Teško je biti objektivan kad su u pitanju vlastita djeca, obitelj ili pak prijatelji međutim ovoga puta to je nemjerljivo lakše obzirom u organizaciju utrke nisam bio uključen niti najmanje pa mogu otvoreno komentirati rad Biker ekipe koja se po prvi puta upustila u organizaciju utrke ovakvog tipa. Za razliku od svih ostalih članaka, zaključak u ovom članku valja staviti odmah na početku, Sutivan je povukao pravi potez kada je ovaj maratonski dragulj prepustio u ruke Biker ekipe. No, krenimo ipak redom.
Svi oni koji imalo prate MTB scenu u Hrvata svjesni su da u Hrvatskoj postoji nekoliko maratona koji se organiziraju izvan ili u sklopu XCM Kupa Hrvatske, kao i da se ne tako davno pojavila ekipa iz Adria Bike-a koja, doduše sada odvojeno, organizira maratone na Plitvicama, Fužinama, ali i našim prekrasnim otocima Krku, Cresu, Lošinju i Rabu. Uz neke iznimke, baš su ti maratoni i najposjećeniji maratoni od strane brdskih biciklista i rekreativaca, a isti su itekako podigli ljestvicu po pitanju organizacije utrke na viši nivo.
Biker je oko sebe okupio ekipu u kojoj su se našli vrhunski pojedinci i osobe koje žive biciklizam, ali i sport općenito. Promatramo li utrku "Uvati vitar" kroz prizmu kvalitete organizacije utrke zaključujem kako je Sutivan odabrao prave partnere.
Naime, od raspisa utrke, najava iste kroz digitalne i tiskane medije, mogućnosti prijave putem web platforme, kupnje startnog paketa koji je nudio i mogućnosti osiguravanja smještaja, ali i prijevoza na utrku, komunikacije sa natjecateljima i pravovremenim slanjem relevantnih informacija, popusta na vožnju trajektom do otoka, pa sve do bogate expo zone sa gotovo svim domaćim distributerima bicikala, dijelova i opreme te itekako atraktivno uređenog startno ciljnog prostora sve je bilo apsolutno na svom mjestu. Pridodamo li svemu navedenom i vizure samog mjesta koji i po danu i po noći fascinira svojom ljepotom ne čudi da sam već po dolasku imao osjećaj da se nalazim na uistinu posebnom mjestu. A tako je bilo.
Većina natjecatelja na otok je stigla dan ranije, točnije u petak. Naime, već tada mogao se podići startni paket i to na brodiću pored expo zone izlagača koja je već u petak popodne, prema riječima samih izlagača, opravdala svoj smisao i njihov uloženi trud. Izloženi bicikli, dijelovi i oprema itekako su bili predmet interesa okupljenih biciklista, ali i lokalnog stanovništva te njihovih gostiju. I dok su marljivi organizatori pod vodstvom direktora utrke povlačili posljednje poteze natjecatelji su se raštrkali po užem centru mjesta i vrijeme kratili razgovorom, pićem ili večerama u jednom od restorana koji su bili itekako spremni za dolazak nas biciklista.
Startni paket utrke bio je iznimno bogat, a između ostalog uključivao je odličan Specialized bidon, majicu utrke, razne prehrambene proizvode, naljepnicu profila staze, dva časopisa, maleni i praktičan ruksak Continentala, ali i natjecateljsku narukvicu koja je svoj potpuni smisao dobila na kraju subotnjeg dana.
Utrka je započela točno u 11 sati zatvorenom vožnjom uz samu obalu ali ubrzo su se sigurnosna vozila pomaknula sa strane pa su natjecatelji, posebice oni spremniji, podigli tempo vožnje. Već prema profilu staza bilo je vidljivo da će prvi dio obilježiti duži uspon na početku, ali bey obzira na to valja istaknuti kako staza dužine 38 kilometara i 835 metara uspona nije bila monotona već je dapače imala sve što staza XC maratona mora imati. Od početnog ravnijeg dijela, nešto šireg makadamskog uspona, singletrack tehničkog spusta na kojem su problema imali čak i oni sa full suspension biciklima, pa sve do nešto strmijih uspona na kojima se valjalo dobro pomoćiti ili pak onih na kojem su, prije svega zbog rastresite podloge i nagiba, problema imali i najžilaviji...jednostavno, staza je bila šarolika pa čak i meni koji ne volim duge utrke nije bilo dosadno. Završetak staze nudio je valovit teren i prekrasne stazice uz same plaže.
Inače, na utrci je bilo moguće odabrati ukupno tri dužine staze: Bonaca (op.a. 18 kilometara i 286 metara uspona), Vitar (op.a. 38 kilometara i 835 metara uspona) i Bura (op.a. 70 kilometara i 1600 metara uspona).
"Staze smo u odnosu na proteklu godinu izmijenili gotovo u potpunosti. Čak 80% staza je promijenjeno što smo učinili zahvaljujući maksimalnim naporima ali i brojnim volonterima i konkretnoj podršci Turističke zajednice Sutivan, Općina Sutivan, Supetar i Milna, ali i komunalnom poduzeću Sutivan čiji djelatnici predvođeni našim Davorom su junački podnijeli velik dio organizacijskog tereta" nakon utrke izjavio je zadovoljni Rocco i najavio kako će već iduće sezone utrka donijeti još više noviteta koji se već sada marljivo ali i pomno pripremaju i planiraju. 
Na najdužoj i zasigurno najtežoj stazi pobjede su odnijeli Paula Vrdoljak i Matjaž Budin. Slovenac Budin nakon utrke nije mogao sakriti oduševljenje utrkom te je izjavio:
"Prvi put sam ovdje, prošle godine nisam vozio utrku tako da mi je iskreno žao jer ovako lijep maraton nisam nikada u životu vozio".Budin je dodao kako su ga posebno oduševili pogledi, a pogotovo dio staze kojim su se biciklisti spuštali sa Vidove gore.
"Izdvojio sam se s Šangulinom (op.a. Robert Šangulin) i Pokupcem (op.a. Zvonimir Pokupec) odmah na početku utrke, a nakon što je Pokupec pao na spustu Šangulin i ja smo vozili zajedno sve do petnaestak kilometara do cilja kada sam na strmijem usponu dodatno pojačao i odlijepio se od njega što je bilo dovoljno za pobjedu" dodao je Budin koji je nastavio niz odličnih rezultata u Hrvatskoj koje je postizao tijekom svoje karijere.
Na stazi srednje dužine pobjede su odnijeli Josipa Papec i Marin Pejdo, a konkurencija na toj stazi bila je itekako brojna. Renata Ogrizek i Jere Lukšić bili su pak najbrži i najspretniji na najkraćoj stazi.
Po završetku utrke svi natjecatelji potražili su hlad u obližnjim ugostiteljskim objektima, expo zoni ali i na okolnim plažama gdje su se prepričavale dogodovštine s utrke. Biciklistima je, barem po mom mišljenju, pored svih dodatnih sadržaja na kraju najbitnija staza, brza obrada rezultata i hrana a ako je suditi prema tome svi zajedno svojim kućama vjerojatno su otišli zadovoljni i sretni. Feed zone su bile itekako dobro pozicionirane, a na stolu se moglo pronaći obilje proizvoda, od nekoliko vrsta voća, energetskih pločica, čokoladica, gaziranih i izotoničnih napitaka pa sve do suhih keksa.
Osim manjka pokoje strelice, koja barem meni nije prouzročila nikakve probleme, zamjerke maratonu Uvati vitar teško je pronaći. Tim više što je cjelokupna staza itekako bila "pokrivena" brojnim volonterima i osiguranjem koji su svoj posao, po mom mišljenju, odradili apsolutno besprijekorno.
Da je tome tako dovoljno govore i nasmijana lica i odlično raspoloženje koje će se u središtu Sutivana, uz obilje vrhunske hrane i živu glazbu, zasigurno nastaviti do dugo u noć. Iako nije poznato da li je netko od prisutnih "uvatio" vitar, poznato je da će mnogi "uvatiti" brojne i vrijedne nagrade na tomboli (op.a. bicikl, motorna pila, satovi...) Ja sam pak "uvatio" predivne uspomene zbog kojih ću se na isto mjesto vratiti već slijedeće godine. 
Photo: Biker
