Uz roditelje kineziologe, jedriličare, skijaše te mamu triatlonku bilo je samo pitanje na kojem će se sportu Roko zadržati. Na jedrilici se gotovo rodio, proskijao prije nego je prohodao, rastura windsurf, a u zadnje vrijeme vrag mu ne da mira ni na biciklu. S obzirom da mi u Bikeru vjerujemo da je ovo tek početak njegovih uspjeha jer je Roku svega 14 godina, postavili smo mu set brzopoteznih pitanja.
Biker: Kako je sve počelo?
Downhillom se bavim ozbiljnije svega godinu dana. Sve je počelo kad sam jedan dan vraćajući se sa treninga jedrenja naletio slučajno na jednog dečka na downhill biciklu. Zanimalo me gdje se on to vozi i kako, jer sam već ranije vidio na internetu i zainteresirao se i sam probati. Nakon što sam saznao da voze na Marjanu, samo sam se i ja jedan dan pojavio tamo. Odmah sam znao da je to to.
Trebalo mi je još godinu dana da uspijem nagovoriti roditelje da mi kupe novi i bolji bicikl jer moj nije bio namijenjen za downhill. No kad sam ga napokon dobio, cijela ljeta proveo sam na Marjanu vježbajući i vozeći se svaki dan.
Biker: Je li te ikad strah?
Uvijek negdje postoji, ali kad dođeš do te jedne granice da ga više ne osjećaš i kad si 100% siguran u sebe i svoj bicikl to je jednostavno neopisiv osjećaj...
Biker: Na čemu voziš?
Specialized endura, veoma lagan i okretljiv bicikl, ali pošto još rastem i tek ulazim u sve to ozbiljnije, upravo čekam novi
Biker: Jesi li već slomio koji bicikl?
Jesam, nažalost bicikl od jednog prijatelja.
Biker: Dosadašnji rezultati?
Ove godine postao sam državni prvak (na Lošinju). Nisam do sada išao na previše utrka zbog škole i windsurfa, ali se nadam da ću ovu sezonu biti ozbiljniji s treninzima i redovniji na utrkama.
Biker: Koja ti je najdraža, a koja najteža staza?
Najteža staza koju sam vozio je bilo državno prvenstvo u Lošinju, a najdraža mi je tamo gdje često treniramo, Greda brdo blizu Sinja.
Biker: Kako stojiš s ozljedama?
Uvijek ih ima, ali to su većinom posjekotine. Hvala bogu do sada nije bilo nikakvih lomova.
Biker: Kako se spremaš za utrke?
Treniram u klubu (BK Stina) i uvijek se vozim s nekim, no većinom treniramo svi zajedno.
Biker: Imaš li nekog biciklističkog idola?
Loic Bruni i Greg Minnaar.
Biker: Jesu li te već spazili sponzori? Da ti biraš njih, za koga bi vozio?
Za sada nisu, ali se nadam da će se pojaviti neki kad krenem van na utrke. Da mi sad netko ponudi, vozio bi za bilo koji tim, ali san mi je voziti za Specialized gravity team.
Biker: Znamo da voliš nizbrdo, a šta kažeš na uzbrdo?
Uzbrdo je gotovo jednako bitno, za downhill moraš imati itekakvu kondiciju.
Biker: Gdje se vidiš za 10 godina?
Među top 10 vozača u svijetu. Ciljam visoko, ali zašto ne kad je to moj san.
Biker: Šta mama i tata kažu na sve to?
Mami u početku nije bilo svejedno, ali kad je skužila da me stvarno ide i da mi može vjerovati, smirila se. Tata je bio za to od početka, nije ga bilo strah. Znao je da ja to mogu.
