Noć uoči posljednje etape prvog izdanja SeAlps Challenge utrke ekipa Biker - Trek Segafredo odsjela je u Novoj Gorici u još jednom "bike friendly" hotelu – Sabatin. Bez obzira što se ruta utrke ponomno planirala i što ništa nije prepušteno slučaju ostali smo dojma da u koji grad u Sloveniji dođeš u njemu možeš pronaći "bike-friendly" smještaj. A u hotelu Sabatin, osim smještajem, naša ekipa ostala je oduševljena i spremištem koje hotel ima rezervirano isključivo za bicikle. Također, svaki njihov gost, odnosno cikloturist, ostvaruje pravo na pranje i besplatan servis u obližnjem bicikističkom dućanu Kult Solkan što je naravno naša ekipa sa zadovoljstvom i iskoristila.
Tijekom večeri u Novoj Gorici je padala jaka kiša i sama pomisao da bi ekipe takvo vrijeme moglo dočekati i na startu ujutro nije baš oduševljavala. Međutim, ono što je oduševilo sve Slovence i one koji su se, poput nas, u Sloveniji zatekli te večeri je odlična igra slovenske košarkaške reprezentacije na Eurobasketu i plasman u finale.
Na svu sreću, kao i sve dane ranije, vrijeme je pomazilo sve ekipe tako da je jutro bilo suho i bez padalina. Nebo se počelo razvedravati tako da je na startu izmjereno svježih 15ak stupnjeva. Inače, jučerašnja zadnja, ujedno i kraljevska, etapa vozila se u dužini od 105 kilometara sa nešto više od 2000 metara uspona. Cilj etape bio je vrhu Vršić.
"Prva 2-3 kilometra utrke iza sudačkog vozila poslužila su kao lagano zagrijavanje. Odmah nakon znaka za start Sikošek i Lovše povukli su u prvi skok i Bruno i ja smo krenuli za njima. Planirali smo odvojiti se sa njima i zajedno raditi do Vršića i na taj način probati dobiti na vremenu u ukupnom plasmanu za povratak u prve 3 ekipe generalno. Na kraju to baš nije ispalo najbolje jer smo Bruno i ja ostali sami naprijed, a grupa se iza uspjela spojiti te su Sikošek i Lovše ostali sa njima" započeo je svoje posljednje javljanje član ekipe Biker - Trek Segafredo, Tomislav Katalenić koji je proteklih dana bio i Bikerov izvjestitelj sa utrke.
"Iako sam već u prvim kilometrima utrke osjetio da su mi noge bolne i teške Bruno i ja samo odlučili ostati naprijed. Vukli smo na smjene ali osim umora u nogama probleme nam je stvarao i jaki vjetar u prsa. Trasa utrke pratila je od starta rijeku Soču tako da sam povremeno bacio pogled i na prekrasnu prirodu koja prati cestu prema Tolminu. Negdje oko 45. kilometra grupa od destak natjecatelja nas je ulovila i put prema Vršiću nastavili smo s njima u grupi. Kasnije, kada sam vidio koliko bi se još vozili do početka uspona na Vršić, mi je bilo drago što su nas ulovili jer grupa u vožnji je ipak daleko lakša nego kad se voziš sam ili vučeš na smjene u paru" pojasnio je Katalenić kojega djelomično i razumijemo. Naime, još uoči utrke bili smo svjesni da će u Sloveniji imati težak zadatak tim više što je završne pripreme za utrku morao prekinuti zbog radova u očevom vinogradu. Noge su očito bile preumorne od berbe koja je ove godine, kako saznajemo, bila i više nego kvalitetna pa će tako utjehu morati potražiti u vlastitom podrumu.
Šalu na stranu, cijelim putem, odnosno od Nove Gorice do Vršića cesta vodi kroz lijepu prirodu, pogled se u daljini pruža skroz do Julijskih Alpa, a uz cestu je ekipe pratila predivna rijeka Soča. Ceste su itekako lijepo uređene, a jedan dio ceste, neposredno uoči Tolmina, napravljen je kao prava autocesta za bicikliste.
"Novi asfalt, nagib terena lagano niz nogu...u tom trenutku smo imali i lagani vjetar u leđa i osjećaj kao da vozimo neku pro tour utrku obzirom nam je brzina prelazila preko 50 km/h" pokušavao je unatoč našim šalama ostati ozbiljan Katalenić te dodao da je posljednjih 20 kilometara počeo osjećati veću krizu u nogama iako su se vozili u grupi.
Do uspona na Vršić Katalenić i Radotić su ostali u grupi, a čim je započeo uspon odvojile su se ekipe TUŠ - JB Team i KD Alpe. Ekipa Mizarstvo Buki s kojom se naša ekipa pokušala boriti za treće mjesto u ukupnom poretku je također otišla naprijed.
"Prvu polovicu uspona sam se još uspio natjerati držati kakav takav tempo, a nakon toga bilo je isključivo preživljavanje do vrha. Koliko je uspon na Vršić uistinu težak govori i činjenica da sam na par mjesta vozio cik-cak kako bi barem malo odmorio. U tim mi trenucima niti koefinski gelovi nisu previše pomogli" za kraj je izjavio Katalenić koji je sa Radotićem na kraju zauzeo dana zauzeto peto mjesto ukupno, odnosno četvrto u Men kategoriji.
Katalenić i Radotić su bez obzira na trenutke vlastite nemoći izrazili samo pohvale na račun organizatora, redara, policije, ali i svih onih koji su sudjelovali u organizaciji i vrhunski odradili svoj posao. Prema njihovim riječima ceste su u svakom trenutku bile zatvorene i sigurne za vožnju, a Slovenija je, bez obzira što je bolja u košarci, prekrasna zemlja za ovakvu utrku. Cijelim putem na svakoj etapi kroz mjesta koja su ekipe prolazile nailazili su na podršku i navijanje lokalnog stanovništva, a kao šećer na kraju u cilju ih je dočekalo i gromoglasno navijanje kakvo se može doživjeti primjerice na nekoj od World Tour utrka.
Na kraju su svim ekipama podijeljena priznanja za prvo završeno izdanje SeAlps Challenge-a, a ukupnim pobjednicima Sikošeku i Lovšeu i nagrade. Imajući u vidu sve navedeno uvjereni smo kako će ova utrka već sljedeće godine privući još više natjecatelja i ekipa.
Photo: Organizator
