Danas, kada  postoje zračni tuneli za mjerenje otpora zraka posebno za bicikliste, Specialized tim je izmjerio razliku od 60-90 sekundi na prijeđenih 40 kilometara, što i nije zanemarivo ako jurite za postoljem neke svjetske utrke i živite od toga. Dakle, što se otpora zraka tiče, rekreativcima to nije potrebno ;). Drugi razlog koji se često navodi su ozljede uslijed pada kada na cestovnom biciklu padnete pri velikoj brzini na asfaltnu podlogu, znate kako to izgleda. Oderane noge i ruke s velikim površinskim ozljedama. Mogućnost infekcije je velika i ako nemate dlaka, tu ste mogućnost znatno umanjili jer kraste mogu ispasti i ne zadržavaju se na koži.

Zapravo, cijela priča brijanja nogu je počela u profesionalnom biciklizmu kada su biciklisti kao i danas nakon svake utrke ili jakog treninga išli na masažu nogu radi bržeg i kvalitetnijeg oporavka mišića. Masaže su bile ugodnije i manje bolne te su maseri jednostavnije i brže odrađivali svoj posao ako je koža bila glatka i bez dlaka :D. To je ubiti glavni razlog zašto su biciklisti brijali noge, onda se uspostavilo da je bolje i uslijed površinskih ozljeda kože prilikom pada, a zatim se pojavila i tehnologija koja je mogla izmjeriti i koliko će onaj biciklista koji brije noge biti brži od onog koji to ne čini.

Nakon niza godina nekako je to postao simbol ozbiljnost i predanosti biciklizmu :), iako to ne čine svi i ne znači da zbog toga nisu dobri i jaki biciklisti, ali ovo je ušlo u neku vrstu kulture :D biciklizma. Ljudi su navikli da oni ozbiljni biciklisti to čine i neobično ih je vidjeti drugačije danas :). Ako se pitate da li biste i vi to trebali raditi, jedini razlozi koji vas mogu navesti na to je masaža, ozljede ili jednostavno jer se to radi... a da li ćete, to je vama na izbor ;).