Karla je u austrijskom Bad Blumau u srpnju ove godine nastupila na Svjetskom prvenstvu Ultra triple Ironman, odnosno na trostrukom Ironmanu i opisala nam svoje "triple" iskustvo...

PLIVANJE – 11,4 km

Sa prijateljicom Biljanom Cmrečki koja mi bila suporter, stigla sam u Bad u četvrtak. Postavile smo naš kamp, te odradile prijavu i tehnički sastanak. Start utrke bio je već u petak ujutro, a plivalo se ukupno 11,4 km u bazenu, što je iznosilo 546 dužina x 25 m. Ja sam jedina plivala bez neoprenskog odijela i u komadu, bez stajanja. Natjecatelji inače često uzimaju pauze radi rehidracije i uzimanja raznih energetskih dodataka. Meni je za tih 11,4 km trebalo 4:06:40.

BICIKL – 540 km

Nakon plivanja sjela sam odmah na bicikl, na kojemu me čekalo 540 km, što je iznosilo 200 krugova po 2.7 km. Krenula sam po suncu, a zatim ušla i u nevrijeme sa olujom i tučom. Bez obzira na to, svi smo vozili bez stajanja. Zima mi je, ali kaj sad? Smiješna anegdota s te dionice dogodila se kad je Biljana, moja podrška na utrci, pored sve hrane, kave i svega što mi je pripremala morala na brzinu spakirati sve te stvari u auto, a ja ju u prolazu pitala: "Čuješ, a slikaš ti kaj?" na što mi je Biljana samo dobacila: "Pa baš i nemrem jer već 3 vure držim tendu da ne odleti u kuruzu!".

Navečer nam je srećom stiglo pojačanje, Josip Šopar i Nikola Podhraški te je sve dalje bilo kao po špagi. Sa stajanjem za hranu i par grijanja u vreći i šatoru, trebalo mi je 26:34:29.

TRČANJE - 126 km

Nakon bicikla priuštila sam si ručak, tuširanje i krenula odmah riješiti prvi maraton. Mislim si, ma kaj mi može maraton? Rasturila ga, kao da cijeli dan nisam ništa radila. U drugom maratonu, kako je pala noć krenuli su standardni problemi, poput "ne vidim" i "spava mi se". Stoga odlučih odspavati sat vremena, nakon čega me Biljana probudila i doslovce potjerala dalje. Trčala je i hodala ispred mene cijelu noć, zabavljala me i nasmijavala, jedva sam ju mogla stići. Doslovce sam hodala zatvorenih očiju i samo čekala da padnem u baru pored. Oko 5 ujutro Biljaninu ulogu preuzeli su dečki, te je par krugova sa mnom trčao Josip, a zatim par Nikola.

Ušla sam i u treći maraton. Kroz dan mi teško padala vrućina i 36 stupnjeva te sam ledom pokušala ohladiti glavu i tijelo, cuclajući ga i stavljajući u majicu. Moji muški suporteri mislili su da sam luda, kada sam im najavila da se čuvam za sprint zadnjih 15 km. Jedino je Biljana, koja me i inače prati, znala jako dobro kako funkcioniram... Zadnjih par krugova organizatori su pustili moju omiljenu pjesmu "Računajte na nas - Zaklonišče Prepeva", te ja polako divljam, najjača sam!!! Odradila sam i taj sprint i nakon ukupno 56 sati, 53 minute i 46 sekundi sretna i ponosna ulazim u cilj. Veselju nema kraja! Za 126,6 km trčanja trebalo mi je inače 25:10:02. A kako smo na kraju nastupile samo tri žene, jer su ostale odustale par dana prije utrke, osvojila sam i brončanu medalju. Ja amaterka, treća žena na svijetu!

Ako pogledam iz perspektive kada je utrka već bila iza mene, zapravo je sve nekako prošlo bezbolno, uz puno zabave i smijeha i puno lakše nego prošle godine. Od ozljeda sam zaradila jedino žuljeve. Naravno, bez moje pratnje koja je dala sve od sebe, ne bi išlo. Tako su bili uigrani kao da to rade već godinama. Hrana, masaža, trčanje, bodrenje... Bili su najbolji!

Karla Čović, 1977, Varaždin, prof. kineziologije    

do sada završila :

• 10 x Ironman distanca
• 5 x dvostruki Ironman
• 2 x trostruki Ironman

Tekst i fotke: Karla Čović