Kako smo nažalost propustili prošlogodišnje premijerno izdanje ove utrke, tako nam je ove godine dodatni motivacijski faktor bio i nova staza koju još nismo vozili. Čitajući iskustva prošlotjedne Bikerove inspekcije te onih koji su ju prošli lani, glas razuma se odlučio i prijavio nas na Classic stazu dugu 56 km.
To je u odnosu na epsku, dugu 82 km, uglavnom značilo eskiviranje tehničkog spusta do Crikve i mora te ekvivalentnog, zahtjevnog uspona nazad, no sama srž ove staza i ono slatko, šumsko u njoj ionako je pokrila i naša odabrana dionica. Za sve ostale koji se još uvijek nisu iz "godišnji odmor" prebacili u "utrka" mode, bile su na raspolaganju i staze od 33 i 15 km.
Sve u svemu, preslatke Fužine ugostile su ovaj vikend 400-injak biciklista koliki je ujedno bio i limit utrke. Mi smo put Gorskog kotra krenuli u subotu, privučeni pompozno najavljenom mrak vožnjom, u organizaciji ekipe iz "Noćnih vožnji četvrtkom". Naoružani raznoraznim lampicama, skupilo nas se čak 50-ak i odvozilo 15 km zadnjeg dijela trase nedjeljne utrke, nakon čega se dio ekipe izgubio u zemlji crtica, a oni najbudniji proveli večer u ciljnoj areni i na štandovima izlagača, uz ćakulu na Giantovom, roštilj na Rog-Jominom, te rakijice na Husqvarninom.
Nedjeljno jutro i cijeli šušur oko utrke je za razliku od maratona u Plitvicama bio manje nagužvan i strkovit, ponajviše zbog vremenski razmaknutih startova što je nama osobno više odgovaralo. Startalo se sa vrlo atraktivnog, središnjeg mosta na samom jezeru, djelomično vozilo šetnicom po širokom makadamu, a zatim nas diglo u brda i dalje u prekrasan, šumovit, zeleni krajolik Gorskog kotra. Red makadama, red singlica, red proplanaka, pogleda prema moru i okolnim brdima, a sve začinjeno šumom i jezerom. Upravo zahvaljujući toj prirodi nam je dojam staze nakon odvožene cijele utrke bio "baš lijepa staza", usprkos činjenici da se velik dio vozio po asvaltu i makadamu.
Dan je inače čak i za Gorski kotar bio izuzetno vruć što je mnogima dodatno začinilo ionako tešku utrku, tako da se, osim vode, na stazi tražila i krošnja više. Teško fizički, teško tehnički, ipak smo se uglavnom svi dokopali cilja. Neki boreći se za medalje, neki za slavu, a neki za osobni gušt. Visoke temperature su nažalost dosta brzo rastjerale natjecatelje iz same ciljne arene u hladovinu obližnjeg drveća i kafića, dok se u restoranima tražilo mjesto više svih onih koji nakon utrke jednostavno više ne priznaju vječno posluženi grah.
Što se lovorika tiče njih su iz Fužina ponijeli Đani Simčić, Peter Vesel, Ivica Mesarić i Mia Radotić na najzahtjevnijoj i najdužoj stazi od 80 km, na stazi od 56 km slavili su Teja Plantak, Iztok Kuret, Milan Vrban i Matej Skuzin, na stazi od 30 km - Ferhad Delanović, Denis D Denis, Elvir Saračević, Nataša Buser, a na stazi od 15 km – Smiljana Jelić-Mihovilić i Vedran Petrušić.
Photo: Adria Bike
