Nakon ovako čudnog uvoda, što bolje na testu onda od Cube cestovnjaka s Ultegra Di2 (električnom) grupom? U ovo metereološki ćudljivo vrijeme, zapao nas je model Cube Agree GTC SLT, Gran Tourismo (opuštenija) geometrija s novom Shimano Ultegrom s električnim gumbićima. Neskrivenom radošću smo primili bicikl na test i odlučili da ćemo ga uzeti na zub i dokazati kako struji nije mjesto na biciklu, pokušavajući “mishiftati”, pokušati da nam barem jednom padne lanac, a ako “bude sreće”, možda čak i pukne pri mijenjanju brzina pod opterećenjem. Šalu na stranu, imamo inženjersko remek dijelo, dostupno biciklistima dubljeg džepa, no ipak ispod cijene novog VW Pola koliko treba izdvojiti za sličan s Dura-Ace Di2 grupom. Shimano Ultegra Di2 grupi ćemo posvetiti posebni dio testa, zbog ipak, novijeg i inovativnog proizvoda koji traži posebni osvrt.
Čitatelji broja prije pola godine će se sjetiti recenzije Cube Agree Gran Tourismo modela sa slabijom opremom, i duplo niže cijene. Ovaj Cube se ne srami svoje cijene, jer je i dalje vrlo povoljan s obzirom na dijelove. Ukupna masa bez pedala, u veličini 58, je 8.54kg, što je s obzirom na masu elekrtične Ultegre vrlo dobar rezultat. Geometrija je opuštenija, kraća, i time uspravnija te pogodnija duljim vožnjama. Podizanjem bicikla u zrak držeći za sic i volan, osjetite neravnotežu; vrlo lagani prednji dio s Di2 Ultegra polugama mjenjača i Syntace lulom i volanom je u nesrazmjeru s težim stražnjim i centralnim dijelom, kojeg otežava Di2 baterija i mjenjači. Linije bicikla su jednostavne i upečatljive, sve je skladno i kvalitetno izvedeno, s iznimkom pomalo jeftino izvedenih integriranih vodilica bužira kočnice, no to čitajte kao komentar koji se piše u nedostatku ozbiljnijih zamjerki.
Okvir: izveden iz nešto lakšeg Advanced karbona, geometrija je identična Agree seriji. Zamjerka ide vilici – noge su karbonske, no steerer je aluminijski, za bicikl te klase očekivali bi karbonski steerer. No, to ne utječe na masu cijelog seta zato jer masa okvira sa 1214g drži masu cijelog seta korektnom. Kućište bottom-bracketa je pressfit tehnologije, i doista je ogromnih dimenzija, s ugrađenim štitnicima okvira od pada lanca (s prednje) i chainsuck-a (sa stražnje) strane. Ugrađen je i štitnik down tube-a od udara kamenčića. Sve vodilice bužira su integrirane u okvir, gdje električni kablovi ulaze u mjesto predviđeno za obične sajle. Pri vožnji integrirani bužir stražnje kočnice lupka, no igranjem i podešavanjem se da korigirati.
Baterija za Di2 je smještena ispod bottom-bracketa, i iako je tu skrivena od pogleda, te kako je riječ o najnižoj poziciji, dobro utječe na raspored mase na biciklu, tu je izložena bacanju vode i prljavštine s prednjeg kotača, te dugoročno, nisam siguran da je to dobra pozicija.
Kotači & gume: Cube je odabrao suradnju s DT Swissom i stavio kotače posebno izvedene za Cube, DT Swiss CSW RA 1.0 Race. Žbice su „straight pull“, i kotači su vrlo solidni. Možda bi poželjeli nešto lakši set, sa 1980g za par kotača, ne radi se o laganom setu, no nije ni nepodnošljivo težak. Stvar spašavaju vrlo lagane i odlične Schwalbe Ultremo ZX gume širine 23mm, koje ipak smanjuju ukupnu rotirajuću masu. Ako se utrkujete, preporuka je zadržati ovaj set za trening, a za utrke kupiti lakši set.
Periferija: kako smo već napisali, Cube ne škrtari na perifernim dijelovima. Ne brandira sve dijelove svojim imenom na skupljim modelima, te tako pridobija povjerenje kupaca. Volan i lulica su iz Syntace manufakture, lagano i čvrsto. Volan ima sweep od 6°, pa ako niste naviknuti, slijedi navikavanje za zakrivljenost volana. Lijeva ručica mjenjača je zbog toga u tvornici greškom malo pomaknuta u desno, što bi vam dečki u servisu podesili prije isporuke – to je ujedno i jedina zamjerka na tvorničko slaganje bicikla. Sjedalo je Selle Italia X1, u bijeloj boji koja poziva na lagano prljanje, isto kao i dobra, čvrsta traka volana. Iskreno, iako izgleda odlično u početku, bijela boja na sicu i volanu vrlo brzo postane siva pa nije najsretnije rješenje. Cijev sjedala je aluminijska Cube RFR, te bi tu rado vidjeli karbon.
Geometrija & vožnja: Cube-ovu opasku da se radi o semi-sloping okviru, shvatite vrlo ozbiljno. Radi se o bar jednom broju manjem okviru od usporednih modernih sloping geometrija, a usporedba s „racing“ geometrijama daje i dva broja manje. Bez sjedanja na bicikl, kupnja nije preporučljiva (što vrijedi za većinu bicikla dakako), no kako Cube ima jednake geometrije po modelima većine cestovnih bicikala, možete uzeti kao orijentir druge modele iz serije. Položaj je uspravniji i pogodniji za dulje vožnje, ako ste naviknuti na pognutiji položaj, stvar se može donekle ispraviti duljom lulicom. Okvir je krut i odaziv brz, no „rekreativnija“ geometrija se osjeti i ne očekujte čuda što se okretnosti bicikla tiče, no zato ćete biti nagrađeni manjom nervozom bicikla i manje žaljenja na bol u leđima. Kotači i gume odlično odrađuju posao, nema govora o plastičnom osjećaju na asfaltu. Volan sa sweep-om je pomalo čudan i dosta binaran – ili vam jako paše, ili ga skidate. Kočnice rade odlično, a cijeli pogonski sklop – vrhunski, no o tome malo više u idućim redcima.
Grupa: Kompletna Ulterga grupa sa Di2 mjenjačima i polugama mjenjača. Krenimo s dijelovima koji nisu vezani za Di2; kočnice, pogon, lanac i kazeta su Ultegra serije. Sve je lijepo, funkcionalno, dugotrajno i pouzdano. Što se tiče Di2 grupe – možda da krenemo od samog početka. Shimano nije prvi krenuo s električnim (elektronskim) mjenjačima, to je još ranih 90-ih godina počeo Mavic, no bez komercijalne aplikacije, samo kao prototipovi. Slijedili su daljni pokušaji Sachs-a, Campagnola i još jedan pokušaj Mavica, no čekao se daljni razvoj tehnologije i ulazak velikih igrača. Ironično, Campagnolo je prvi krenuo u pravu aplikaciju električnih mjenjača i imao ih na Giro D’Italia 2005e (mali talijanski proizvođač uzima primat velikom japanskomu elektronici), no u to vrijeme je Campagnolo sam svoj najveći „neprijatelj“, te kako ulaže sve financije i znanje u pionirski razvitak 11-brzinske grupe, tako električni mjenjači (tadašnji i današnji - Campagnolo EPS) niti financijski, niti tehnološki, ne mogu pratiti razvitak. Tada 2009e u igru ulazi Shimano s Dura-Ace Di2 grupom, i postavlja standard. Nakon 3 godine, vrijeme je za jeftiniju Ultegra opciju koju sada imamo na testu.
Iskreno, ne znam kako bih se postavio naspram električnih mjenjača. Volim nove tehnologije kada im je svrha poboljšavanje funkcionalnosti proizvoda, no bicikl je tu možda mala svetinja – bicikl mora biti pogonjen snagom vozača, te iako je mijenjanje brzina van toga, ipak je granično. Ima nešto romantično u tvrdoj mehanici na biciklu, bez baterija i gumba. S druge strane, ako nešto funcionira bolje, mjesto mu je na biciklu. Ergonomija – poluge mjenjača i kočnica savršeno sjedaju u ruke, zato jer nema više mehanizma za kontrolu sajli, tu je vidljiv napredak naspram mehaničke grupe. Poluga kočnice je samo kočnica, te se njome ne mijenjaju brzine. Ispod poluge kočnice su dva diskretna gumba-polugice kojima se mijenjaju brzine. Mijenjanje brzina – tu dolazimo do pravog testa. Kod prednjeg mjenjača – dolazi do stvarnog pomaka u funcionalnosti. Klik gumba, i lanac prelazi na drugi lančanik bez ikakvog zastajkivanja ili preskakivanja, jasno, brzo i pouzdano. Niti jaki pritisak na pedale, inače nemoguć kod mehaničke grupe, ne utječe na rad. Automatsko podešavanje prednjeg mjenjača naspram stražnjeg (tzv. trim) je odlična opcija i više nema manuelnog podešavanja trima. Kod stražnjeg mjenjača razlika je suptilnija, ako ste navikli na dobre cestovne grupe, velike razlike u ponašanju nema. Ako ste navikli na loše cestovne grupe, ovo je vas oduševiti. Prebacivanja su nešto glađa i skroz tiha, no funkcinalnost je vrlo slična. Ono na što se treba naviknuti je da nema decidiranog i jakog odgovora gumba na dodir prsta (povratna informacija), što je posebno uočljivo kada koristite deblje zimske rukavice. Masa – Ultegra Di2 grupa je sa svojih 2482g, 80g teža od mehaničke Ultegre, i 263g teža od Di2 Dura-Acea. Sasvim prihvatljivo s obzirom na cijenu. Pouzdanost: Shimano se nije previše šalio sa dokumentacijom sa Di2. Inače Shimano daje 2-stranu uputu (ili jedan A3) za svoje proizvode, no sada je izdao tehničku uputu od 77 strana. Na sreću, nismo uspjeli pasti sa bicikla, pa niti provjeriti „crash save“ koji podešava stražnji mjenjač nakon pada, niti probavati „limp home mode“, ili kući šepajući, koji ima opciju staviti mjenjač u određenu poziciju uslijed kvara ili ispražnjenja baterije. Kad smo već kod baterije – nema straha. Traje u mjesecima, i izvještaji idu od 1 do preko 6 mjeseci, ovisno o sati rada. U današnjem svijetu smartphoneova kojima baterija traje 1 dan, ovo je znanstvena fantastika. Izvještaja o kvarovima nema, no servis je isključivo kod zastupnika, isto kao i dijagnostika i podešavanja (za razliku od Campagnolo EPS-a). Iz svega slijedi da straha od problema ne bi smjelo biti. Estetika: htjeli mi to priznati ili ne, estetika je komponenta na biciklu. Mjenjači na Ultegri Di2 su granični ružni, dok su poluge mjenjača i kočnica nesumljivo lijepe. Mjenjači su jednostavo predimezionirani, da ne kažemo – ogromni. No, to je cijena za financijsku prihvatljivost naspram Dura-Acea.
Zaključak: Cube Agree GTC DI2 SLT je solidno izveden i dobro složen bicikl, uravnotežene mase, performansi i pogotovo, cijene. Pravu mu je zamjerku, obzirom na namjenu (Gran Tourismo), teško naći. Iako je konkurencija u Ultegra Di2 segmentu ljuta, GTC ide na užu listu gdje odlučuju finese, te ako vam paše geometrija, ide i u vrh liste. Uzevši u obzir moju neobjektivnost naspram Cube bicikla prije testa, mogu reći da se mišljenje mijenja, te da kada bih odabirao bicikl u Gran Tourismo segmentu, Cube bi se našao kao opcija, za što prije nekoliko godina, u konkurenciji Cannondale-a u Keindl Sport trgovini, nije bilo šanse.