Umjesto ovog nespretnog izraza "ulagati snagu u bicikl" bi bilo književnije reći "sa koliko snage okrećete pedale", no power meteri ne moraju nužno mjeriti snagu na pedalama, pa to ne bi bilo sasvim točno. Povod ovome članku je predstavljanje Garmin Vector power metera, noviteta od vodećeg proizvođača GPS baziranih uređaja.

No, prije negoli krenemo na Garmin Vector, idemo pokušati objasniti koja je svrha power metera, kakvih sve tipova ima, i zašto bi uopće ulagali svoje teško zarađene novce u jedan. Ukoliko ste već upoznati sa problematikom, možda će vam idući redci biti dosadni, pa ili izdržite, ili preskočite. Power meteri mjere snagu koju ulažete u njegovo pokretanje i/ili savladavanje otpora na biciklu ukoliko to radite na valjcima ili trenažeru. Vjerujem da većina čitatelja ima pulsmetar, te ga koristi više ili manje, bilo kao referencu pri treningu, ili kao dodatni "gadget" na biciklu. Realnost situacije je da puls srca, iako može biti bliska reprezentacija snage koju ulažete u bicikl, to ne mora, i vrlo često niti nije. Umjesto da citiramo znanstvene članke, možda bolje da za početak upotrijebimo vlastita iskustva. Kada nakon napornog brda ili ravnog segmenta stanete ili prestanete pedalirati, snaga padne na nulu. Dali vaš puls odmah pređe u normalno stanje mirovanja? Ili kada krenete naglo i jako na brdo, snaga je odmah visoka, no da li vaš puls odmah postigne visoku razinu? Da ne krenemo odmah u krivom smjeru, puls je i dalje dobro sredstvo za određivanje intenziteta vježbe, određivanja ukupnog opterećenja vježbe i kao prevencija pretreniranja, te ima  itekako jaku vezu sa potrošnjom kisika, no definitivno ima i svoja ograničenja, u koje ulazi power meter.

Power meter nije briga za vaše dnevne ili sezonske varijacije u pulsu, stanje hidracije organizma ili vanjsku temperaturu, ne zanima ga koliko ste nervozni, njega zanima samo koliko snage prenosite na bicikl, što je i jedino bitno. Ako otvorite neki od biciklističkih kalkulatora (e.g.:  bikecalculator.com) u kalkulacijama nema pulsa, ali je snaga primarni faktor, protiv kojeg se bore svi ostali (otpor zraka, kotrljanja, gravitacija, ...). Puls vam govori koliko vam je teško, no to bez snage ne znači previše, jer za rezultat na utrci nije bitno koliko vam je teško, već koliko ste brzi. Ovo napisano zvuči okrutno i neromantično, i osobno se možda i ne slažem previše sa time, jer mislim da je bitno na utrci dati sve od sebe i dobro se osjećati nakon, pa čak i ako ste posljednji, no sa druge strane, ako već patim, ljepše je biti među boljima.

Danas praktički nema profesionalca koji ne trenira sa power meterom, no ne i svi. Nino Schurter, višestruki pobjednik XC Svjetskog kupa i svjetski prvak u XCu je izjavio da ne koristi sve the "gadgete", jer kao sportaš ima osjet kojim intenzitetom trenirati, i sportaš ne treba biti lijen (lijen je opaska da vam treba power meter da održavate intenzitet na treningu). No, nisu svi Nino Schurter, sportaš tako izoštrenih sportskih osjetila i osjećajem za napor, uz takvu radnu etiku i motivaciju, možda ni ne treba power meter. No većina drugih biciklista ga ipak koristi, a ako ste kojom prilikom gledali čuvenu Giro del Trentino utrku, možda ste vidjeli i najflagrantniji dokaz koliko je nekim vozačima bitan - u velikoj bitci između Nibalija i Wigginsa na usponu Sega di Ala, gdje je Wiggins na usponu morao promijeniti bicikl zbog kvara, zamjenski bicikl nije imao powermeter, a Wiggins je bez brojaka na ekranu ispred sebe potpuno dezorijentiran izgubio utrku. Ovisno o tipu utrke, upotreba power metera je ponekad na granici "varanja". Na (duljim) kronometarskim utrkama gdje nema varijacija u intenzitetu, biciklist ili triatlonac može točno znati kojom snagom treba voziti da bi izdržao duljinu, bez da razmišlja o zakašnjeloj reakciji srca, utjecaju nervoze ili sporoj reakciji srca na početku brda, fenomenu kojeg su primjetili svi koji rade intervale i gledaju u pulsmetar. Kraći (recimo 1 minutni intervali) se zbog zakašnjele reakcije čak niti ne mogu raditi uz pulsmetar.

Da li sve napisano znači da trebate odmah pohitati i kupiti jedan? Za početak, cijena će vas spriječiti u tome, no kupovina power metera ovisi o dosta faktora, a većina je naravno individualna. Osobno, spadam u kategoriju vozača koji bi bili dobri kandidati za power meter, zato jer nemam puno vremena za vožnju, pa to vrijeme obično koristim za vožnje jakog intenziteta, koje se dobro strukturiraju upotrebom power metera. Uz to imam jake varijacije pulsa, kojima još nisam uspio naći definitivni uzrok, i česti umor koji za sad ne mogu potpuno korelirati uz puls. Za trening uz power meter trebate i edukaciju, no literature ima podosta i relativno je lako probavljiva. Ukoliko koristite, ili mislite koristiti neki od internetskih (trening) servisa ili softwarea, pripremite se za powermeter, jer nitko od internet trenera vas neće primiti bez. Razlozi su jednostavni, snaga je fizikalna veličina koja nije podložna subjektivnim faktorima, napredak se lagano mjeri jer je potpuno objektivan, a sa druge strane planovi treninga se mogu lagano kreirati. Upotreba power metera će isto tako uvesti jaku strukturu u vaš trening, što može ohladiti dosta vozača koji bicikl gledaju isklučivo kao zabavu iz koje proizlazi koja utrka, no isto tako skoro da jamči rezultate. U svakom slučaju, kupovina power metera bez treninga strukturiranih na snagu jamči da ćete ga ili brzo skinuti i izgubiti novac, ili imati dodatnu nepotrebnu masu na biciklu. No uz treninge strukturirane na snagu koje možete kreirati i sami uz (internet) literaturu, poboljšanje (uz identično vrijeme za trening uloženo kao bez power metera) gotovo da je zajamčeno. Ako uz to još uključite mjerenja  (u centru Kaliper npr.) koja smo objašnjavali u prošlogodišnjim brojevima, imate doista sve predispozicije za poboljšanje. Čak i bez preporučenih mjerenja u specijaliziranim centrima poput Kalipera, postoje jasni i opisani protokoli vježbi koje izvedete kao bi saznali svoje zone treninga uz power meter, i nakon tog koraka možete početi. Ono što je zajedničko većini korisnika koji vježbaju uz power meter, je da kažu da se teško tako umoriti dok (sami) vozite bez njega, jer brojke ne lažu i tjeraju vas da se držite zadanih zona.  

Nakon uvodnog objašnjenja što je to power meter i gdje ga koristimo, idemo se pozabaviti različitim tipovima powermetera. Trenutno je na tržištu već dosta modela, već davne 1986 je SRM stavio prvi komercijalno dobavljivi power meter, i od tada su postepeno rasli, i doživjeli jaki rast sredinom prošlog desetljeća, koji se ne smanjuje sve do danas. Da bi power meter funkcionirao potreban je tzv. "head unit" ili računalo sa ekranom, koji može biti dio power metera (doći u paketu sa njime), ili može biti zasebno računalo poput Garminovih ili Polarovih uređaja koji samo primaju signal od power metera i prikazuju ga na ekranu. Trenutačno glavni protokol za prijenos podataka je Garminov ANT+, koji podržavaju gotovo svi proizvođači power metera, sa iznimkom Look powermetera koji u suradnji sa Polarom koriste W.I.N.D sa tranzicijom u BLE (Bluetooth Low Energy). Da ne idemo u detalje sa protokolima izmjene informacija, još uvijek se vode bitke Polara i Garmina, gdje je Polar sa Lookom stavio novce na BLE, no trenutačno je zastupljeniji ANT+. Neki powermeteri podržavaju oba protokola.

Glavni tipovi powermetera:

SRM - njemački proizvođač i dalje drži zlatni standard u mjerenju, sa cijenom koja prati reputaciju. Senzori su na pogonu, tako da praktički mjerite snagu točno kako se ona prenosi na lanac, i uključuje mjerenje obje noge. Power meter je dio pogona te se kupuje cijeli pogon. ANT+ protokol.

PowerTap - power meter koji je ugrađen u stražnju glavčinu i mjeri snagu koja se prenosi lancem na kotač, znači uz gubitke prijenosa (oko 3-5%). Može se kupiti samo glavčina, ili cijeli kotač. ANT+ protokol.

Stages - senzor je samo na lijevoj kurbli što ga čini najjeftinijim powermeterom na tržištu, no to znači da mjeri samo snagu lijeve noge i aproksimira desnu što može uzrokovati krive vrijednosti kod nekih vozača. Može se tvornički montirati samo na aluminijske kurble (ne na karbonske), montaža je isključivo u tvornici. ANT+ i BLE protokol.

Quarq - smješten na pogonu, no kako je proizvođač Quarqa SRAM, paše samo na SRAM pogone. ANT+ protokol.

Power2Max - noviji proizvođač relativno povoljne cijene, smješten na pogonu. Paše na pogone koji imaju „spider“ gdje se može kupiti samo spider ili cijeli pogon složen u tvornici. ANT+ protokol.

Look KeO Power Pedals - senzori su u (oboma) pedalama, paše na sve pogone. W.I.N.D (budućnost BLE) protokol.

Garmin Vector - senzori su u (oboma) pedalama, paše na sve pogone. ANT+ protokol.

Nakon ovoga, idemo testirati Garmin Vector, najsvježiji power meter na tržištu.

GARMIN Vector

Nakon što je Garmin objavio da je preuzeo MetriGear, dio biciklističkog svijeta koji prati power metere se poprilično uzbudio. Metrigear je tada bila (relativno) mala firma koja je imala u „pipeline“-u power meter smješten u pedalama, a Garmin div u industriji kojemu je ovo nedostajalo da upotpuni prazninu koju su držali konkurenti. Nakon mnogo odgađanja zbog raznih raloga službeno je pušten u prodaju Garmin Vector. Nakon dugo očekivanja, jednostavno nije smio podbaciti, jednom kada odgodite lansiranje proizvoda zbog toga što preliminarni rezultati nisu bili zadovoljavajući, jednostavno morate lansirati bezprijekoran proizvod. Imali smo prilike testirati Vector na Garminovom predstavljanju na zagrebačkom Jarunu. Iako je lokacija praktična, ima i jače značenje, Jarun je bio legendarno mjesto za treniranje hrvatskih biciklista, a (sada već pokojni) Jarunski kronometar je (bio) nadaleko poznat. Popularizacijom Jaruna i pojavom velike količine autiju, Jarun je izgubio svoje značenje za bicikliste i postao čak i opasan, osim zimi na minus temperaturama, kada se i dalje vrte krugovi. Kako je dan bio oblačan, ljudi nije bilo, i Vector se mogao bezbrižno testirati.

Instalacija

Rrelativno lagana s obzirom na konkurenciju, sama promjena uz pažljivu instalaciju traje nešto više od 5 minuta. Naravno, možete promjeniti pedale i za minutu, no ne bi to preporučili na uređaju ove cijene. Garmin preporuča upotrebu moment-kluča za instalaciju pedala, te iako se može instalirati i bez njega, prvi izvještaji govore da ako ne zategnete pedalu dovoljno, brojke mogu varirati i do 20-30W od vrijednosti kada zategnete pedale na preporučenih 34 N-m. Naravno, pretezanje nije opcija, „što jače to bolje“ nikad nije upotrebljiva izreka kada servisirate bicikl. U svakom slučaju, ako vam mjerenja na Vectoru ne pokazuju dobro, prvo što morate provjeriti je da li ste stegnuli pedale kako spada. Sam sustav Vectora je napravljen vrlo pametno i gledajući u budućnost – samo tijelo pedale proizvodi Exustar, tvrtka koja nema tržišnu poziciju jednog Shimana ili Looka, niti ekskluzivu jednog Speedplaya, no upravo zato omogućuje Garminu potpunu kontrolu nad proizvodnjom i balansiranje između velikih igrača.

Tijelo pedale je promjenjivo te se u slučaju oštećenja da zamijeniti za relativno male novce. U tijelo pedale ulazi osovina – jezgra sustava, u osovini su smješteni senzori snage, i oni nisu zamjenjivi. Na osovinu se sa vanjske strane stavljaju transmiteri – prijenosnici ANT+ signala od pedala prema računalu. Oni se isto daju zamijeniti u slučaju kvara ili oštećenja, te su modularno napravljeni, tako da ako čak Garmin i izgubi ANT+ bitku, promjenom samo transmitera novi transmiter može slati bilo koji (vjerojatno BLE) signal. Instalacija same pedale je relativno jednostavna, iako trebate paziti na podložne pločice, ako ne koristite određeni broj pločica koje dolaze u paketu) da bi udaljili pedalu od pogona, postoji dobra šansa da strgate transmiter stezanjem pedale. Isto tako Vector ima određenih problema pi kompatibilnosti sa nekim pogonima, no to su većinom pogoni manjih serija (neki S-Works, FSA, i ROTOR pogoni bi mogli ne pasati). Svaka pedala je jedan powermeter pa je zato i cijena takva, lijeva pedala daje signal desnoj, koja pak daje oba u centralnu jedinicu. Tu dolazi i do relativne prednosti Vectora nad (većinom ostalih) uređaja, jer može ukazati na neravnomjerni raspored snage u nogama.

Oni koji se sjećaju naših reportaža iz centra Kaliper, znaju da smo obradili i tu problematiku. Za sad se upotreba tih podataka vidi samo u terapeutske svrhe, no pitanje je što će biti kada tisuće korisnika daje svoje rezultate u Garmin Connect internetsku aplikaciju, i kada se ti rezultati budu obrađivali. Nakon instalacije slijedi kalibracija, neophodan korak kako pri inicijalnoj instalaciji, tako i prije svake vožnje. Kalibracija power metera prije svake vožnje je nešto što bi se trebalo činiti na svakom uređaju kako bi se osigurala preciznost uređaja. Tu dolazimo i do pojma preciznosti, često zamijenjenog sa pojmom točnosti. Točnost opisuje koliko izmjerena vrijednostodstupa od stvarne vrijednosti, dok preciznost opisuje koliko se ponovna mjerenja (iste vrijednosti) razlikuju jedno od drugog. Možda neinutitivno - kod upotrebe power metera u svrhu treninga točnost je bitna, no preciznost je relativno bitnija. Možemo upotrijebiti primjer na treningu – jednom kada odredite zone treninga za snagu, bitno je da ih se držite maltene u watt, a ako uređaj nije precizan raditi ćete vježbe u krivoj zoni. Tu sad nije presudno da li proizvodite točno 210W, već je bitno da se precizno kroz vježbe držite iste vrijednosti, koja može biti e.g. 225W. Isto tako, bitno je da zone treniranja po snazi odredite tako da se podudaraju sa Vectorovim očitanjima, tj. ako ste odredili zone sa drugim uređajem, Vector možda neće imati iste vrijednosti (razlike znaju biti i značajne), pa je pametno ponoviti testiranje za Vectorom.

Nakon što ste kalibrirali uređaj (to ćete morati raditi prije svake vožnje, no traje kratko, i isplati se jer znate da uređaj daje precizne vrijednosti), vrijeme je za zabavu. Tu Garmin u potpunosti uključuje sve opcije svojih biciklističkih računala, te na ekranu, kojeg možete sami konfigurirati, imate obilje podataka. Nećemo ići u detalje sa objašnjavanjem, no vjerujte da su šanse da će vam od podataka nešto nedostajati, kako tijekom, tako i nakon vožnje, vrlo male, a ako ih i nađete (poput vrijednoti glatkoće okretaja ili efikanosti momenta), one su pokrivene sa budućim firmwareom, kojeg naravno možete update-irati sami preko računala i USB dongle-a koji dolazi sa Vectorom. No, možda bi ipak upozorili na svrhu uređaja, to je prije svega alat za trening, a ne potrošačka elektronika, previše nepotrebnih podataka odjednom pred vama može lako maknuti fokus sa onoga na što se bitno fokusirati.

Nakon vježbe možete preko svog Smartphone-a bežično automatski prenijeti podatke na Garmin Connect, internetski servis analize podataka, ili pak možete klasično spojiti uređaj USB kablom i prenijeti podatke na bilo koji od internetskih servisa  ili lokalno instaliranih  aplikacija za analizu podataka.

Što se tehničkih podataka tiče, masa pedala je 350g po paru, bez cleatova (Look Keo tip). Baterija (klasična CR2032) traje 175 sati, možete ju zamijeniti sami i imate upozorenje na uređaju 20h sati prije. Točnost uređaja je +/- 1.5%, i uključuje kompenzaciju na vanjsku temperaturu. Korisnički software je dostupan, kako za PC, tako i za Mac uređaje.

Zaključak

Sve u svemu, Vector je opravdao čekanje, mane (u slučaju pravilne instalacije) u pravilu nema (ako ne gledamo cijenu, no i tu je pitanje konkurencije i preferencija oko pozicije power metera). Možda najjača komparativna prednost je podrška koju Garmin pruža, gdje je jamstvo sa lokalnim zastupnikom lako iskoristiva, a generalna politika Garmina je da se pokvareni uređaj mijenja. U slučaju da uspijete svojom greškom slomiti/pokvariti svoj Garmin uređaj unutar, ili nakon jamstvenog roka, možete ući u program zamjene za novi uređaj sa 50% popustom što je mora se priznati, dobra opcija.

Photo: Garmin