Podsjetimo, Hrvatski biciklistički savez je 15. listopada 2015. godine donio Pravilnik o rekreativnim biciklističkim događanjima u kojem je između ostaloga definirao i iznose taksi koje u slučaju organizacije događanja moraju platiti organizatori istih.

Kako se navodi u peticiji, koju je do dana objave našeg članka podržalo više od 300 osoba, a koju je u ime biciklističkog kluba Poreč objavio Bojan Horvat, predsjednik kluba, najveći problem uistinu je iznos sporne takse. Naime, Horvat tvrdi da trenutno u Hrvatskoj nitko nema koristi od bavljenja MTB-om, dapače organizatorima biciklističkih događanja javljaju se samo novi troškovi. Potpisnici peticije navode i da ih ljubav prema sportu, odnosno biciklizmu, zahvaljujući Pravilniku Hrvatskog biciklističkog saveza košta sve više. Najavljeno je kako će organizatori peticije istu uputiti Hrvatskom biciklističkom savezu do početka ožujka, a ujedno će tražiti i ukidanje spornog Pravilnika

Sve navedeno, ali i više od 60 komentara klubova i pojedinaca na peticiju bili su dovoljan razlog da porazgovaramo sa prvim čovjekom našeg biciklizma.

"Peticija je besmislena i potpuno promašena. Naime, biciklistički klub Poreč više nije član Hrvatskog biciklističkog saveza obzirom su sami zatražili ispis iz članstva, a s druge strane postoji jednostavan i legitiman način za sudjelovanje u izmjenama bilo kojeg dokumenta u Hrvatskom biciklističkom savezu kroz direktan kontakt ili putem regularnog tijela. No, za to morate biti član HBS-a." započeo je Martin Čotar te dodao da je prilično vjerojatno da izuzev par ljudi, ostalih tristotinjak potpisnika peticije nemaju niti osnovna saznanja o sadržaju novog Pravilnika radi kojeg se i pokrenula peticija, ali niti o sadržaju novih zakona o udrugama, o sportu, o računovodstvu udruga ili o problemima koje Pravilnik rješava.

"BK Poreč, odnosno Bojan Horvat kao predsjednik kluba osobno, pokrenuli su platformu za neutemeljeno, deplasirano vrijeđanje i klevetanje ljudi koji gotovo svi redom volontiraju u Savezu, troše goleme količine vremena da nepravilnosti u Savezu dovedu u uređeno stanje i potaknu daljnji razvoj biciklizma. Nazivati takve ljude mafijom, uhljebima (?!), beskorisnima - najblaže rečeno je neukusno!" napomenuo je Čotar te dodao kako se već niz godina u Hrvatskom biciklističkom savezu vode intenzivne rasprave o tzv. „divljim utrkama i ligama“ koje su, prema njegovim riječima, na rubu regularnosti.
Čotar je svoje tvrdnje dodatno pojasnio: "Naime, prema UCI-ju licencirani biciklisti ne smiju nastupati na utrkama izvan UCI sustava i sustava kalendara nacionalnih saveza, dakle sustava HBS-a u našem slučaju. Ovo pravilo može se manje ili više rigorozno provoditi. No, problem nastaje kada se u cijelu tu priču umiješa konkretan (financijsko-materijalni ili sličan) interes ili kada se dogode situacije koje su u koliziji s pravilnicima saveza ili nekih zakona (ozljede, osiguranja, odgovornost, nivo kvalitete). Masovne „ležernije“ utrke i događanja, poput rekreativnih utrka ili biciklijada, ključne su za popularizaciju i omasovljenje biciklizma, a zimsko-ljetne lige su izvrsne priče koje svakako treba održati i razvijati po cijeloj Hrvatskoj! Međutim, sve je veći broj raznih manifestacija u biciklizmu koje su izvan regularnog sustava natjecanja, uglavnom po pitanju vlastite odgovornosti, ali s jasnim namjerama da zadrže sva „prava“.

Čotar smatra kako je kvaliteta usluge po pitanju ponajprije sigurnosti i označavanja trase, kvaliteta sudačke i timing komponente (prijave, liste, evidentiranje, rezultati…), a zatim i za ostale slične „usluge“ - uglavnom na jako niskom nivou. Smatra i kako slične utrke počinju imati značajan broj sudionika što povećava rizik od ozljeda ili nesreća te postavlja nove zahtjeve pred organizatora, a osim toga počinje se pojavljivati naplata startnine i to u značajnim iznosima. Ističe kako je sve veći broj natjecatelja (čak i licenciranih u Hrvatskom biciklističkom savezu) te njihovih klubova koji su ovakve utrke počeli u javnosti reklamirati kao službene, čak i međunarodne utrke. Ova komponenta iznimno je bitna u cijeloj priči jer su ovakvi klubovi i pojedinci na temelju tih nastupa i „rezultata“ počeli dobivati značajna sufinanciranja od jedinica lokalnih samouprava. Tim postupkom vrši se manipulacija javnosti i zajednice, neosnovano priskrbljuje direktna financijska korist, a direktno se šteti svim onim klubovima koji se regularno natječu u sustavu saveza i prijavljuju svoje utrke u istome. Naravno, na „pravoj“ utrci je teže ostvariti rezultat zbog stvarne konkurencije te time takvi „regularni“ klubovi gube podršku zajednice i financiranja.

"Sve rečeno direktno, i vrlo negativno, utječe ne samo na moral djelatnika u klubovima, već i na egzistenciju Saveza i njegovog sustava, dakle i na sve klubove članove HBS-a. Štoviše, potiče klubove da i oni sami počnu djelovati na sličan način." smatra Čotar te ističe "Ovaj sustav po nama je trenutno jedini koji može omogućiti da se na istom natjecanju spoje licencirani i nelicencirani biciklisti, da utrka bude organizirana po minimalnim potrebnim standardima natjecanja te da se organizatore potakne na prijavu utrka u sustav HBS-a, čime se pojačava kalendar HBS-a, potiče razvoj sudačkog segmenta HBS-a, omogućava i licenciranim natjecateljima da sudjeluju, a konačno - omogućava i njima samima bolju promociju manifestacije".

Čotar dodaje "Ovime se olakšava i priča s jednokratnim licencama, što je veliki problem organizatorima manifestacija, a gotovo je nemoguće spojiti te formalne zahtjeve sa spontanim događanjima i spontanim prijavama na licu mjesta (netom prije starta), što je glavno obilježje rekreativnih manifestacija. Smatramo da smo Pravilnikom i ovaj problem riješili, ili bar olakšali."

Prema riječima Čotara, Hrvatski biciklistički savez je tijelo koje je primarno usmjereno na natjecateljski biciklizam, pored rekreativnog, edukativnog, razvojnog segmenta. Ovim putem savez će uprihodovati dodatna sredstva, a iz ovakvih utrka će izniknuti mnogi novi biciklisti, pa im savez mora omogućiti čim bolji razvoj, utrke, tretman... Novac uprihodovan ovakvim putem (kroz rekreativna događanja) moći će se uložiti upravo u te primarne potrebe HBS-a i hrvatskog biciklizma.

Martin Čotar na kraju razgovora se osvrnuo i na iznos taksi koji je po njegovim riječima smiješan - kuna po sudioniku, posebice imajući na umu sve rečene pozitivne strane Pravilnika.

Hrvatski biciklistički savez je prema njegovim riječima direktno zbog ovog Pravilnika potakao i pomaže u organizaciji četiri (!) nova tečaja za suce – 2 za MTB i 2 za cestu, ukupno 40+40 polaznika. Toliko kandidata u HBS-u nije bilo ukupno u zadnjim godinama. Imajući na umu tečajeve koji su potaknuti i održani prošle, te su u pripremi za proljeće 2016., više će sudaca biti postavljeno na noge u zadnjih 15 mjeseci nego u zadnjih 10 godina. Čotar je uvjeren kako će većina sudaca na zimskim i ljetnim ligama raditi besplatno ili za puko pokrivanje troškova, dakle bez naknade!

Bilo kako bilo, nakon poprilično mirnog razdoblja i preuzimanja Hrvatskog biciklističkog saveza od strane Martina Čotara i nove garniture, ponovno nam očito slijedi burno razdoblje.

Opravdano ili ne, zaključak je na vama!

Photo: privatni album Martina Čotara