Tekst i fotke: Slobodan Velikić
Mini Transat je regata za samce preko Atlantskog oceana, u jedrilicama dužine 6,5m klase Mini 6,50. Održava se svake dvije godine (sljedeće godine je 21. izdanje), a na njoj 80 jedriličara iz cca 25 zemalja svijeta prelazi 4200nm oceana u dvije etape, s pauzom na Kanarskim otocima. Kad se obje etape zbroje, regata traje cca 25–30 dana. To su činjenice, ali Mini Transat je puno više od toga... 
To je jedan kompleksni jedriličarski i životni projekt gdje, u većini slučajeva, jedna osoba mora imati/nabaviti novce (cca 80.000 eura za projekt na mom nivou), pripremiti brod (čitaj - brusi, kitaj, pituravaj, buši, zavidavaj, krpaj, plastificiraj), znati jedriti i živjeti na moru, poznavati meteorologiju, (u)poznavati sebe i svoje granice i još osim toga pokušati živjeti u stvarnom „svijetu“ van Mini Transata i praviti se da te zanima. Mini Transat nije nikako najteža prekooceanska regata za samce, no mnogima je prva stepenica u svijet off shore jedrenja, a kako ono narod kaže, prvi put je najteže. Posebnost Mini Transata je što za razliku od ostalih prekooceanskih regata ne uključuje nikakvu komunikaciju s kopnom, jedino putem VHF-a (čitaj udaljenost 10-15nm od tvog broda). Mini Transat je inkubator zanimljivih persona i osebujnih likova s kojima se razvijaju zaista posebna prijateljstva. I na kraju, Mini Transat nije nimalo uspjeh samo jedne osobe, već cijele okoline koja podržava jedriličara i pomaže na razne načine.
Otkud ideja?
Za Mini Transat sam prvi put čuo 2006. godine kad je moj tadašnji poznanik, a sadašnji prijatelj, Šime Stipaničev, nabavio svog „minija“ (jedrilicu klase Mini 6,50) na prilično nesvakidašnji način za svijet kakav danas poznajemo. Naime, bivši vlasnik, Mađar koji je držao legendarnu 232 u vrtu svoje vikendice na Balatonu je odlučio darovati svoju jedrilicu mladiću iz Tribunja koji je imao veliku želju nastupiti i završiti Mini Transat. Prativši Šimu 2007., a poslije Kristijana i Andraža (prijatelje Slovence koji su završili dva Mini Transata) 2009. godine, moj prijatelj Vedran Kabalin (također sudionik MT 2017) i ja smo shvatili da to nije toliko nedostižno, iako se puno kockica moralo posložiti da se i ja upustim u projekt.
Na početku smo 2011. Vedran i ja iznajmili minija u Francuskoj i okušali se na dvije regate. Nakon toga sam ja nastupio na UK Mini Fastnetu 2013. godine i nakon tog iskustva s Mađarom Aronom Mederom (oplovio svijet solo u 3 godine na jedrilici od 6,5m s kojom ja ne bih išao ni do Belog na Cresu, iz Rijeke) odlučio sam da krenem. Sve mi se sviđa u svijetu Minija - i to što ovisiš sam o sebi i što je to prije svega avantura, što si na moru, sam, jedriš u genijalnoj barci idealne veličine i živiš ritmom broda, vjetra, prirode, onom praiskonskom koja postoji već milijunima godinama otkad je vode, pa i života na Zemlji.
Ali kamo? Odakle mi 30.000 eura za jedrilicu?
Prvi dio sam skupio crowdfunding kampanjom, a nakon toga su se dogodila i neka sponzorstva te sam na kraju i posudio novce i krenuo u projekt, s glavom u torbi i Transatom na pameti. Sisu 2, svoju suputnicu u projektu, kupio sam polovnu u Nizozemskoj i odmah po dolasku u Hrvatsku krenuo raditi na njoj i pripremati za sezonu. 
U glavi mi je bila jedino jedna misao - treba se kvalificirati, napraviti to godinu dana prije Transata kako bi mjesto bilo osigurano. Kako je izašla nova generacija brodova i velika je navala na ovo izdanje Mini Transata jer je zbog tehničkih karakteristika brodovima nove generacije pobjeda puno bliže nego nama, vlasnicima brodova starije generacije, jedino kvalifikacija godinu dana prije mi je donosila sigurno mjesto na regati, a to je bilo moguće ako se odjedri solo kvalifikacija (više od 1000nm) te 1000nm u regatama, od kojih jedna mora biti samačka.
Kvalifikacijske regate
Tako sam redom nastupio na Gran premio Italia (600nm) – u paru sa Sandijem Misiračom, 1. mjesto, Trophee MAP (220nm) – solo – 19. mjesto, Mini Fastnet (600nm) – u paru sa Andražom Mihelinom – 23. mjesto. Iz Italije sam se vratio sa barkom sam, odradivši solo kvalifikaciju i 8 mjeseci nakon nabavke broda sam kvalificiran za Mini Transat 2017, s 3 regate u dvije države, preko 2500nm odjedrenih milja u manje od tri mjeseca!
No, tek sam na pola puta.
Za tu i narednu godinu bilo je potrebno zatvoriti financijsku konstrukciju po pitanju nabavke jedara, jarbola, konopa, treninga, nastupa na dodatnim regatama te naposljetku i samom logistikom nastupa na Mini Transatu (prijevoz broda s Kariba u Europu) te napredovati na puno polja kako bi regata bila potpuni užitak. Bilo je potrebno provoditi puno vremena na moru, potpuno sam i po mogućnosti i s ostalim ministima kako bi barka išla još brže, a ja se osjećao sigurnije na njoj.
No, kako sam došao do ovdje, tako ću dati sve od sebe da uspješno i nastupim te završim Mini Transat 2017. Nadam se da ćete imati priliku čitati dojmove...
U međuvremenu, Slobodan je regatu uspješno i završio, a dojmove nakon ćemo čitati uskoro...
