Iako se na prvi pogled možda čini lakše zbog manjeg opterećenja srčano-žilnog i dišnog sustava, trčanje nizbrdo predstavlja velik napor za mišiće. Razlog tome je što za razliku od trčanja po ravnom, koje uzrokuje koncentričnu kontrakciju mišića (skraćivanje mišića), trčanje nizbrdo uzrokuje ekscentričnu mišićnu kontrakciju (izduživanje mišića) što uzrokuje velik broj mikro oštećenja i pojačano nakupljanje mliječne kiseline u mišićima, što dovodi do ubrzane pojave umora. Zbog toga trkači u šali često znaju reći da je nizbrdica 'tihi ubojica'. Pozitivni učinci trčanja nizbrdo na pripremljenost trkača su mnogobrojni. Najbitnije je spomenuti utjecaj na snagu mišića nogu, koordinaciju, razvoj aerobnih i anaerobnih sposobnosti organizma te toleranciju na mliječnu kiselinu koja se javlja kao metabolički produkt mišića prilikom mišićnog rada. Kao i kod svake druge aktivnosti, kod uvođenja trčanja nizbrdo u trenažni proces bitno je to činiti postupno zbog povećanog opterećenja na koljena i ostale dijelove pokretačkog sustava čovjeka, te potrebe organizma da se privikne na novi način aktivacije mišićnog sustava. Preporučljivo je da se primjenjuje na šumskim stazicama ili nekom drugom tipu podloge koji je 'mekši' od asfalta. Isto tako, bitno je paziti na pravilnu tehniku trčanja kod koje bi trebalo pripaziti da trup bude uspravan i blago nagnut prema naprijed. Doskok treba vršiti na sredinu stopala, a koljena trebaju biti malo pogrčena kako bi mogla bolje apsorbirati sile koje nastaju kao posljedica trčanja nizbrdo i omogućiti bolji ravnotežni položaj trkača. Trkač bi trebao skratiti korak i kontrolirano iskoristiti gravitacijsku silu koja mu daje ubrzanje i olakšava trčanje.

Bez obzira na bolne 'upale mišića' koje se pojavljuju kao posljedica trčanja nizbrdo, jako ga je bitno uvrstiti u trenažni proces. Ono će utjecati na povećanje kondicijske pripremljenosti trkača što će utjecati na poboljšanje sportskih rezultata kako u brdskom trčanju tako i u trčanju po ravnom

Tekst: Domagoj Galkowski