Živimo u vremenu u kojem sve veći utjecaj na naše životne odabire imaju mediji i reklame. Dok su mediji kompleksni pojam koji označava sustave javnog informiranja,koji služe za raspršivanje (diseminaciju) vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva, reklame su vrsta komunikacije kojom sponzor reklame pokušava uvjeriti publiku u korisnost određenog postupka, obično kupovine proizvoda ili usluge.
Da bi postigao ovaj cilj autor reklame se služi svjesnim ili podsvjesnim porukama, odnosno kombinacijom informacije i emocije u reklamnoj poruci. Njihova je snaga nesporna i teško mjerljiva s bilo kojim drugim utjecajem na pojedinca, grupe i društvo u cjelini. Financijski uvjetovana težnja senzacionalizmu bazirana na većinom lošim i katastrofičnim vijestima ima potencijalni učinak na smanjenje radosti življenja njihovog konzumenta, ali i razvoj niza za zdravlje štetnih životnih navika. Svjedoci smo prikrivenih reklama za cigarete, ali i vrlo otvorenih reklama za alkoholna pića. Važno je znati da je alkoholizam jedan od vodećih javnozdravstvenih problema koji dovodi do niza štetnih posljedica za zdravlje pojedinca ali i njegove obitelji. Jedino što se u ovoj „priči“ može napraviti jest koristiti medijske slobode i stalno pridonositi proširenju i osvješćivanju činjenica, koje povećavaju javno dobro i imaju pozitivan učinak na pojedinca, a koje su pritom znanstveno utemeljene.
Ovaj će sadržaj pokušati osvijestiti važnost kemijskog spoja čije je postojanje u nezagađenom obliku vodeći prioritet ljudske vrste. H2O. Voda, water, wasser, acqua, eau, „svima je zajedničko“ da čini 55-60% ukupne mase ljudskog organizma te da se već pri 1% gubitku javljaju značajne smetnje (glavobolja, manjak koncentracije, poremećaj mentalnih funkcija pa čak i smetnje u radu bubrega, probavnog sustava i srca). Neuzimanje vode ili drugih tekućina koje sadrže vodu, već nakon tri dana dovodi do gubitka od 15% njenog ukupnog sadržaja u ljudskome tijelu što dovodi do smrti.
Nažalost, mehanizam za žeđ ne govori nam na vrijeme da trebamo nadoknaditi tekućinu. Osjećaj žeđi javlja se tek kada smo već početno dehidrirani pa su ljudi koji obično piju malo tekućine izloženi dugotrajnom riziku od bolesti bubrega, poremećaja mentalnih funkcija, probavnog sustava te problema u radu srca. Tijelo gubi tekućinu mokraćom, fekalijama, disanjem i znojenjem, što u normalnim uvjetima iznosi do 2,5 litre dnevno. U stanju hipertermije znojenjem se mogu izgubiti i preko 3 litre vode na dan. Ukoliko taj gubitak ne nadoknadimo, vrlo je vjerojatno da ćemo dehidrirati. U skupinu ljudi koja uslijed tjelesne aktivnosti diže tjelesnu temperaturu iznad 37°C i posljedično se, termoregulatorno pojačano znoje, spadaju prije svih sportaši pa tako i biciklisti, što znači da su dio populacije pod povećanim rizikom od dehidracije. Lijek protiv tog manjka je vrlo jednostavan. Potrebno je samo redovito piti i u trenucima dok nismo žedni. Svaki sat piti 1-2 dl vode u potpunosti nas štiti od dehidracije i osigurava pojačanu izmjenu tvari i odstranjivanje štetnih toksina iz organizma. Da bi ovaj savršeni lanac gubitka i unosa, KOJI OSIGURAVA ŽIVOT funkcionirao, potrebno je imati prije svega dostupnu čistu, zdravstveno ispravnu VODU. Koliku privilegiju mi Hrvati imamo, a da toga nismo u potpunosti svjesni, najbolje govori činjenica da će do 2015. godine oko 95% stanovnika Hrvatske jednostavno otvoriti slavinu i koristi zdravu pitku vodu iz vodoopskrbnih sustava. Hrvatska se po bogatstvu i dostupnosti vodnih izvora po stanovniku nalazi na petom mjestu u Europi, a na 42. u svijetu. Jedna je od rijetkih zemalja koja i u Europi i u svijetu koja ima značajne rezerve neočišćene pitke vode. Situacija u svijetu je bitno drugačija. Više od 1,2 milijardi ljudi ili petina čovječanstva nema mogućnost stalnog korištenja zdravstveno ispravne vode.
Procjenjuje se da oko 2,5 milijardi ljudi nema osnovnih uvjeta za higijenske potrebe. U svijetu zbog zdravstveno neispravne vode godišnje umire prosječno 15 milijuna ljudi, poglavito djece. Ovaj podatak još dodatno pojačava važnost Točke X Evropske povelje o vodi koja kaže: “Voda je opće nasljedno dobro, čiju vrijednost moraju svi poznavati. Zadatak je svakog da s njom gospodari i da je brižljivo koristi.” Kao zaključak ove kolumne iznosimo neke savjete kako spriječiti dehidraciju:
• Unosite najmanje 2 litre vode na dan i kad ne osjećate žeđ!
• Sportski napici često se lakše piju od čiste vode jer su aromatizirani, ali izbjegavajte one s puno šećera, jer umjesto da ju gase, oni izazivaju žeđ!
• Izbjegavajte napitke s kofeinom i alkohol jer sadrže tvari koje izazivaju dehidraciju!
• Gazirani napici izazivaju osjećaj punoće pa mogu spriječiti adekvatnu konzumaciju vode!
• Konzumirajte što više voća i povrća, a izbjegavajte tešku i masnu hranu!
• Tijekom ljetnih mjeseci, kada vladaju nepodnošljive vrućine, preporuča se unositi najmanje čašu i pol vode svakih pola sata. Ako se bavite sportskim aktivnostima, potrebno je unijeti čašu i pol vode 20 do 30 minuta i prije vježbanja!
• Najbolje je vodu držati nadohvat ruke, čime ćemo potaknuti refleksno pijenje! Voda je najprirodnije i najzdravije piće!
