnosno među 25 najjačih natjecatelja, njegovoj grupi su se u posljednjem krugu pridružilo još 20 natjecatelja i to uvelike uz pomoć pratećih automobila, te je konačan plasman lošiji od njegove realne snage. Osobno me veseli spoznaja da smo dobili biciklistu na kojeg možemo računati na utrkama dužim od 5h. Utrka je obilovala padovima uzrokovanih tehnički zahtjevnom stazom i podlogom koja je bila izuzetno klizava.
Odlazak na Europske igre 7 dana prije utrke na kronometar i 10 dana prije cestovne utrke malo je predugo razdoblje, posebice jer su uvjeti za biciklističke treninge bili na granici sa mogućim i zaista smo uz velike napore, preuzimanje ne maloga rizika i primjernu disciplinu biciklista uspjeli izvesti optimalan trening program, koji je na kraju dao dobre rezultate. Suprotno tome, dolazak Josipa 24 sata prije utrke i to nakon 16 sati putovanja i to u noćnim satima također ne bih ocijenio optimalnim i dogovor je bio, odnosno informacija sa kojom sam raspolagao, kao izbornik bila je da će Josip doći 19.06., 36 sati prije utrke i uvjeren sam da bi to polučilo puno bolji, odnosno očekivani rezultat. Zamolio bih da idući puta pažljivije i pravovremeno priđemo utvrđivanju optimalnog plana dolaska na slična natjecanja, kako bi od biciklista mogli izvući maksimum.
Hrvatska misija je odlično funkcionirala na igrama i bila na raspolaganju svim hrvatskim sportašima i njihovim vođama, a atmosfera je bila ugodna, profesionalna i prijateljska.
Izuzetno sam zadovoljan suradnjom između MTB reprezentacije i cestovne reprezentacije. Vođe timova, prateće osoblje i natjecatelji međusobno su odlično surađivali, uskakali jedni drugima i pružali pomoć u logističkom deficitu potrebnog pratećeg osoblja, te pokazali primjer suradnje između srodnih sportova i nadam se da će u budućnosti to biti konstantna suradnja.
Iako su svi biciklisti dali svoj maksimum i pokazali primjerenu disciplinu od prehrambenih navika, provođenja slobodnog vremena i odijevanja, moram izraziti žaljenje da na igrama nisu nastupili naši najbolji biciklisti koji su iz objektivnih i manje objektivnih razloga izostali sa ovog reprezentativnog nastupa. Vjerujem da smo mogli napraviti povijesni rezultat za hrvatski biciklizam na cestovnoj utrci, ali istovremeno me veseli saznanje da i sa drugom postavom možemo ostvariti dobre rezultate, pogotovo jer su Bruno i Josip na početku svoje karijere. U budućnosti bi trebali težiti izboriti se za prisustvo masera sa radnim iskustvom u biciklističkim ekipama jer smo većinu vremena Pavel i ja bili preopterećeni, a nismo u mogućnosti biciklistima pružiti maksimum u uslugama u kojima nismo stručni.“
Info: Hrvatski biciklistički savez
Photo: Denis Peroš
