Kako smo ovu utrku posljednje dvije godine pratili samo kroz objektive fotoaparata i sa pojedinih punktova do kojih smo dolazili isključivo autom, bili smo prilično "nabrijani" uoči posjete Rapca i prolaska cijele staze biciklima sa dečkima iz Valamar Riviere.

Utorak popodne, bajkovi na krov, mi ispod njega, na zvučnicima našeg Volva trešti Magazin i pjesma Put putujem...i vozimo u smjeru Rapca! Strateški je plan bio stići dovoljno rano popodne da već i prvi dan stignemo voziti. Kako se strateški plan odvijao prema planu, nešto prije 18 sati već smo bili na biciklima. Obzirom na količinu raspoloživog dana do zalaska sunca krenuli smo u obilazak najkraće staze, one od 25 km. I to u suprotnom smjeru. To je značilo uspon od otprilike 7 kilometara po prilično tehničkom makadamu, sve do mjesta Mali Kosi. No čim je s prvim svladanim usponom počeo pucati pogled na more, naš je inspektorsko-fotografsko-snimateljski zadatak došao u prvi plan, te do Malih Kosa to popodne naravno stigli nismo!

Spustivši se natrag do Rapca prije mraka pažnju nam je privukao Bike skill park na kojem smo zavrtili bezbroj krugova. Nađete li se ikad tamo obavezno ga isprobajte. Mi još danas nismo zaključili da li je bilo zabavnije uzbrdo ili pak nizbrdo. 

Srijedu smo isplanirali provesti na biciklima od jutra do mraka, pa smo na doručku bili među prvima. Na(do)punili smo glikogenske zalihe na način kako to samo Hrvati znaju kad se nađu pred švedskim stolom i požurili na dogovor s našim prijateljem i današnjim vodičem, Robertom iz Bike Centar Rabac.

Iako smo iz Zagreba dovukli svoje "pile" čak trojica nas odlučila su se za e-bicikle koje smo vrlo brzo iznajmiil u Bike Centru Rabac. Napunjeni full suspension Cube bicikli samo su čekali staze koje smo im ubrzo i pokazali! Za divno čudo bicikli su izdržali najzahtjevniju stazu od starta do utičnice. Međutim, valja istaknuti da ih nismo koristili u pravom smislu riječi. Naime, na Eco modu koji nudi najmanju asistenciju agregata, baterija može izdržati upravo toliko koliko nam je trebalo.

Plan je bio proći najdužu stazu od 60 kilometara koja nudi 1400 metara nadmorske visine i to ovoga puta u pravom smjeru. Kako je trasa ove godine izmijenjena u odnosu na prošlu i kao takva ni Robertu baš u cijelosti poznata, must have gadget danas, uz fotić i kameru, bio nam je GPS. Od starta u Rapcu, krenuli smo asvaltnom cestom u smjeru Labina i naravno, uzbrdo.

Vozeći se tako uz par fantastičnih pogleda nakon otprilike 7 kilometara popeli smo se i do starog grada Labina. Kako se ispod samih zidina grada prostire prekrasan park u šumici sa strmim single trail puteljcima na kojima se svojevrsno vozio i cross-country, morali smo se zadržati neko vrijeme igrajući igru "tko će najatraktivnije proći zavoj". Sve je to naravno zabilježila i naša kamera pa najzanimljivije dijelove možete vidjeti i u najavnom video materijalu.

Stari nas je grad zadržao neko vrijeme na kavi i opskrbio zalihama vode koje su prebrzo nestale gaseći plamen zapaljen hranom sa švedskog stola spomenutog u tekstu ranije.

Dalje nas je put vodio malim i ne previše prometnim cesticama, tako da nam za prolazak gotovo pola staze i svega 1/3 visinske razlike nije trebalo previše vremena. Ambiciozno smo stoga nastavili dalje prateći track najduže trase, iako nam je snimanje i fotkanje terena uzelo dosta vremena.

Nekako se tada počela mijenjati i konfiguracija terena, pa je asvalt u potpunosti zamijenjen tehničkim makadamima, tehničkim single trailovima i općenito sve nečim tehničkim. Osim toga, trebalo je uz sve to svladati još i one preostale 2/3 visinske. Naravno, tehnički!  U tom smo stilu odradili sljedećih 20-ak kilometara i još uživali u livadama, šumskim tunelima, kamenitim usponima i spustevima koji su se sve do Skitače i natrag do Labina križali čineći naš GPS trag poput kakvog DNK lanca.

Mahnuvši još jednom starom gradu, nastavili smo se boriti s tehnikalijama i usponima koji su se u ovom dijelu staze baš zagustili. Pri tome se onog asvaltnog dijela s početka obilaska gotovo više i nismo sjećali. Glumeći papa Štrumpfa, Roberto nam je za svaki sljedeći uspon obećavao da je taj sad stvarno zadnji i da Mali Kosi samo što nisu.

No kako svakom brdu ipak jednom dođe kraj, tako je i ovom našem došao. U već kasno poslijepodne osmjehnuli smo se tabli na ulasku u Male Kose i odjurili prilično grubim i zahtjevnim makadamom nizbrdo koliko god je išlo.

Viđenje staze jednog vozača/natjecatelja

Staza je poprilično brza i nije tehnički prezahtjevna. Početak same staze i strmog cestovnog uspona neće biti po svačijem ukusu, ali za one spremne na natjeravanje taj dio pruža priliku za zagrijavanje i kasnije bijeg od konkurencije.

Za one ambiciozne i sklone precjenjivanju početak staze može biti poprilično ne motivirajući i koban. Kada se uđe u šumu sve odmah izgleda ljepše... tvrda zemlja, fiksno kamenje, trava, pogledi na more... sve navedeno daje priliku za istinsko uživanje.

Usponi su s malim promjenama nagiba i nisu nagli, iako su u par navrata tehnički zahtjevniji i naporniji. Uglavnom, sve je vozljivo i malo je prilike za guranje. Par singlica daje priliku za uživanje u tehniciranju prilikom spusta. Na stazi također nema velikih zavoja, rupa ili pak velikog kamenja. U slučaju kiše biti će potrebno malo više pažnje posvetiti na vožnji po glatkom kamenju. Isto tako trebati će se koncentrirati na oznake jer staza često izlazi na cestu te krivuda lijevo ili desno. Na stazi je puno skretanja i križanja pa je potrebno ostati koncentriran, osim ako ne želite napraviti višak kilometara.

Ako ne lovite rezultat možda je dobro ostati nekoncentriran i uz dodatne kilometre dodatno uživati! Konfiguracija terena na stazi je šarolika ali valja napomenuti da bušenje guma može biti česta pojava, prije svega zbog oštrog kamenja. Valja stoga odabrati dobre gume, odrediti dobru razinu tlaka u njima i sa sobom ponijeti zračnice ili pak alat za krpanje gume za svaki slučaj!

Na kraju, Biker inspektori svim dnevnim rekreativcima preporučaju srednju stazu, odnosno onu od 35 kilometara! Duža ipak ima nekoliko segmenata na kojima bi mogli posustati. Ako ne želite testirati svoju izdržljivost, već uživati, srednja staza je idealna, a sačinjena je od manje-više svih važnijih i zanimljivih segmenata.

Kratka staza je za sve one koji žele potpuno opušteno voziti utrku uz zanimljive tehnikalije i prekrasne poglede. Sve u svemu Biker inspektori su još jednom kući stigli zadovoljni... odlična vožnja, predivan krajolik, zanimljiva staza, srca puna...

Vidimo se u Rapcu za par dana!

Photo: Biker