Dakle, bicikl se „sam“ geometrijom i radom suspenzije prilagođava novonastalim situacijama. Kako? Kao što možete vidjeti na slikama, Magic link osim klasičnog amortizera ima i malu crvenu oprugu koja je vezana okomito ”petim” linkom na donje uporište amortizera jednom stranom, a drugom na cijev sjedala. Link se spaja na donji krak stražnje vilice i krug se zatvara. Kao što primjećujete, link i crvena opruga su nešto novo u cijelom sistemu. Upravo oni su zaslužni za promjenu geometrije i povećanje hoda. Kada pedaliramo crvena opruga je potpuno rasterećena pa gura amortizer i link prema naprijed. Time su oni potpuno ravni kao jedno tijelo, a ujedno je najniža točka bicikla najudaljenija od podloge. Tada je kut vilice veći, a time povoljniji za penjanje i upravljivost. U drugom slučaju, a to je kada ne pedaliramo (uz pretpostavku da se onda i spuštamo), pri opterećenju stražnjeg kotača, sila preko klackalice i amortizera prvo sabija crvenu oprugu savijajući amortizer i link u obliku slova V prema cijevi sjedala. Kada se opruga sabila do kraja, amortizer preuzima ulogu ostatka hoda. Što je time postignuto? Na malim neravninama uloga je na crvenoj oprugi koja je puno osjetljivija te se amortizer ”štedi” za zahtjevne ”dropove”, u isto vrijeme nastupa promjena geometrije, kut vilice je manji, a opet ostaje još cijeli hod amortizera. Kako amortizer ne mora biti podešen da bude osjetljiv na malim neravninama, mogućnost za ”botomiranje” je zanemariva.
Da zaključimo, dok pedaliramo oslanjamo se samo na hod amortizera, sa geometrijom namijenjenom penjanu i upravljivosti pri malim brzinama (tuplji kut vilice). Čim prestaje pedaliranje, mijenja se geometrija, crvena opruga postaje aktivna i bicikl je prenamijenjen za freeride vratolomije. Sve se to odvija, a da ruke nismo maknuli sa volana, i još važnije, prste sa kočnica. Cijelo vrijeme imamo potpunu kontrolu nad upravljanjem bicikla. To je ono čemu ,barem mi, težimo.
Da li uistinu sve baš radi tako kako piše? Ostalo je konačno raspisati svoje dojmove na papir. Možemo priznati da je Magic link uistinu funkcionalan sistem i ne daje previše izbora okorjelim spustašima. Na Koni sa Magic linkom je od sada moguće na svoj omiljeni spust dopedalirati. Uzmimo u obzir da je tu ostalo nešto viška kilograma, ali nama nisu predstavljali problem pri penjanju. Coilaira krase dobre penjačke osobine te je za uspona ostalo samo vrtjeti pedale koncentrirajuči se na prepreke, a Magic link se brinuo za ostalo. U pravim trenucima imali smo kuteve i geometriju kakve je nalagao teren. Koliko god uživali u penjanju spust je ono što smo čekali, zato smo i pedalirali. Osjećaj beskonačnog hoda stražnje suspenzije i upijanje neravnina naprosto su fascinantni. Ma koliko se mi trudili ”botomirati” stražnji amortizer, u tome nismo uspjeli. Ne tvrdimo da netko teži za 40-ak kilograma to ne bi uspio, ali u svemu postoje granice, a na ovom biciklu su zbilja pomaknute iznad očekivanja. Mali crveni patuljak (opruga) doslovce ravna podlogu, a Rock Shoxov RP2 spreman je za prave izazove.
Moramo napomenuti da je za Magic link itekako važno strpljivo podešavanje prema svojim uvjetima i zahtjevima kako bi iz bicikla izvukli najbolje rezultate. I za kraj dodajmo da je o odnosu cijene i kvalitete ovdje suvišno govoriti, jer Konu se ne kupuje zato što je jeftinija ili pak kvalitetnija nego zato što je drukčija, tj. KONA.
