Pitanje čimbenika osobne kvalitete života vrlo je aktualan u zadnjem desetljeću kako na području psihologije, tako i na području filozofije, socijalnih znanosti, kliničke medicine i zdravstvene zaštite kroničnih bolesnika, javnog zdravstva ali i otvorene populacije.
Danas postoji niz teorija i definicija kvalitete života te upitnika za njezino određivanje. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definira kvalitetu života kao pojedinčevu percepciju pozicije u specifičnom kulturološkom, društvenom te okolišnom kontekstu. Prema članovima International Well Being Group kvaliteta života je multi dimenzionalan pojam kojeg čine: životni standard, zdravlje, produktivnost, mogućnost ostvarivanja bliskih kontakata, sigurnost, pripadanje zajednici te osjećaj sigurnosti u budućnosti, pri čemu njeno narušavanje može dovesti i do negativnog utjecaja na zdravlje pojedinca.
U vrijeme recesije postoje realne mogućnosti da kvaliteta života ljudi bude narušena, a samim time i ugroženo njihovo zdravlje. U takvim okolnostima sve važniju ulogu ima javno zdravstvena aktivnost. Osnovna misija javnog zdravstva je omogućiti stanovništvu uvjete da budu zdravi te im dati znanstveno utemeljene preporuke kako unaprijediti kvalitetu života i zdravlje. S obzirom na višegodišnje iskustvo u korištenju bicikla i subjektivnog osjećaja nakon njegovog korištenja, grupa autora (Lovretić, Vuletić, Benjak) odlučila je provesti studiju s hipotezom da redovito korištenje bicikla pozitivno utječe na kvalitetu života.
Cilj studije je bio komparirati samo procijenjenu kvalitetu života između neaktivnih osoba i osoba koje voze bicikl tri i više puta tjedno te na taj način utvrditi povezanost između ovog tipa tjelesne aktivnosti i osobne dobrobiti i kvalitete života. U istraživanje je bilo uključeno 108 osoba koje su se koristile biciklom tri ili više puta tjedno dulje od pola sata dnevno radi transporta ili rekreacije te 100 osoba, u okviru kontrolne grupe, koje su manje tjelesno aktivne od tri puta tjedno ili nisu uopće tjelesno aktivne. U istraživanju je korišten upitnik „Personal wellbeing index“ autora Roberta A. Cummins-a i International Well-being Group.
Metodološka utemeljenost koja je pratila razvoj PWI-a uz dobre metrijske karakteristike indeksa te njegova pozitivna internacionalna reputacija razlog su usavršavanja navedenog indeksa u ovo istraživanje. Istraživanje je provedeno u suradnji s udrugom civilnog društva „Zelena akcija“, Hrvatskim biciklističkim savezom, biciklističkim klubom „Barkan Otočac“, liječnicima obiteljske medicine te čitateljima magazina Biker.
Rezultati istraživanja ukazuju da je grupa biciklista pokazala višu kvalitetu života od kontrolne grupe neaktivnih osoba u ukupnom osobnom indeksu dobrobiti (PWI) kao i u domeni "zdravlje". Statistički značajna razlika između grupa zabilježena je i u promjeni zdravlja budući da je 16,7% biciklista izjavilo da im je zdravlje puno bolje nego prije godinu dana, dok je isto izjavilo samo 2% neaktivnih ispitanika. Razlika je uočena i u pogoršanju zdravlja u odnosu na godinu dana prije jer je 30% neaktivnih ispitanika izjavilo da im se zdravlje pogoršalo, dok je isto primijetilo samo 8% biciklista. Nitko u skupini biciklista nije smatrao da im se zdravlje drastično pogoršalo, dok je 4% neaktivnih ispitanika smatralo tu tvrdnju točnom.
Rezultati sugeriraju da bi vožnja biciklom mogla biti sadržaj tjelesne aktivnosti koji ima pozitivnu korelaciju sa zadovoljstvom života.
Rezultati istraživanja u cijelosti su objavljeni u časopisu Kinesiology i dostupni su na stranicama http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=153739.
Koristimo priliku zahvaliti se svim sudionicima u istraživanju kao i svima koji su ovo istraživanje podržali i pružili mogućnost da se na znanstveno utemeljen način promoviraju pozitivni učinci redovitog korištenja bicikla na zdravlje i kvalitetu života.
