Za razliku od alpskog skijanja po uređenim skijaškim stazama, „turno skijanje“ ili u terminologiji Hrvatskog planinarskog saveza (HPS), „planinsko skijanje“ je skijanje izvan uređenih skijaških staza. Naravno, za to je potrebno osnovno znanje skijanja, te primjereni nivo fizičke kondicije. 

No, skrenimo malo sa uređenih staza. Kako se zove skijanje po takvim terenima?Slobodno (varijantno) skijanje

Također označava skijanje niz padinu, a uz pomoć žičare skijaš se transportira natrag na početak skijaškog spusta. Skija se izvan uređenih staza uživajući u slobodi savladavanja zasnježenih padina, no tu postoje razlike u stupnju potencijalne opasnosti. Skijati se dakle možete „po cijelcu“ (neugaženom snijegu), ali u neposrednoj blizini skijaške staze. U slučaju nezgode, pomoć može stići u vrlo kratkom vremenu, a potrebna dodatna oprema je minimalna.

Sasvim nešto drugo je skijaška tura koja počinje sa vrha padine na koju stižemo uz pomoć žičare, a spust je po terenu koji je daleko od uređenih staza. Ako je takva tura duga više kilometara, sa velikom visinskom razlikom i ako je još u području ledenjaka sa mogućim ledenjačkim pukotinama, stvar je daleko ozbiljnija i zahtjeva dodatnu opremu, znanje i/ili iskustvo.   Viši stupanj slobode kretanja postiže se uz pomoć snježnih traktora (popularni „ratrak“), helikoptera, te padobranskog krila. Uvriježeni termin je „free - ride“, tj. ovdje bismo mogli usvojiti naš termin „varijantno skijanje“.

Kod odlazaka na planinu uz pomoć skija bez transportnih naprava, fokus više nije samo spust niz zasnježenu padinu već i uspon. To su cjelovite planinarske ture koje mogu biti kratke - od nekoliko sati pa sve do više dana. Termini za tu aktivnost su: planinsko skijanje, turno skijanje, planinarsko skijanje ili ski-mountaineering, a značenje im je jako široko - od obiteljskih izleta po blagim terenima do skijaškog spusta sa vrha Mt. Everesta. 

Vrste "dasaka"

Spomenimo još i načine skijanja bez obzira je li to po uređenim stazama ili izvan njih iako se snowboarderi nikad ne bi složili sa terminom "skijanje" ;-):

• skijanje na običnim skijama
• snowboard
• split - snowbord
• telemark

Za svaku od navedenih inačica postoje i natjecanja.Opasnosti

Turno skijanje nosi potencijalne opasnosti. Kako se radi o kretanjima u planini u zimskim uvjetima, ovdje navodimo skraćeni podsjetnik za sve koji se namjeravaju baviti time:

OBJEKTIVNE OPASNOSTI 

• vremenski uvjeti - niske temperature, vjetar, magla, zračenje sunca
• snježni uvjeti - otežano kretanje, lavine, ledenjačke pukotine
• nadmorska visina (najčešće iznad 3500 m)

SUBJEKTIVNE OPASNOSTI:

• fizička (ne)pripremljenost
• nedostatak opreme
• loša i neodgovarajuća oprema
• nepoznavanje nužnih vještina za kretanje po planinama
• nepridržavanje osnovnih pravila o sigurnosti
• nepoznavanje opasnosti

Lavine

Za turno skijaše bez sumnje su najveća opasnost lavine. Edukaciji o lavinama treba posvetiti posebnu energiju i vrijeme. Za razine opasnosti od lavine postoji pet nivoa koji su opisani u evropskoj skali opasnosti (od lavina): European Avalanche Danger Scale, odnosno istovrijedna skala za sjevernu Ameriku: North American Public Avalanche Danger Scale. U razvijenim skijaškim centrima na skijalištima su obično izvješene zastave koje označavaju trenutno stanje lavinske opasnosti. Tako u slučaju da je na nekom području objavljena lavinska opasnost razine 5 - nemojte skijati izvan uređenih staza i nemojte odlaziti na planinarsku skijašku turu.

U Hrvatskoj se u slučaju nezgode poziva univerzalni broj 112 za sve moguće nezgode. Isto vrijedi i za Sloveniju. Više detalja o mogućim načinima poziva u pomoć možete saznati kroz preporučenu dodatnu edukaciju.

Edukacija

Da biste se sigurno kretali po prirodi, morate o tome nešto i naučiti. S obzirom na temu, preporučili bismo sustav edukacije HPS-a koji se provodi kroz škole koje organiziraju planinarska društva. Za osnovna znanja za kretanje u prirodi, za početak bi bilo korisno proći Opću planinarsku školu.

Dodatna znanja i kompetencije moguće je steći kroz zimsku alpinističku školu (kojoj mora prethoditi ljetna alpinistička škola), te ledenjački tečaj. Neka planinarska društva poput PDS „Velebit“ iz Zagreba provode ledenjačke vikend seminare, te „Lavinski dan“. Također, planinarska društva organiziraju i visoko-gorske škole koje u programu imaju predviđene ture ili vježbe za kretanje po terenu koji je izložen lavinama, s obzirom da je jedna od najvažnijih vještina koju treba usvojiti svakako rad sa lavinskim primo-predajnikom.

Imajte na umu

Vodeći računa o sigurnosti turnih skijaša KPS HPS preporučuje da ukoliko ste turno skijaš bilježite svoje ture, tj. evidentirajte ove podatke: datum, područje (planina), nadmorska i relativna visina uspona/spusta, najviši nagib padine te osobe u grupi. 

Ako nemate dovoljno znanja ili se ne osjećate dovoljno sigurni za određeni skijaški spust ili turu, možete angažirati educiranog planinskog/gorskog vodiča koji će vas uputiti na koji način ćete se pripremiti, koju opremu trebate uzeti, te će se na kraju zajedno sa vama skijati.

Oprema

Teško je zamisliti turnog skijaša koji skija izvan uređenog skijališta, pogotovo na lavinoznom terenu, a da skija bez najnužnije opreme. Za skijaše koji poduzimaju cjelovite planinarske ture nužna je sljedeća oprema:

• turno-skijaške pancerice - omogućavaju hodanje i penjanje kada su u “otključanom” modu, a za spuštanje se “zaključavaju” 
• skije za turno skijanje – u pravilu su tvrđe
• turni vezovi - za penjanje, vezovi su u “otključanom” modu pri kojem se peta odiže za lakše hodanje, dok se za spust vez zaključava u mod u kojem je peta fiksirana za skiju (kao kod klasičnih skija)
• krzna za skije za kretanje uzbrdo („cucki“) - lijepe se na skije i prilikom hodanja uzbrdo ne dopuštaju skiji da klizi unatrag, a za spuštanje se odlijepe sa skije. Moderni “cucki” više nisu od umjetnog krzna, već silikonski.
• teleskopski skijaški štapovi (preporučivo, ali mogu i obični)
• ledorezi za uspinjanje po vrlo tvrdom snijegu - dereze za skije,  za svaki vez postoje odgovarajući ledorezi za različite širine skija
• skijaška kaciga
• skijaške naočale sa dvostrukim „staklom“

I posebno važno: „lavinski trojček“:

• lavinska sonda (dužine od 220 do 320 cm)
• lopata za snijeg - rastavljiva
• lavinski primopredajnik (LPP) - elektronički uređaj za detekciju zasutog u lavini

Dodatak za kretanje po ledenjacima:

• Cepin, dereze, penjački pojas i komplet za izvlačenje iz ledenjačke pukotine

Za turne skijaše koji se intenzivno skijaju po terenu izloženim lavinama i koji si to mogu financijski priuštiti za preporučiti je naprtnjača sa "zračnim jastukom".

Oprema koju turni skijaš treba ponijeti na turu:

• ruksak volumena 30-40 litara. Ako nabavljate novi ruksak, izaberite onaj za turno skijanje.
• topla odjeća koja uključuje vjetrovku od materijala koji „diše“ („goretex“ ili slično) i veston 
• komplet prve pomoći koji uključuje astrofoliju
• zaštitne sunčane naočale
• krema za zaštitu kože od sunčevog zračenja, obavezno sa (provjerenim!) visokim UV faktorom
• zaštitna krema za usnice
• rezervne tanke rukavice i kapa (sintetika koja se brzo suši ili svila) te buff
• kompas
• geografska karta područja u koje se ide
• džepni nož
• čeona baterija
• vodič (knjiga) za područje u koje namjeravate poduzeti turu - ili ispis internet stranice na kojoj je opisana tura

Mnogi skijaši koriste pametne telefone kojima se gotovo sve informacije o vremenskim i snježnim uvjetima, te geografske karte područja mogu dobiti „online“. Mudro je sve potrebne informacije prikupiti prije samog izleta i na temelju toga izabrati turu. No imajte na umu da se telefon može izgubiti, da se baterija može isprazniti ili da su vremenski uvjeti takvi (snijeg, jak vjetar, gusta magla …) da je upotreba telefona jako otežana ili nemoguća, pogotovo za korištenje golim prstima. Preporuča se ponijeti rezervni akumulator za punjenje mobitela, te (papirnatu) geografsku kartu i kompas. Sve to iz sigurnosnih razloga.

Koje skije i vezovi?

Za turne skijaše početnike predlažu se skije srednje kategorije tvrdoće. Skije za turno skijanje trebaju biti lakše radi nošenja na leđima. Iskusni skijaši će ionako odabrati tip skija i visinu shodno svom načinu skijanja. Najaktivniji će vjerojatno nabaviti i više pari skija - za različite vrste terena ili snježnih uvjeta. Krzna za skije (cucki) se nabavljaju prema širini i obliku skija. Moguće je također uzeti i univerzalnu veličinu pa odrezati višak.

Turne vezove izaberite prema sljedećim kriterijima: način skijanja, težina veza (pogotovo za natjecatelje), mogućnost jednostavnog postavljanja na skije („step-in“), mogućnost dodavanja stopera i ledoreza, te naravno cijena.

Dodatni dijelovi opreme za turno skijanje su stoperi i ledorezi. Stoperi su posebno korisni za turno skijanje u dubokom snijegu jer omogućavaju zaustavljanje skije na mjestu pada skijaša. Više puta se dogodilo da skijaš koji je pao, traži skije koje su zakopane duboko u snijeg. Ledorezi su vrlo korisni kod uspona na skijama po vrlo tvrdoj snježnoj padini. Skijašima koji se bave isključivo varijantnim skijanjem (free-rideom), tj. samo skijanjem niz padinu, ledorezi ne trebaju.

Kuda i s kime otići na skijašku turu?

Hrvatska planinarska zajednica kroz planinarske udruge, posebno kroz alpinističke odsjeke i visokogorske sekcije u planinarskim društvima, ima protok informacija na temelju kojih se zainteresirani turni skijaši mogu povezati i organizirati skijaški izlet.

Posebna ciljana skupina za turno skijanje su oni planinari koji su se uključili u HGSS. Oni su po svom djelovanju pripremljeni za kretanje po svim terenima i u svim vremenskim uvjetima, osobito zimi na skijama. Ako znate nekog iz HGSS-a, možete lako doći do mogućih partnera za turno skijanje. U svakom slučaju konzultirajte www.hps.hr sa adresama pojedinih planinarskih društava  i www.hgss.hr, te stranice pojedinih HGSS stanica.

Osigurajte se!

Kada se ide na skijanje ili skijašku turu, razumno je uzeti osiguranje od nezgode. Za skijanje po uređenim skijaškim stazama vrijedi uobičajeno putno zdravstveno osiguranje. Za varijantno skijanje („free-ride“) i za planinarske skijaške ture  osiguravatelj ne bi uvažio ovakvu policu osiguranja.

Članovi planinarske organizacije uz plaćenu godišnju članarinu imaju policu osiguranja za slučaj nezgode tijekom bavljenja planinarskim aktivnostima. Nažalost to nije slučaj za turno skijanje. Identična stvar vrijedi i za članove PZS.   

Zbog toga se preporučuje da se turni skijaši osiguravaju u Austrijskom alpinističkom klubu kroz godišnju članarinu koja omogućava brojne pogodnosti i za širi krug osiguranih aktivnosti u planinama. Način učlanjenja u AAC vrlo je jednostavan kroz internet stranicu kluba, uz plaćanje kreditnom karticom https://aacuk.org.uk/ .

Zanimljiva područja za turno skijanje

Klimatski uvjeti i konfiguracija hrvatskih planina uz nadmorske visine ispod 1700 m uvjetovali su da su u Hrvatskoj mogućnosti za turno skijanje skromni. To je razlog da se do sada nije pojavio niti jedan vodič za turno skijanje u pisanoj formi. No kako mogućnosti ipak postoje, bilo bi vrijedno izraditi turno-skijaški vodič za Hrvatsku.

Ljubitelji vikend - turnog skijanja iz sjeverne i srednje Hrvatske usmjereni su na slovenske Alpe, Štajersku, Korušku i Južni Tirol. Za one iz srednje i južne Dalmacije bosansko - hercegovačke planine su znatno pristupačnije - primjerice Čvrsnica i Prenj. Jedna od najatraktivnijih planina za skijanje i turno skijanje na Balkanu je i Šar planina u Makedoniji /Kosovu. 

Uobičajeni tjedni skijaški aranžmani omogućavaju hrvatskim „free-ride“ skijašima pristup u sve zanimljive alpske centre. Spomenut ćemo one najpoznatije: Chamonix, Alagna, Les Deux Alps sa La Grave-m, Dolomiti...

Dakako, višednevna cjelovita turno-skijaška pustolovna putovanja vrlo su popularna u alpskim zemljama, korištenjem sustava planinarskih domova gdje se na kraju svakog skijaškog dana noći u drugom domu. Bez sumnje je najpoznatije takvo alpsko putovanje Haute Route - skijaška tura od Chamonix-a do Zermatt-a (ili u obrnutom smjeru).

 Za prave turno-skijaške “šmekere“ i pustolove, prave poslastice su ekspedicije u visoke planine ili vrlo usamljena područja. Jedan od najjednostavnijih ciljeva je svakako najviši vrh Evrope: Elbrus, 5641 m, u Rusiji.

Kratice:

HPS Hrvatski planinarski savez

KPS HPS Komisija za planinsko skijanje Hrvatskog planinarskog saveza

PD Planinarsko društvo

HPD Hrvatsko planinarsko društvo

PDS „Velebit“ Planinarsko društvo sveučilišta „Velebit“

ISMF International Ski Mountaineering Federation

HOO Hrvatski olimpijski odbor

HGSS Hrvatska gorska služba spašavanja

ZGVS Združenje gorskih vodnikov Slovenije

IFMGA International Federation of Mountain Guides Associations

PZS Planinska zveza Slovenije

AAC Austrian Alpine Club

Tekst: Vladimir Mesarić, Instruktor planinskog skijanja HPS-a, instruktor alpinizma HPS-a, instruktor HGSS-a, gorski vodič Združenja gorskih vodnikov Slovenije (ZGVS) sa međunarodnom licencom (IFMGA / UIAGM)