To se uglavnom događa jer nemamo iskustva ili hrabrosti savladati taj spust na biciklu. Iako se čini opasnije, ali nerijetko je znatno lakše savladati taj “grozni” spust na biciklu, nego hodajući.

Za početak je važno biti spreman u glavi i ne oklijevati jer tada radite krive pokrete i grčevito kočite s krivom kočnicom ne bi li što sporije prošli taj segment. Bicikl treba otpustiti kroz oštar spust, prikočiti prije njega i otpustiti ga da se “odrola” do ravne podloge. Zvuči jednostavno i u praksi čak i je, alu dok ne probate i napravite par pogrešaka, nećete znati.

Pod pretpostavkom da dobro poznajete mogućnosti svog bicikla i koliko trakcije na određenoj podlozi generiraju vaše gume i znate koliko prednje kočnice je dovoljno da bicikl usporava, a pritom da ne prokliže prednji kotač, na oštrom spustu koji ima 5-10 metara više ćete kočiti sa stražnjom kočnicom dok će vam prednja biti samo dodana vrijednost da lakše kontrolirate brzinu i smjer.

Stražnja kočnica će vam osigurati stabilnost i neće vas toliko gurati preko upravljača.

Pozicija na biciklu je ključna, tu se nerijetko neiskusni biciklisti krenu naginjati prema natrag i bacat skroz na stražnji kotač ne bi li si osigurali poziciju u kojoj ne moraju strmoglavce gledati na padinu :D. To je najčešće krivo jer osim što dodaje trakcije na stražnjem kotaču sve drugo se gubi, stabilnost, upravljivost i spremnost na završetak spusta kada bicikl pogodi ravnu podlogu. Potrebno je kukove izbaciti iza, noge imati što uspravnije i lagano savinute u koljenima kako bi mogle raditi i ruke lagano savijene u laktovima.  Težište koje morate naglasiti svojom težinom je i dalje u BB-u kao i uvijek. Ako je padina jako strma, vrlo vjerojatno težište neće biti toćno u BB-u jer je to teško izvedivo, ali čim više održite pravilnu pozu, tim više će težište biti blizu. U toj poziciji kada završite spust i naglo se mijenja podloga sa strme na ravnu i tada ćete s ispruženim nogama imati prostora upiti taj nazovimo “udarac” bicikla u ravnu podlogu. Ruke su savijene u laktovima pa će preuzeti dio na sebe i bicikl će vam doći bliže, noge također.

Oštar spust ili padina je zastrašujuća i na početku krenite s vježbama postepeno, prvo krenite s nečim kraćim i lakšim, ali važno je da spust koji ste odlučili odraditi i odradite, nemojte se predomisliti na početku jer tada najčešće padate. Bicikl na dnu spusta odnosno padine treba otpustit, kočnice treba otpustiti da se bicikl ne “zakuca u rupu” već odradi tu promjenu nagiba što bezbolnije.

Nemojte nikad na padini ispružiti ruke do kraja ne bi li “guzicu” praktički naslonili na stražnji kotač jer ćete i ako savladate tu padinu, na samom dnu, kada bicikl mijenja smjer i “zakucava se u ravnu podlogu” vi biti u poziciji da ćete udariti trbuhom u sjedalo, a ruke neće moći upiti ništa jer su potpuno krute i ispružene.
Napadajte tu padinu :D kao da ju želite proći i sa pravilnom pozicijom pustite bicikl da prolazi, nemojte ga kočiti toliko da se zaustavljate. Ovo sve vrijedi ako je nakon padine ravna dionica staze. Kod zahtjevnijih dionica gdje se pri dnu padine nalazi neki zavoj, to je već viša matematika i to možete prolaziti tek kad savladate padine koje na dnu imaju ravnu putanju :).