Od tuda i naziv modelu bicikla. Maraton. Najgori dio bile su kočnice koje su bile kopija Weinmannovih kantilever kočnica iz 40-tih godina 20-tog stoljeća koje nisu kočile ni kod originala, a u ovom izdanju su bile smišljena podvala komunističkih obavještajnih službi ne bili se eliminirali svi oni elementi koji su kupujući „specijalku“,a poglavito Maraton, jasno isticali svoj individualizam i time se izdizali iz mase te na taj način podrivali državu. Danas u doba svijetlog policiklizma imamo pregršt bicikala koji bi mogli poslužiti naciji, ili bar jednom njezinom djelu koji još uvijek sanja Maraton da si ispune snove. Jedan takav bicikl je i Giantov model Deny 3 koji nam je pao šaka i noga na testu. Defy je linija Giantovih okvira koji su namijenjeni manje trkački orijentiranim vozačima što se ponajprije ogleda u geometriji okvira. U našem slučaju riječ je o jednostavan aluminijskom okviru čije cijevi su oblikovane uz pomoć hidrauličkog tlaka a taj postupak Giant naziva Fluid Forming. Materijal koji je pri tome upotrijebljen jest aluminij, točnije aluminij rađen po Giantovoj specifikaciji, koju Giant naravno ne objavljuje u javnosti, no indikativno kaže da je od usporedivog aluminija 6061 30% čvršći. To je inženjerima omogućilo upotrebu tanjih i lakših ali jednako čvrstih cijevi. Gornja cijev okvira je najviše od svih ostalih „fluidno deformirana“ i gotovo je lučnog oblika s povelikim slopingom. Donja cijev je pozamašnih dimenzija bočno spljoštena pri spoju s cijevi volana. Da budemo precizni recimo da je čitav dio bicikla oko cijevi volana napravljen masivno u stremljenju da se postigne što preciznije upravljanje. Ostatak okvira i njegovih cijevi ne odskaču ničim od poima klasično. Osim zadnje gornje vilice. Ona nas je svojim vrlo polegnutim položajem podsjetile na revolucionaran Giantov okvir OCR kojeg je na prijelazu milenija proslavila momčad ONCE-a. Kao što smo rekli okvir je namijenjen prvenstveno udobnom položaju sjedanje pa je tako cijev volana dulja i znatnije podignuta u odnosu na trkaču liniju TCR. Kutovi cijevi sjedala variraju od prilično strmih 74° za najmanje veličine do vrlo blagih 72° za modele L i XL. Kutovi cijevi upravljača su pak vrlo blago nagnuti od 71° do 72,5° ovisno o veličini. To bi u teoriji trebalo osigurati stabilnost bicikla na pravcu s nešto manje izraženom „voljom“ za ulazak u zavoj. Vilica je s kućnih polica Gianta s aluminijskom cijevi i krunom dok su same vilice karbonske. Dakle za današnje standarde, klasični okvir. Što je s dijelovima? Kotači su aluminijski također s polica Gianta neuglednog imena Giant Sport Road CR, s duplom stjenkom. Nama su izgledali solidno i ponašali se dovoljno kruto da nas ni izbliza ne podsjećaju na Maratonov češki pekmez, a uz to su bili i ugodni pri savladavanju neravnina na našim cestama. Djelom je to zasluga i iznenađujuće dobrih guma Kenda Kriterium koje su došle u sportsko-turističkoj dimenziji 700x25mm. Idealno za brzo i udobno putovanje. Gume popiju podosta neravnina s asfalta a držanje u zavoju im je neočekivano dobro. Lulice sjedala i volana te volan također su s polica Gianta i to iz pretinca s napisom Connect. Lulica volana je masivnog kvadratog izgleda i odiše čvrstoćom, dok bi za lulicu sjedišta prigovorili tek tomu da joj se nagib sjedišta mijenja u nekoliko unaprijed određenih pozicija koje su determinirane zupcima na glavi lulice. Šteta, jer upravo to stoji na putu pronalaženja idealne pozicije koja je ključna otisnete li se na neko daljnje putovanje. No zato će vam sjedište Giant Performance Road, koje je naoko neugledno, biti iznenađujuće ugodno. Iako je izrađeno od pjenastog spužvastog materijala njegov učinak na vaše intimne dijelove tijela koji se izlažu stresu pri pedaliranju biti će iznimno povoljan. Oduvijek smo se pitali dokle se na gami Shimanovih cestovnih proizvoda proteže njihova nevjerojatna lakoća i preciznost prebacivanja brzina. Sad znamo da doseže i do serije Sora kojom je bio opremljen testni model bicikla. Dakle, prednji i zadnji mjenjač, ručice mjenjača odnosno kočnica pripadaju toj grupi. No je li sve baš zaista tako blistavo? Ne nije, jer da jest bilo bi nerazumno kupovati išta skuplje od grupe Sora. Naime, za razliku od svih grupa iznad nje Sorine poluge kojima se prednjim i zadnjim mjenjačima lanac prebacuje na manje lančanike smještene su tik ispod mjesta gdje sajla mjenjača ulazi u ručicu mjenjača odnosno kočnica. Pri tome su i mikroskopskih dimenzija pa smo, ne jednom, u nakani da prebacimo mjenjač na teži prijenos palcem opalili po bužiru umjesto po polugici. To i nije neki problem ako ste turista koji ne skače u bijeg grupi i pri tome mahnito mijenja brzine na niže na stražnjem mjenjaču. Kočnice su s polica Tektra po specifikacijama Gianta a radi se o modelu R570 koji su sasvim dobro obavljale svoj posao zaustavljanja vozača i bicikla. Turističku orijentaciju bicikla također pokazuje i pogonska osovina, pripadajuće kurble te lančanici kojih je bilo čak tri. Radi se o proizvodu FSA-a, Omega MegaExo, (30/39/50). Ova „tripla“ će vam svakako dobro doći kada putem ka moru ili gdjegod drugdje naiđete, naravno natovaren preko svake mjere razno-raznom turističko-kamperskom opremom, na uspone koje bi inače savladavali na „velikoj šajbi“.
Sve u svemu bicikl za koji smo mislili, kada smo ga dobili na test, da će biti još samo jedan u nizu niskobudžetnih dalekoistočnih cestovnih bicikala ugodno nas je iznenadio. Ne onako kako bi ste možda mislili, dakle svojom trkačkom efikasnošću, već sasvim jednim drugim kvalitetama. Prvo što nas je oduševilo bila je udobnost u svakom smislu. Bicikl zbilja lijepo upija neravnine i one sitne ne prenosi na vozača. Zasluga je to i obilatih dimenzija guma te udobna sjedišta. No ne bismo baš mogli reći da je bicikl mekan poput rastopljenog sira u tostu. Svaki okretaj pedale se prenosi u pokretanje prema naprijed bez prevelikih uvijanja okvira, doduše ne tako efikasno kao na „pravim pilama“ ali vlasnicima ovakvih bicikala to ionako nije važno. Ili im nije barem jako važno. Bitnije im je da na nekom od spustova bicikl lagano ulazi u zavoj te može zadržati stabilnu putanju kroz isti, da ga pri tome ne ometaju poprečne neravnine a gume ga drže vezanog uz podlogu. Da se brzine mijenjaju lagano i tečno bez zaglavljivanja ili padanja lanca. Da ga kočnice zaustave na vrijeme ako odluči iz bilo kojeg razloga da je potrebno zaustaviti se. Barem nama naoko kvalitetna oprema će mu omogućiti da svakih 42 km ne vadi iz prtljage alat i upotrebljava ga na vlastitom biciklu. Za čovjeka koji je prošao maratonsku kalvariju s Rogovim Maratonom ovo je kao blagoslov s neba. Bicikl koji je jednostavan, dostupan i pouzdan a to su glavni sastojci koja su imala sva „jela“ s velikim masovnim uspjesima; Fiat 500, peniciln, šibice, prvi ekspres aparati za kavu od aluminija, Rog Maraton. No nažalost ne i Giant Defy 3. Ne zato jer je ne ispunjava spomenute kriterije već zato što jer je s promjenom sa monociklističkog na policiklstički sitem došlo i do promjene snova zaljubljenika u bicikle koji više nisu mračni. Dobrim djelom to više nisu ni snovi o biciklima. Barem ne „specijalkama“. A najveća ironija je ta da smo u doba mračnih snova žudjeli za biciklom koji je bio komplot mračnih tajnih organizacija uperen protiv vlastitih života, dok danas kad nam se nude dalekoistočni proizvodi čija pouzdanost dobrano premašuje sve hrvatske industrijske norme a potrebe prosječnog hrvatskog bicikliste nadilazi za čak 7 puta, više nitko ne razmišlja o biciklu koji bi da se kojim slučajem pojavio onomad bio u stvari ono o čemu smo svi mi sanjali. Ovako se pitamo nije li to na djelu neki skriveni recidiv patriotizma utjelovljen u parafrazi „svoje nemamo, tuđe nećemo“ ili nam se pamet sasvim preokrenula?