Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja odlaska na zasigurno najluđu i najposjećeniju biciklističku utrku „Red Bull gony pony“, Biker tim se jedne godine, točnije 2018., napokon prerušio u dvije retro balerine i krenuo put Kranjske gore. Na utrci sve što je dopušteno datira iz zlatnih godina ponija, a to su kasne šezdesete, sedamdesete i čak osamdesete. Kako je uspon na Vršič svojevrsni "biciklistički Triglav" ili obvezni trofej svakog ozbiljnog slovenskog biciklista, tako je ova utrka zapravo udružila dvije legende slovenskog biciklizma – pony i Vršič! 
RETRO JE IN
Koliko su ljudi zapravo ludi za tim prošlim vremenima, pokazuje i fascinantna brojka od čak 1000 ljudi na startu! Pa toliko ljudi ne uspijeva okupiti niti vrhunski cestovni ili mtb spektakl! Bilo je ludo cijeli dan gledati sve te maskirane i kreativne ljude kako su sredili svoje poniće, pofarbali ih, preuredili, kreativno maskirali... Pitam se gdje su ljudi našli toliko stare krame? 
ROG vs. UNIS
Naši ne konji nego poniji za utrku bila su 2 (sasvim slučajno) roza primjerka, a interesantna je činjenica da su nam oba posudili muškarci. Jedan je bio legendarni ROG-ov, a drugi njegova kopija UNIS-ov. Oba su prije utrke trebala tek manji servis i pumpanje, pazi, originalnih guma! To napominjem, jer smo i na Vršič i s njega sišli bez ikakvih problema, za razliku od mnogih koji su se dolje dokoturali na felgama. 
PARDON, NO KARBON!
Naravno da smo prije starta morali proći i tehnički pregled bicikla, a stroga pravila:
- · kotači 20"
- · godina proizvodnje cca 1965. – 1985.
- · bez brzina
- · bez karbonskih dodataka
- · zabranjen spd
RETRO OBLEKICA
Ovo je utrka na kojoj je vrijeme vožnje do vrha najmanje bitno. Ali zato je itekako bitno kako ste se obukli i koliko ste originalni jer stručni žiri ocjenjuje stil. Tako se tu našlo pionira i skijaša i fitness voditelja, itd...
KISELI KVADRICEPSI
Mjereno od starta ispred hotela Lek u Kranjskoj Gori, staza je duga 13,5 km sa ukupno 801 m visinske razlike za svladati. Cilj je na prelazu Vršič, na 1611 metara nadmorske visine, do koje nas je čekao prosječan nagib od 10,8% i 24 kockama popločene serpentine. Ove je godine skinut i stari rekord staze koji sada iznosi 43 minute! Inače time limit za doći do vrha je 1 sat i 45 min, a nama je trebalo oko sat i pol. Iskustvo, neprocjenjivo. Krenuti na i blagoj uzbrdici gotovo nemoguće, sve što se vozi je uglavnom stojećki. Naravno da smo kao i gotovo svi, veći dio gurali.
DOLJE DIM I ADRENALIN
Koliko god gore bilo teško, spust u dolinu je tek pravi adrenalin. Hoće li kočnica držati, neće li se zapaliti, hoće li guma puknuti... Svi su prijetili povratkom u dolinu. Torpedo kočnica, kao i ona bijeda od prednje kočnice nisu baš bile oduševljene spustom i na obaveznim punktovima za hlađenje sve se pušilo od pregrijanih torpeda, dok je zrak smrdio na zgarište. Ne bi li što više usporili ljude na putu dolje, organizator je čak i živu svirku i razna druga iznenađenja postavio uz stazu.
Fora je bio i usklađeni zvuk zveckajućih blatobrana i metalnih zvonaca dok su svi ti razmontirani ponići jurili po kockicama na cesti.
DISCO
Naravno da sve skupa ne bi bilo kompletno bez vrhunske mjuze, koja nas je i prije starta i poslije utrke do dugo u noć održavala u retro disco modu...
